petak, 05.01.2007.
...hot line...
teta: dobra večer, ja sam violeta... (baršunastim reče glasićem)
klijent: nadam se da će biti dobra jer drhtim već cijelim bićem...
teta: zar već? (iznenađeno će violeta)
klijent: već, već, jer znam da si vruća teta (perverzno se smije)
teta: mogu li onda, nestrpljivko, čuti tvoje ime (zamamno, tiho prozbori)
klijent: dario...nek se tvojim tijelom moja pohota ori!(glasno kaže)
teta: imaš snažan glas, ništa mi od toga nije draže...
klijent: koje riječi želiš čuti?
teta: sve što ti na pamet padne, riječi sirove, strasne, tjelesnih radosti gladne...
klijent: ja sam malo finiji gospodin, nisam dosad još izgovorio prostote...
teta: nitko te neće čuti osim mene, daj, ajde, oslobodi se, nek požuda iz tebe krene!
klijent: imao bih jednu molbu...
teta: samo reci...
klijent: uvijek sam se palio na profesorice...želio bih večeras biti tvoj učenik, ako je moguće...
teta: dario, dođi u moj kabinet, moram smisliti prikladnu kaznu za tvoje ponašanje!!
klijent: naravno profesorice, jurim, letim čak, i želim s vama u mrak!
teta: no, no, udobno se smjesti, a ja ću kosu rasplesti.
klijent: okrenite mi leđa i polako provlačite prste kroz kosu.
teta: tko je ovdje nadređeni, dario ili ja?!! šuti i gledaj!
klijent: a, kako točno glasi moja kazna?
teta: pst, to je bila varka, da nitko od ostalih ne sazna...
klijent: hm...radit ćemo nešto određeno?
teta: ponavljat ćemo i vježbati.
klijent: nekako mi je vježbanje draže.
teta: a ponavljanje bi preskočio, ti mali vraže!
klijent: bip bip bip bip bip bip (damn, nestalo mi kuna na mobitelu...)
- 00:32 -
