Budim se,novi je dan.
Pogledom kružim po zadimljenoj,neprozračnoj sobi.
Sunce uporno pokušava doprijeti kroz moje zatvorene zastore.
Daj,nestani više..pomislim u sebi.
Ne želim se vrtit više u začaranom krugu
I ispričavat se što se uvijek vraćam tebi,kao jedinoj svjetloj točki u sredini.
Nije namjerno znaš i sam.
Srce želi sanjati,ja ga ne želim budit više.
U redu je,mogu ja i sama sanjati,bez tebe..
Samo molim te,ne budi me,dopusti da sanjam,
Na kraju krajeva,barem to zaslužujem?
Zatvaram oči,sve je tako daleko od pogleda
Ali ne i od srca,od misli i želja.
Ne želim da se više sve okreće oko istoga,
Kvragu..svijet se mijenja,želim i ja.
Nalazim svoje mjesto odjednom!
Tako dugo mi je trebalo.
Psst..odlazi sad i ostavi me.