click- system is down
mijenjam post. 
hm, da.
furam se na horsić. ona je moj HORS idol (no offence). 
However, mislim da ću još malo pisat ovaj blog.
samo još malo. 
eto. u nadi da ću uspjet uvest malo zivota u ove suhoparne dane provedene uz moju best frendicu (klimu, da se netko ne bi umislio), odlučila sam dignuti to svoje dupe sa fotelje i otić u život. 
mislim van. kako god.
I kaj mi se dogodi..?
Prolijem pol cedevite po sebi u kafiću 
, zapackam se sa kečapom dok smo se prežderavali sa hamburgerima 
( u 11 sati navečer. tolko o mojoj dijeti) i tek na kraju večeri skužim da cijelo vrijeme hodam okolo sa šiškama koje strše ko da ih je netko stavio na 500 volti. 
Odustajem od izlazaka. Barem preko tjedna. 
I da, mom dragom bivšem gelipteru Igoru... sretno sa Rency
sanšajn in maj skin
Ofarbala se ja opet. 
Sad barem izgledam malo normalnije.
I prirodnije.
Valjda. 
Već se par dana ubijam na onoj plaži. Crvena sam ko rak, unatoč toni krema koje radovito mažem po sebi. 
I sve me peče. Sinoć sam jedva zaspala. Još mi je moj dragi bivši gelipter (*) naživciro sa svojim spikama.
ovo, Rency ono, kuiš ona stalo spava kod njega, ona je epsolutli fakin prfkt. A ja sam ljubomorna krava. 
Priznajem.
I ne odustajem od onog pilatesa. Makar me ubilo.
za Igora..
Jel mi sad vjeruješ?
25.06.2006. u 16:05 |
10 Komentara |
Print |
# |
^
klokane na ražanj =)
Divno.
Naprosto divno.
Ma nemam riječi. 
Oni glupi klokani idu dalje, a naši dečki doma.
Majčicu im njihovu.
Sinoć sam sanjala kako veliki crveni bijeli klokan skače po mojoj sobi.
I mlati sa boksačkim rukavicama po slici naših dečki. 
I tako. 
Ipak se izjalovio onaj moj plan da ostanem doma.
Jebeš to, da sam dobila bocu u glavu, vjerojatno bi bilo suđeno da se to desi. A pošto nisam, vjerojatno je suđeno da sad sjedim doma u svojoj brižnoj crvenoj majci i gađam pikadom klokana zaljepljenog na zidu.
Čisto kao moralna podrška. 
Sunce prži, mi roštiljamo..
Dakle, sutra je THE DAY.
: Australija Što bi značilo da ne mislim ni nosom provirit van iz kuće; ne želim da me neki manijak pogodi petardom
(ako pobijedimo) ili da dobijem flašu pive u glavu (ako izgubimo).Another day in bed....
... (bez perverznih primisli, molim lijepo. ne valjam se s nikim po plahtama, osim ako ne računate Medota od Rubil . Ali on ionako nije živ, pa se ne računa)Nego, zove me danas frendica:
Ja: Pa da, kada idete?
Tamara: u 7. nađemo se u Pabu.
Ja: ok, ja bum došla u 8.
Tamara: Zašto?
Ja: imam pilates.
Nakon ovog "imam pilates" bila sam prisiljena odmaknuti slušalicu metar od uha koliko glasno se ova smijala.
Divno.
Ps. Pikčr bum stavila navečer ili sutra. Stara mi zapljenila fotić.
"Ona mora slikat kuću za stranicu na netu. MORA"
21.06.2006. u 13:51 |
10 Komentara |
Print |
# |
^
pilates? ne, hvala...
bem ti pilates majčicu mu njegovu, grrrrr 
da objasnimo:bila ja danas na pilatesu (u daljnjem tekstu: mučilište).
i sva onako euforična, wau, sad bum ja išla na pilates, kad ono tamo... fensi-šmensi krave. 
"omg! joooj, znaš danas sam bila na moooru (kod ovog moooru je tako ispupčila usne da mi se gadio život 
) i znaš, tak sam pocrnila, ono, ne, i tak, joj (prilikom ovog joj je tako dramatično zamahnula svojim geliranim noktićima da mi zamalo nije iskopala oko )"
Onda sam došla tam, ova ženska kaj vodi me nije šljivila ni 5-9.
I onda.. onda je počelo.
