Veni, vidi...
četvrtak , 05.08.2010.Prije nekoliko godina u mom Rodnom gradu na D1 cestu je ljeti bilo gotovo nemoguće prijeći. Osim ako je vozač automobila muško, a ti si žensko i nosiš suknjicu (ili si muško i imaš te sreće da se kraj tebe zatekne ženska osoba u suknjici). Grad je bio pun turista koji bi zastali nakratko da odmore i sve je nekako bilo živahnije. A onda je napravljena autocesta. Baš sam u to vrijeme radila na benzinskoj, perući šajbe naravno. Nekoliko dana promet je bio gust, a od dana kad je autocesta otvorena, promet se smanjio. Dio turista ipak bi zalutao, pa bi nam zbunjeno prišli sa širom otvorenom kartom i pitali kako doći na Autobahn, a frendica i ja smo im objašnjavale rukama i nogama jer je njihov engleski bio jednako loš kao naš njemački (tada, sad bolje pričamo njemački ;)). Još tada nije mi bilo jasno zašto svi žele na more autocestom. Kuda im se toliko žuri? Barem je godišnji odmor vrijeme kad ne bi trebalo biti strke i jurnjave.
Zadnje dvije godine putujem na more autom i idem isključivo starom cestom. Jeftinije je jer nema cestarine, trošimo manje goriva nego što bi se potrošilo na autocesti, a kako većina turista ide autocestom, na staroj cesti nema više gužve. Ako se slučajno i dogodi neka gužva, uvijek se možeš okrenuti ili skrenuti na neku drugu cesticu i sve to lijepo zaobići.
Ali sve ovo navedeno nije razlog zbog čega izbjegavamo autoceste. Glavni razlog je to što su stare ceste zanimljivije. Putem gledamo razne kuće, neobične nazive sela i s nestrpljenjem čekamo kada ćemo naići na neki smeđi putokaz koji pokazuje gdje možemo razgledavati prirodne ljepote i tome slično...
Pa evo nekoliko fotkica snimljenih prošle i pretprošle godine.
Pogled na Vrbovsko
Vražji prolaz u Skradu... Početak koji ne daje naslutiti da ćemo se do kraja staze poprilično uspuhati...
Jedan od nekoliko slapića...
Stepenicama nikad kraja... :)
Inače, cijelim putem su postavljene table sa slikama i tekstovima o vegetaciji stijena, jaraka, papratima i rijetkim i zaštićenim biljnim vrstama... Tako da se može nešto i naučiti :) Od Vražjeg prolaza postoji staza koja vodi do jednog velikog slapa koji ja nažalost nisam stigla vidjeti i poslikati jer smo se u Vražjem prolazu zadržali pa smo se požurili da ipak stignemo na more prije ponoći :)
Lokvarsko jezero
Ovo sam uslikala kad smo se spuštali prema Lokvarskom jezeru... Još uvijek pokušavam dokučiti što predstavlja. :)
Pobjegao nam trajekt :)
Skulptura Želimira Hudnika "Raspeće" na jezeru Bajer. Trudila sam se sama skužiti o čemu se radi, ali nije išlo, pa sam pročitala što piše na pločici :)
Jezero Bajer u Fužinama.
Žao mi je što nisam slikala Fužine, to je jedno jako lijepo mjesto sa šarenim kućicama u cvijeću. Podsjeća me na Štrumfograd :)
Pogled sa skijališta Platak... Da sam bila malo vještija sa fotićem, vidjelo bi se more :)
Ptice slikane u Opatiji.
Rijeka gledana iz Opatije
More negdje kod Karlobaga... Prekrasno je, bistro, ali nenormalno ledeno. Brrrrrrrr
Negdje prema Splitu...
Fotki je još hrpa, većinu ne objavljujem jer sam ja na njima :)
Danas krećem prema jugu i nadam se da ću naići na još koji neotkriveni smeđi putokaz...
komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (5) * ispiši * #
