|
KAKO SE HTJELO (do)"DIJELITI" RH i BiH SRBIJI
U vezi sa razgovorom Glasa Istre, novinara Dražena
Ciglenečkog sa Vesnom Škare Ožbolt,
a sjetivši se nedavno
objavljenih ZABRANJENIH TRANSKRIPATA -
telefonskih razgovora M.Dedakovića
sa F.Tuđmanom i ostalima,
nameće se odgovor da Vesna Škare Ožbolt
NIJE bila upoznata sa zakulisnom igrom F.Tuđmana.
Naime, u razmišljanjima kako su to
Milošević i Tuđman dijelili BiH,
dok je ISTOVREMENO Srbija ZAHTIJEVALA granicu
Virovitica-Karlovac-Karlobag,
dolazim do slijedećeg zaključka
da je Tuđman odlučio
PREPUSTITI Srbiji BiH,te i RH -
u navedenim granicama.
To je takva "PODJELA" ako bi se i da se pitao Tuđman-
međutim, Tuđmana se NIJE PITALO, već je i RH i BiH
OBRANJENA u AVNOJSKIM GRANICAMA.
Tuđmanu je RH bila KIFLA - slasni zalogaj za agresora-
umjesto KIFLE Srbiju je dočekao BUMERANG.
Tuđman je za agresiju Srbije, u njegovoj terminologiji "rat",
okrivio Gligorova i Izetbegovića, što je BESMISLICA-
Za razliku od Tuđmana koji NIJE HTIO braniti RH,
(ALI ZATO SVI DRUGI JESU)
Izetbegović je OBEĆAO braniti ne samo
VEĆINSKI narod (Muslimane/ Bošnjake/ Bosance ) ,
već i Srbe i Hrvate u BiH.
Makedonija se snašla na način da je SAD,
sa svojih pet tisuća vojnika, SPRIJEČILA agresiju
Srbije na Makedoniju.
Druga je stvar što brojni povjesničari u RH navode
KRIVE podatke o broju većinskih i manjinskih naroda
u RH i BiH.
Tako za neke povjesničare u BiH
NE POSTOJI VEĆINSKI
NAROD, već tri naroda, što je NEISTINA;
a za RH neki povjesničari NEISTINITO tvrde
da su Srbi najveći
MANJINSKI narod u RH-
naravno da su u RH poslije Hrvata
NAJBROJNIJI BOSANCI/Muslimani/Bošnjaci),
a potom su i Židovi po brojnosti ISPRED Srba u RH.
Zašto neki povjesničari, porijeklom Židovi, za najveće
stradalnike u 2.svjetskom ratu navode i Srbe,
koji su bili na strani agresora sila Osovine,
a ne Bosance u RH i većinski narod u RH,
to je pitanje koje im treba uvijek iznova postavljati.
S obzirom da je u RH običaj da na vlasti,
uz pripadnika večinskog naroda ide i pripadnik manjinskog,
onda to može i mora biti Bosanac ( Musliman/Bošnjak),
koji je uvijek lojalan RH.
Sve su manjine u Hrvatskog trebale naučiti ODAVNO,
da onda kada Hrvatskoj prijeti UNIŠTENJE,
tada narod ide u ZBJEGOVE,
pa ih i manjine moraju u tome slijediti,
ako hoće PREŽIVJETI agresije, istrebljenja..
U zbjegu je narod zbrinut,
pa ratnici mogu mirnije braniti zemlju-
tako je to ODUVIJEK, od Ukrajine do Hrvatske.
U nastavku "prepisujem" razgovor Glasa Istre
sa Vesnom Škare Ožbolt.
glasistre.hr/ Nedjelja, 14. prosinca 2008
Razgovarao Dražen CIGLENEČKI
RAZGOVOR: PREDSJEDNICA DEMOKRATSKOG CENTRA VESNA
ŠKARE OŽBOLT O PRVOM HRVATSKOM PREDSJEDNIKU NA
DEVETU GODIŠNJICU SMRTI
"Tuđman je htio mirno rješenje jugoslavenske krize"
"S Kučanom je predlagao konfederaciju, a kad to, uz Srbiju i
Crnu Goru, nisu prihvatile ni BiH i Makedonija, rekao mi je: To
je ključan trenutak. Da su Izetbegović i Gligorov podržali taj
prijedlog, ne bi bilo rata".
Predsjednica DC-a Vesna Škare Ožbolt dugo je radila u Uredu
predsjednika Franje Tuđmana. U povodu devete obljetnice
njegove smrti prisjetila se tog intenzivnog razdoblja.