Sjedni ovako, stavi loptu ovako, digni nogu, spusti nogu, ajmo trbušnjaci, 1-2-3-4-5...8. ma bravo, još jednom, loptu na leđa, spusti, digni..
u jednom trenutku se nisam mogla dignut sa strunjače. zaljepila se za mene.
I sada sjedim doma, sa upalom mišića i proklinjem nebo i zemlju i onog ko je izmislio pilates.
APDEJT..
Ofarbala se ja.
Sad imam neku mišju sivu-smeđe boju.
ne želite znat.
i izbjegavam sva ogledala u kući.
Prestrašno je da bi podnjela.
u la la la u la la la
promjene nikom ne škode..
Uglavnom, jeste li se ikada probudili uz prodoran zvuk sinkroniziranih njemačkih crtića?
Ne..?
I tako..
Danas idem na pilates.
Divno.
Rekla mi je ova ženska tamo da kak ti idu mlade cure na to.
Ziher.
Dam se kladit da kad dođem, tam bu bilo onak hrpa "mladih cura" od 30-40 godina.
Bubimirkova
~ moj stari blog, al ga opet pišem~ čisto onak, za promjenu...
I da...
Od silnih temperature pucaju toplomjeri, a kamoli ne moj mozak.
Imam feeling ko da je ispario.
17.06.2006. u 14:46 |
16 Komentara |
Print |
# |
^
kad ste alergični na komarce i nađete mrtvog u krevetu..
ne pitajte me ništa.
ljuta sam ko ris.
i da vam ne ostavim prazan post....
... ... ... ... i nakon nekog vremena... ... ... ... ... ... ... ... ...
Apdejt.. evo na nagovor moje drage Horsić koja mi je tako zdušno napomenula da više nismo u školi nakon čeka mi je dan odmah weee (jer koliko sam luda već sam se mislila ić pakirat natrag za Pazin...)
I tako, moja plava glavica (sad sa smeđim izrastom) je skužila da..
treba bit ČOVJEK
(moji znaju o čemu je riječ )
i prošlo me sve sa bivšim. sad nepokon živim bez naglih oscilacija mog raspoloženja svaki put kad mi dotični pošalje poruku.
I iz principa brišem pjesmicu. ak neko oće bum mu je poslal na mail.
ZATO: sve vi ostavljene brižne bivše cure nekog idiota:
Kad vam prvi put pošalje poruku nakon sto ste prekinuli- ni u ludilu mu ne odgovarat.
Inače bute završili kao ja
Pusa
and i still wait for you..
Nema pauze, nema odmora, nema odmora, nema odmora.
NEMA pauze NEMA odmora.
NEMA. 
Svi se zatvorite u svoje sobe i učit.
Ajmo.
Ma da vas nisam čula.
However, ostala mi još (prokleta) kemija, malo grčkog i latinskog i jedno sto stranica iz glazbenog.
Ma divno.
A što se tiče kemije, toga nikako da se riješim.
Isto i za latinski.
Latinski je mrtav jezik. Ubio je Latine, ubio je cijelu njihovu civilizaciju, a sada će ubiti i mene.
... i think i`m dumb.. or maybe...?
mislim, back in Pazin.
Whatever.
Znate kaj mrzim?
Mrzim kad ljudi idu na Urbanov koncert, a ja moram sjedit doma.
Uz šalicu uber jake crne kave i latinskim.
I bilogijom. I matematikom.
I kemijom.
I lektirom od koje nisam pročitala ni jednu, pa imam dva komada koje moram ispravljat.
I povijesti. Koju pišemo cijelu godinu.
I mrzim kad se moram bedirat kad skuzim da je pol Hrvatske već skoro pa gotovo sa školom, a mene čeka još brdo predmeta.
Divno.
I kad shvatim da mi je mozak u totalnom vakuumu i da nisam sposobna složit normalan post.
Eto.
APDEJT...
ili ti poludit cu u ovoj školi.
Nakon cijelog vikenda učenja i NE izlaženja van i NE visenja sa frendovima po kvartu i SAMO SAMO SAMO beskorisnog štrebanja, mislim da su mi sve moždane stanice otišle u vječna lovišta.
Zajedno sa živcima.
I sad se tu ubijam, dok vani sunašce sija
i svi se šeću po onoj jednoj ulici u Pazinu. Ma divno.
04.06.2006. u 21:09 | 31 Komentara | Print | # | ^
