četvrtak, 20.11.2008.
večeras je dušo rodendan tvoj...
...još malo pjesma naša će proć...
vino i svijeće..na stolu ruže dvije...
..a znam da nikad nećeš doć...
evo za par sati mi je b-day...
veselila sam mu sesve do sada...sad me strah...ne znam čega...
moguse sama prosipitati..i moram priznati dame strah od toga koliko će me se ljudi sjetiti...
tko će me se sjetiti...
tko će zaboraviti...
evo već prije par sati dobila sam čestitku...
moram priznati.suze su mi potekle jer sam dobila i link...jedan..sasvim mali..
a opet da me podsjeti kako me netko zna u dušu...
meni nekako nestvarno..a opet stvarno...
i dami prijateljica nije svjedok...da njoj nisam spomenula isto to što je bilo u linku...mislila bi da bulaznim...
da je to neka slučajnost...
da je lako pogodit kako se keljim na medeke...
kako se keljim naruže...
jednostvano...takve poklone ja volim...
sitno..malo ...a opet od srca...i srcem primam...
prije par dana sam razmišljala...što ako me netko pita kaj bi htjela za rodendan...razmišljam si...
pa eto... suha je ružana zidu...
ona ista ruža koju sam već prije spominjala...
mogla bi doć neka zamjena...
ne sjećam se dali sam ikome rekla...
ali eto...dobila sam ruže...
da...sad..
i to jne jednu..nego tri!! tri predivne bijele ruže...
od seke...
- 22:15 -
