nebo je nocas bilo crveno. uistinu, crveno.
razrezana slika noci zaokupila mu je misli.
vjetar mu se igrao na dlanu i upijao mirise. smirivao ga i trazio zivot u pukotinama..
otupljen mislju da postoji trudio se to promijeniti
i uistinu
postojati..
prezivljava pod nanosima mrznje
odupire se kikovima u pomoc
ubija ga to crvenilo
i sparina..
ne.
ne shvaca.
koji je uopce smisao?
nezna i pati, ali ipak smije se..
i misli mu se smiju i nestaju u kolutovima.
crvene..
a ti?
i ti se smijes
i ne shvacas
nista.
bas nista..
xx
|