- Radila sam deset godina s Tuđmanom. Bila sam njegova
savjetnica za odnose s javnošću, zamjenica predstojnika Ureda
i savjetnica za unutarnjopolitička pitanja. Malo je ljudi imalo
privilegij raditi s prvim hrvatskim predsjednikom i biti njegov
prvi suradnik. Puno sam od njega naučila, prošla sam jednu
dobru školu.
- Kako je došlo do toga da vas Tuđman zaposli u svojem uredu?
- Sasvim slučajno. Prvi me put vidio kada sam sredinom 1990.
godine, još kao djelatnica u republičkom protokolu, bila na
Pagu na proslavi u čast Bartola Kašića. Organizirala sam taj
dogovor i Tuđman je čuo kad sam nešto autoritativno govorila
jednoj grupi ljudi. Nekoliko mjeseci kasnije s delegacijom
Vijeća republika i pokrajina Savezne skupštine bila sam na
krajiškom području gdje su već započeli neredi. U dva dana
smo doživjeli događanje naroda. Nakon povratka u Zagreb
napisala sam opsežno izvješće za predsjednika koji me pozvao
da mu sve i osobno ispričam, a također i Mesiću i Manoliću.
Slično sam im izvješće podnijela o mojem putu u Beograd gdje
sam tada kao zaposlenica Ministarstva vanjskih poslova išla po
jednog američkog rabina, i Tuđman mi je tjedan dana poslije
toga ponudio mjesto njegove savjetnice za medije. Rekla sam
mu da nikad to prije nisam radila, a on me gotovo ljutito upitao:
Zar mislite da sam ja prije bio predsjednik? Šokirala me ta
rečenica i pristala sam prijeći u Tuđmanov ured. Bila je
nedjelja, ali sam ipak odmah ostala raditi cijeli dan, čak sam
imala noćno dežurstvo.
Bio je strog, ali nisam ga se plašila
- Kakvi su bili vaši prvi dojmovi o Tuđmanu?
- Dotad ga nisam poznavala. Čak sam mu 1993. godine, kad
smo se jednom prilikom posvađali, priznala da na prvim
izborima nisam glasala za njega nego za Koaliciju narodnog
sporazuma. Tuđman je djelovao dosta strogo, ali nisam ga se
plašila i to mu se očito svidjelo. Kod Tuđmana me fasciniralo
što mi je u tri sata ujutro znao ispravljati priopćenje s nekog
sastanka, točke, zareze, sve. Bio je perfekcionist, potpuno
koncentriran na posao.
- Kontaktirali ste svakodnevno s njim?
- Da, s tim da me ispočetka uopće nije doživljavao. Prvih
mjesec dana sam šutjela na sastancima koje su s Tuđmanom
imali svi njegovi savjetnici, a prva mi je onda rečenica bila:
»Predsjedniče, ja ne mislim tako.« Ostali su mu govorili da je
hrvatski imidž u svijetu jako dobar, a ja sam mu spomenula da
su u okolici Siska neki ljudi ustaški pozdravljali što su prenijeli
strani mediji. Nitko mu se to nije usudio reći, Tuđman se
žestoko naljutio zbog tog incidenta. Drugi sam mu dan opet
donijela lošu vijest, na što mi je predsjednik Ureda Šarinić
rekao da bih stvari trebala umatati u celofan. Nije mi to na
pamet padalo.
- Je li Tuđman u to vrijeme znao što radi?
- Apsolutno. Bilo je to razdoblje s puno emocija, ali Tuđman je
znao balansirati i držati sve pod kontrolom. Pitalo ga se i za
najmanju sitnicu, nije na tome inzistirao, no sve se usmjeravalo
prema njemu. Cijele je dana provodio u uredu, samo je
nakratko pred jutro odlazio kući i brzo se vraćao. Tuđman je
htio mirno rješenje jugoslavenske krize, zato je s Kučanom
predlagao konfederaciju, a kad to, uz Srbiju i Crnu Goru, nisu
prihvatile ni BiH i Makedonija, rekao mi je: To je ključan
trenutak. Da su Izetbegović i Gligorov podržali taj prijedlog, ne
bi bilo rata.
- Jeste li čuli kad Tuđmana da s mržnjom govori o Srbima?
- Ne. On je mrzio glupost, bez nacionalnog predznaka.
- Tuđman je opsesivno tražio nekog svojeg Svetozara Pribičevića.
- Tada je u Hrvatskoj živjelo pola milijuna Srba i Tuđman je htio
pronaći nekoga da ih na pravi način usmjerava. Jako je volio
Đorđa Pribičevića koji mu je kasnije bio i savjetnik, ali on je bio
zagrebački intelektualac bez utjecaja na Srbe. Puno nade
polagao je i u Pupovca, probao je i s Milanom Đukićem, Simom
Rajićem, međutim, sve se to izjalovilo.
