don`t wanna grow up, just wanna have fun..
"Enice, mogla biš ti sa malim jedan dan doć kod mene u Rijeku, pa da odemo malo na Trsat i đir po Korzu, zar ne, a, Enice?"
Moja osobna smrtna osuda. 
Mali je nedavno ušao u pubertet, pa si vi zamislite kak to izgleda trčat za njim nasred Korza dok on pobjedonosno jurišna na Land of Magic ( tj. onaj freaky dućan u kojem se prodaju jugijo figurice i takve gluposti). 
Jedina dobra stvar u svemu tome je to što sad ima prištiće pa ga mogu naganjat sa Eucerinom po kući (on, naravno, kao pravi muškarac od 13 i tri kvarti godina ne bi stavio kremu na sebe da ga ubiješ.) 
Uglavnom, bilo koja komunikacija s njim je trenutno uzaludna. Kao da pričate sa zidom. Tj sa zidom koji u ruci drži DEK (?!) jugijo karata.
I tako smo se ja i bratec uputili u Rijeku. 
On je u autobusu sreo nekog svog minijaturnog frenda koji mu je rekao di se točno nalazi taj Land of Magic, na što se mom bratecu ozarilo lice kao da je upravo vidio Playboyevu zečicu na svom krevetu. 
I odavde dalje se ne sjećam ničega jer sam bila previše zaokupljena smišljanjem što više načina da tog malog pošaljem u vječna lovišta.
Što mi nije uspjelo. Nažalost. 
Stara nas je čekala na Žabici, sa uber zdravim multivitamin sokovima i makrobiotičkim sendvičima. Ponekad stvarno mislim da su me posvojili, kad skužim s kim živim. 
Slijedeća dva sata smo proveli u Land of Magicu razgledavajući Star wars figurice (što je još bilo pondnošljivo) dok nismo prešli na jugijo dio, gdje me maltene nije skolapiralo (skolapiralo = strefilo = nekaj kao infarkt).
"Seeeka, šta misliš, dal da uzmem jugijo power dek ili imeđi..nekaj dek ili ovaj superuberultrastrenght dek." 
I ne želim više pričati o tome.. Uhvati me depresija...... 
I onda smo, finaly išli meni (!!!) kupit Starke. Niske crne uber kjut starke.
ALI NIJEDAN DUĆAN U RIJECI IH NEEEMAAAAA.
Kak ti dofurat će ih poslje Uskrsa. A-ha. 
Kad smo već kod toga, sretan vam Uskrs.
Pusa.
