petak, 22.06.2007.
............................................................
STIŽU ME SJEĆANJA
NA SVA DAVNA PROLJEĆA
I NA NAŠE POLJUPCE
TAMO POKRAJ MILJATSKE.
STIŽU ME GODINE
KADA ČOVJEK ZASTANE
I KAD PROŠLOST POGLEDA
NEKIM DRUGIM OČIMA...
Crvena jabuka
Jučer sam slučajno vidjela Žeru u autu kad sam išla s posla, vozi neki plavi neznamkojamarka, pa se sjetih i ovih njegovih tj. njihovih stihova...
Fakat se čovjek okrene unatrag s vremena na vrijeme i malo se zamisli...
Evo da malo izvijestim o događajima s posla: šef javno priznao da ima ljubavnicu, nonšalantno sa smiješkom, ostale glavonje iz firme slušaju cecu, neki su vrlo dvolični i bezobrazni, ne sviđaju mi se odnosi jer se ne zna ko šta radi, svi rade sve, ništa nije regulirano, ne bum ja tu još dugo, dobro da sam uzela ugovor na određeno... fakat mi se ne sviđa, al radit ću da imam bar neke pare pa onda što dalje odavde...
Može se primijetit da koristim riječ FAKAT, ali to je samo zbog radne okoline...riješit ću se već toga... sve bu ok ok ok!
Babe neke me izvrijeđale da im je dosta tog našeg cirkusa s besplatnim večerama, djed neki pitao jel smije povest svoju curu, al nisu oženjeni da ona ne bi izgubila penziju, neki ljudi su totalno izopćeni iz svoje zajednice pa ni ne žele doći, hrpa ljudi je bolesna, al najsmješnije je kad trebaju doći na večeru pa ih zovem da potvrdim.
E, onda počinju laži tipa:
muž je dobio temperaturu pa nećemo doći, imamo puno posla, u penziji smo i djeca su mala (?!!!), nešto je iskrsnulo, šta?kakva večera?ko ste vi?kakav je to cirkus?, ja sam alergičan na crvenu i plavu boju (!!!!). Nešto što je jako zanimljivo je to da žene nikud ni mrdnut bez muževa, koji još u pozadini kaže:ne buš nikam išla, moraš radit i te spike... Pa onda muževi neće doći s nekim drugim ako žena ne može jer su već jedanput otišli negdje sami pa se nisu dobro proveli (!!!). Ne bi ja u takvom braku bila, nema tih para...
Dosta zasad, malo sam pretjerala, bip bip bip bip
- 13:48 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
-
Bar ti nije dosadno, upoznaješ ljude u svom njihovom "sjaju", bilo preko telefona, bilo na radnom mjestu... Kaj ne da su smiješni do neba? (Ok, ponekad se smiješ od jada...)
-
Bas to,tebi nikada,ali nikada nije dosadno! :)
Najgore je raditi s ljudima,sad tek vidis kakvih sve tipova ljudi ima,
ali moras se naviknuti...ili traziti drugi posao...jbg
Sretno s time pa se tipkamo...pozz :) -
da pogodim,zhera je imao starke? da? ko bi reko...a ja bzvz bubnuo...
-
...što nam treba u životu za tu sreću pa na stotu...teško je danas s tim ljudima općenito...hehe...
-
jlpjlttkhgghoin70m7hjio7ijjnjnjg
-
Hvala na onom lijepom komentaru s pohvalama... HiHi, umislit ću se... ;)
-
a svašta s tim starcima uvjek neke spike ono mislim FAKAT a najbolje kada ljudi muljaju ono da popizdis jel tak.pozzz burazeru
-
da, nije ti dosadno... sad bar znaš kak se ponašaju preljubnici ;)
radila sam i ja u jednom telemarketingu svašta se naslušaš, to je meni, ponekad, bio zanimljiviji dio posla :D -
Da, to je taj roman, napokon, spremam ga već dvije godine. Glavna tema bi trebalo biti samouništenje i posebno adolescentska depresija, za koju sam primijetila da je česta bilo kao faza ili ozbiljan problem, a ljudi nemaju pojma o tome. Ni ja nisam znala dok se meni nije dogodila... Stvar je u tome, osim neznanja, kaj ljudi to ne shvaćaju ozbiljno - kaj klince ima mučiti u životu, a onda se čude kad se šesnaestogodišnjak baci s nebodera!
utorak, 19.06.2007.
'bemti administraciju i tako dalje...
I tako ja krenula riješit svu papirologiju oko zaposlenja, kadli stalno negdje nešto kasni, pa čekaj zdravstveno, pa muči tatu i tatinog šefa. Odi u banku napravit ugovor pa vrati u firmu. Dođem drugi dan kad ono ne štima potpis jer nije isti ko na osobnoj pa sve ispočetka...
Iz banke, dijete drago, odi izabrat preko koga će ići mirovinsko pa i to riješi... I tako se namučim dva sata prije početka radnog vremena i onda bi se najradije vratila kući, al moram dalje šljakat.
Obraduje me moja šefica koja mi na kraju svakog tjedna zalijepi postit s iznosom koji sam zaradila za taj tjedan. Daklem, da zaključimo: od 1.6. do danas imadem preko 3000 s tendencijom rasta. Izgleda da će se svo ovo putovanje isplatit...
