petak, 22.06.2007.

............................................................

STIŽU ME SJEĆANJA
NA SVA DAVNA PROLJEĆA
I NA NAŠE POLJUPCE
TAMO POKRAJ MILJATSKE.

STIŽU ME GODINE
KADA ČOVJEK ZASTANE
I KAD PROŠLOST POGLEDA
NEKIM DRUGIM OČIMA...

Crvena jabuka

Jučer sam slučajno vidjela Žeru u autu kad sam išla s posla, vozi neki plavi neznamkojamarka, pa se sjetih i ovih njegovih tj. njihovih stihova...
Fakat se čovjek okrene unatrag s vremena na vrijeme i malo se zamisli...
Evo da malo izvijestim o događajima s posla: šef javno priznao da ima ljubavnicu, nonšalantno sa smiješkom, ostale glavonje iz firme slušaju cecu, neki su vrlo dvolični i bezobrazni, ne sviđaju mi se odnosi jer se ne zna ko šta radi, svi rade sve, ništa nije regulirano, ne bum ja tu još dugo, dobro da sam uzela ugovor na određeno... fakat mi se ne sviđa, al radit ću da imam bar neke pare pa onda što dalje odavde...
Može se primijetit da koristim riječ FAKAT, ali to je samo zbog radne okoline...riješit ću se već toga... sve bu ok ok ok!
Babe neke me izvrijeđale da im je dosta tog našeg cirkusa s besplatnim večerama, djed neki pitao jel smije povest svoju curu, al nisu oženjeni da ona ne bi izgubila penziju, neki ljudi su totalno izopćeni iz svoje zajednice pa ni ne žele doći, hrpa ljudi je bolesna, al najsmješnije je kad trebaju doći na večeru pa ih zovem da potvrdim.
E, onda počinju laži tipa:
muž je dobio temperaturu pa nećemo doći, imamo puno posla, u penziji smo i djeca su mala (?!!!), nešto je iskrsnulo, šta?kakva večera?ko ste vi?kakav je to cirkus?, ja sam alergičan na crvenu i plavu boju (!!!!). Nešto što je jako zanimljivo je to da žene nikud ni mrdnut bez muževa, koji još u pozadini kaže:ne buš nikam išla, moraš radit i te spike... Pa onda muževi neće doći s nekim drugim ako žena ne može jer su već jedanput otišli negdje sami pa se nisu dobro proveli (!!!). Ne bi ja u takvom braku bila, nema tih para...
Dosta zasad, malo sam pretjerala, bip bip bip bip

- 13:48 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 19.06.2007.

'bemti administraciju i tako dalje...

I tako ja krenula riješit svu papirologiju oko zaposlenja, kadli stalno negdje nešto kasni, pa čekaj zdravstveno, pa muči tatu i tatinog šefa. Odi u banku napravit ugovor pa vrati u firmu. Dođem drugi dan kad ono ne štima potpis jer nije isti ko na osobnoj pa sve ispočetka...
Iz banke, dijete drago, odi izabrat preko koga će ići mirovinsko pa i to riješi... I tako se namučim dva sata prije početka radnog vremena i onda bi se najradije vratila kući, al moram dalje šljakat.
Obraduje me moja šefica koja mi na kraju svakog tjedna zalijepi postit s iznosom koji sam zaradila za taj tjedan. Daklem, da zaključimo: od 1.6. do danas imadem preko 3000 s tendencijom rasta. Izgleda da će se svo ovo putovanje isplatit...
Šećer na kraju današnjeg dana bila je prazna kuverta poslana s mog faksa, ista ona koju sam ispunila na obrani diplomskog u kojoj su mi trebali, naglašavam trebali, poslati pozivnicu za promociju. Sjedim, gledam, smiješno mi, sutra opet odi drago dijete na faks i reci stričeku u referadi da ti je poslal praznu kuvertu, a to mu nije jedina greška koju je napravio... Al je život zabavan. Da nema papira ljudi bi umrli od viška slobodnog vremena...
Budite mi pozdravljeni i ne zaboravite na vlastitu papirologiju, i riješite ju što prije jer kad se nakupi trebat će vam asistenti da stignu stajati u svim redovima koji vas čekaju...
Pozdrav i do čitanja tj. tipkanja wave

- 23:19 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2007.

Dobili ste besplatnu večeru i masažer!

Iz gorenavedenog naslova dalo bi se otprilike zaključiti koja je priroda moga posla. Dakle, vidim da su moji dragi blogeri vrlo znatiželjni, pa da onda dam nekoliko informacija, idemo ovakoc:

- radim 10 sati dnevno
- 4 sata putujem jer radim u Zagrebu (dvaput dnevno 105km vlakom - što će reći 210km dnevno prevalim), da sad ne pričam o ljudima, dosta sam ih upoznala...
- dakle nema me kod kuće 14 sati dnevno - toliko provedem sjedeći, nadam se da neću dobit hemeroide
- odlazim od kuće u 7 ili 9 kako kad, ovisi kolko napravim dan prije, i dođem kući u 23h, zaspim ko klada...
- dobro je što kolektivni godišnji počinje za mjesec dana, da malo počnem živjet a ne preživljavat...
- fali mi sunca i mjeseca
- i šetnji i kavica
- zadovoljna sam, još mi samo fali stan u Zagrebu, očekujem ponude
- o parama nećemo, nadam se da će biti oko 3000kn, a četvrtina mi treba za kojekakve karte
Bitno da se radi!

Eto, to bi bilo to. Eh, da, bio mi rođendan prije dva dana, poslije posla nas tri drmnule amaro, i otišla kod frendice prespavat da si skratim putovanje bar za jedan dan

Pozdrav Danijeli i Tonini, mojim dragim učiteljicama!