- Tuđman je pregovarao, ali nije paralelno s tim pripremao
zemlju na obranu. Stalno je tvrdio da neće biti rata jer se tako
dogovorio s Kadijevićem. Nije li Tuđman stoga sukrivac za
veliki broj ljudskih žrtava i razmjere okupacije?
- Istina je da se Tuđman nije spremao za rat, ali uvjerena sam u
to da je svojom politikom naše žrtve sveo na minimum. Često
smo reagirali emotivno, on je smirivao stvari. Uostalom,
Hrvatska je bila pod embargom, tajnim kanalima naoružali smo
se maksimalno koliko je bilo moguće, a JNA je bila u
kasarnama po cijeloj Hrvatskoj. Zato je Tuđman pregovarao. Na
Brijunima na poznatom sastanku uspio je, kako je sam isticao,
napraviti raskol između Kadijevića i Adžića. Tvrdio je da je
Kadijević ostao na čistoj jugoslavenskoj opciji zbog čega je bio
zadovoljan. Tuđman je išao korak po korak, spašavao je zemlju
koliko je mogao. Sada sam sigurna da je ispravno postupao.
- Rat je ipak izbio, kako je Tuđman funkcionirao u to vrijeme?
- I dalje je bio koncentriran na svaku pojedinost. Kao da je bio
na komandnom brodu, držao je pod kontrolom situaciju koliko
se moglo.
- Nije se gubio?
- Nije. Jako teško mu je pao pad Vukovara jer je krajem
kolovoza 1991. ušao u taj grad i izvlačio se kroz šiblje. Puno je
puta govorio da je on mogao ući u Vukovar. Zašto kasnije nije
moglo oružje, ne znam. Čudne su se stvari događale s
Vukovarom, dosta je toga još obavijeno velom tajne.
- Nakon što je u Hrvatskoj nastupilo primirje rat je započeo u
BiH. Općenito se smatra da je politika prema toj susjednoj
zemlji najviše kompromitirala Tuđmana.
- Često mi je govorio da je BiH Jugoslavija u malom i da se
stoga neće moći održati pa je treba preurediti. Nikad, međutim,
nije pričao o podjeli Bosne.
- Već prilikom predizbornog predstavljanja na TV Zagrebu 1990.
Tuđman je govorio da Hrvatska izgleda neprirodno kao perec.
- Ta je njegova rečenica često citirana izvan konteksta. Tuđman
je 1992. puno radio na stvaranju saveza s Izetbegovićem i
Bošnjacima protiv JNA i Srbije. Bila sam prisutna na ručku u
Uredu kad je objašnjavao Izetbegoviću da će se JNA po
povlačenju iz Hrvatske koncentrirati u Bosni kako bismo je
zadržali uz Srbiju. »Ma, Franjo, to je nemoguće. JNA neće ići
protiv vlastitog naroda«, ponavljao je Izetbegović. Nakon
nekoliko mjeseci, bila je srijeda navečer, i ja sam bila dežurna
u Uredu, Ejup Ganić me nazvao i zamolio da nađem Tuđmana
jer je JNA zarobila Izetbegovića. Tuđman je bio na tenisu i
nazvala sam ga i ispričala mu to, a on mi je rekao: »Što bih ja
sada trebao, govorio sam mu da će ga JNA napasti, nije mi
vjerovao.«
- Kako preurediti BiH?
- Predlagao je tri autonomne jedinice unutar BiH ili, pak,
kantone, a Cutileirov plan je bio na tom tragu.
- Je li hrvatska politika prema BiH bila isključivo Tuđmanova?
- Ne do kraja. Ljudi na terenu provodili su svoju politiku. Za
logor u Mostaru saznao je od mene, a ja sam to doznala od
jednog novinara Le Monda koji je vidio taj logor. On je došao
kod mene u Ured da mi to priopći i nakon toga sam ga odvela
do Tuđmana da i njemu ispriča o logorima za Bošnjake.
Tuđman ispočetka nije vjerovao jer ga nitko od njegovih nije o
tome obavijestio. Odmah je pozvao Garnića da ode to u Mostar
riješiti.
Bio je zahvalan Šušku
- Kakav je Gojko Šušak imao utjecaj na Tuđmana?