Šećer na kraju današnjeg dana bila je prazna kuverta poslana s mog faksa, ista ona koju sam ispunila na obrani diplomskog u kojoj su mi trebali, naglašavam trebali, poslati pozivnicu za promociju. Sjedim, gledam, smiješno mi, sutra opet odi drago dijete na faks i reci stričeku u referadi da ti je poslal praznu kuvertu, a to mu nije jedina greška koju je napravio... Al je život zabavan. Da nema papira ljudi bi umrli od viška slobodnog vremena...
Budite mi pozdravljeni i ne zaboravite na vlastitu papirologiju, i riješite ju što prije jer kad se nakupi trebat će vam asistenti da stignu stajati u svim redovima koji vas čekaju...
Pozdrav i do čitanja tj. tipkanja 
- 23:19 -
-
Mrzim administraciju, ali vise od tog mrzim ljude koji mrze administraciju a rade s njom jer nam svima onda zivot jako tesko ide dalje... Nadam se da ce vrlo skoro sva adminstracija preci na net i problemi ce biti rjeseni a uzaludno cekanje pred salterima zamijenjeno korisnim stvarima... Pusa
-
ne volim administraciju i višestruko šetanje za obavljanje stvari koje se, da su u administraciji organiziraniji, mogu riješiti u roku keks. dobro ne baš keks ali vrlo brzo...
-
Imaš dobre pjesme...
moje pjesme,moji snovi...
moj blog se zove slićno.
moje pjesme,naši snovi.
posjeti me na kapetankuka.blog.hr -
Gad dem,srecom pa nemam mnogo papirnatog posla....do citanja....tataratira!!!
-
Joj, zvuči komplicirano... A meni je bilo koma skupljati par papirića za dom...
-
joj i mene sad neki papiri proganjaju, a nemoš se ni na faks upisat bez tih problema, kud mi je stresno to učenje još moram i za dokumente brint.
-
dobro došla u svijet administracije :)
subota, 16.06.2007.
Dobili ste besplatnu večeru i masažer!
Iz gorenavedenog naslova dalo bi se otprilike zaključiti koja je priroda moga posla. Dakle, vidim da su moji dragi blogeri vrlo znatiželjni, pa da onda dam nekoliko informacija, idemo ovakoc:
- radim 10 sati dnevno 
- 4 sata putujem jer radim u Zagrebu (dvaput dnevno 105km vlakom - što će reći 210km dnevno prevalim), da sad ne pričam o ljudima, dosta sam ih upoznala... 
- dakle nema me kod kuće 14 sati dnevno - toliko provedem sjedeći, nadam se da neću dobit hemeroide 
- odlazim od kuće u 7 ili 9 kako kad, ovisi kolko napravim dan prije, i dođem kući u 23h, zaspim ko klada...
- dobro je što kolektivni godišnji počinje za mjesec dana, da malo počnem živjet a ne preživljavat...
- fali mi sunca i mjeseca
- i šetnji i kavica
- zadovoljna sam, još mi samo fali stan u Zagrebu, očekujem ponude 
- o parama nećemo, nadam se da će biti oko 3000kn, a četvrtina mi treba za kojekakve karte 
Bitno da se radi!
Eto, to bi bilo to. Eh, da, bio mi rođendan prije dva dana, poslije posla nas tri drmnule amaro, i otišla kod frendice prespavat da si skratim putovanje bar za jedan dan
Pozdrav Danijeli i Tonini, mojim dragim učiteljicama!
- 13:31 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
-
lepo,lepo samo po kratkom...ccc...
Tipkamo se....tataratira!!! -
Sretan rođendan i hvala na komentaru i svaka čast na strpljenju, drugi bi poludjeli putujući tolko... Naći ćeš već bolji posao...
-
ma daaaaaaaaj
ja radije ne bi radio nego u tim uvjetima :):):)))) -
vov... kak izdrzis u tim uvjetima.. mnogi bi odustali... svaka cast....
sretan rodendan! =) -
sretan rođendan sa zakašnjenjem. sretno s poslom, bitno da se pare zarade, kaki uvjeti, pa ne krampaš na +40. nadam se da će uskoro stići neka ponuda iz struke.
-
Joj ti se tares od posla....benti svaka ti cast kad to sve stignes a da ne puknes po savu,...ja radim dosta manje i posao mi je 5m od kuce.....za iste pare i non-stop grintam,......eh mi razmazeni ljudi,pozdrav;)Iiiiiii sretan rođendan!!!
-
...samo nek se radi...no uvijek može bolje...mislim na plaću...valjda će nas počet i u tome smislu malo cijenit...hehe...
-
ajme kad se još tome kad se dodaju troškovi hrane ostaje mizerija
držim ti fige da izdržiš pozdrav -
odbljesak od friziderskog svjetla , stroj za guljenje lubenica i griz od zelja....
-
kada bi još ti na kraju dana dobila besplatnu večeru i masažu...
-
da a moj poklon nisi spomenula ccc:) e da bolje to neg sjediti u skolskim klupama i mislit koliko je 123 456 789 : 89= TO ME MUCI JER STALNO KRIVO NAPISEM.ups poteralo me govno aj pozzz sekice!pusa