- Tuđman mu je bio jako zahvalan jer je Šušak organizirao
dijasporu, bez koje bi Hrvatska puno gore prošla. Oni su nam
neko vrijeme bili jedini oslonac, što je Tuđman jako cijenio i na
osnovu toga je Šušak ušao u njegov svijet. Poslije je kao
ministar obrane pokazao da ima petlje, a određene negativne
stvari koje su se zbivale oko Bosne još nisu za javnost jer bi se
mogle pogrešno interpretirati. Prerano je. U svakom slučaju,
bilo je loših poteza koji su se stavljali na teret Tuđmanu i on je
vadio kestene iz vatre. Najgora je stvar bila kad je HDZ iz BiH
otkazao poslušnost Tuđmanu i izabrali su za predsjednika Antu
Jelavića, a ne Mariofila Ljubića, kao što je Tuđman htio. Kad
me pitao što mislim o tome, rekla sam mu: »To je za mene
vojni udar.« Klimnuo je i upitao - što sad. Više nije bio gospodar
situacije.
- Tada je već bio bolestan.
- Nakon što je obolio Tuđman je bio sasvim drugi čovjek. Za
mene je 1998. bila godina mraka, a 1999. godina sipinog crnila.
Sve negativno u to je vrijeme izbilo u prvi plan, a Tuđman je
bio iscrpljen bolešću. Muka mi je bilo gledati borbu za vlast u
HDZ-u, zloupotrebe tajnih službi i drugo. Da Tuđman nije bio
toliko bolestan, vjerojatno bih otišla iz Ureda, tamo se više nije
moglo raditi.
Uvjerio se da je svemoguć
- Je li Tuđman bio narcisoidan, je li o sebi razmišljao kao o
najvećem Hrvatu u povijesti?
- Najviše sam ga ushićenim vidjela kad je uspostavljena država,
kad je Hrvatska vojska ušla u Knin i kad mi je pokazivao svoje
nalaze prema kojima su mu markeri pali ispod 20 pa je rekao:
»Pobijedio sam bolest.« Tada mi je palo na pamet da on misli
da će vječno živjeti. Činilo mi se da je Tuđman sebe uvjerio u
to da je svemoguć. Tuđman je shvaćao da je u poziciji da
stvara povijest i tako se i ponašao. Totalno je bio koncentriran
na stvaranje države, u ekonomiju se nije nimalo razumio. Nije
znao vrijednost novca, jednom me upitao koliko košta kilogram
jabuka na tržnici. Tuđman je živio u uredu, skoro da nije imao
kontakta s realnim svijetom. Zato je bio zbunjen prvim negativnim učincima privatizacije.
- Zašto je Sanader morao napustiti mjesto predstojnika Ureda?
- Nakon što se razbolio Tuđman ga jednostavno više nije htio u
Uredu.
- Bi li Tuđman, da se mogao kandidirati, pobijedio na izborima
2000. godine unatoč svim negativnostima?
- Mislim da bi, ali HDZ ne bi imao većinu u parlamentu. Ipak,
bolje je da je završilo tako kako je. Bolestan Tuđman nije bio
onaj pravi.
Pašalić je doista upravljao državom krajem devedesetih
- Što je Ivić Pašalić htio s Tuđmanom?
- Pašalić je u Ured došao 1993. godine i to iz HDZ-a, dok mi koji
smo dotad tamo radili nismo bili članovi stranke. Postavio se
dosta bahato, kad je vidio da ga ne doživljavamo, malo se
primirio, ali ubrzo je izrastao u čovjeka koji je stvarao dojam da
Tuđman bez njega ništa ne može. U početku to nije bila istina,
no kasnije je Pašalić preuzeo kontrolu nad policijom, vojskom i
tajnim službama i postao je zapravo Šuškov nasljednik poslije
smrti ministra obrane.
- Što je Tuđmana privuklo Pašaliću?
- Pašalić je vrlo inteligentan i veliki radoholičar. U Uredu su
svjetla gorjela samo u Tuđmanovom, Pašalićevom i mojem
kabinetu. Pašalić je, međutim, na krivi način usmjerio svoju
energiju.
- Je li Pašalić krajem devedesetih doista upravljao Tuđmanom,
odnosno državom?
- Je. Bio je veza između Tuđmana i unutarnje politike,
represivnog aparata kojim je potpuno ovladao kadrovirajući
tamo.
Nije držao do svog imidža
- Nikad niste posumnjali u Tuđmanove liderske sposobnosti?
- U to vrijeme o tome uopće nisam stigla razmišljati. Puno sam
radila pokušavajući poboljšati njegov imidž u javnosti. Tuđman
je bio vrlo krut u javnim nastupima. Kad je dolazio na
konferencije za novinare iz takta ga je bacao već pogled na
novinare koji su sjedili na podu jer za sve nije bilo mjesta. A
onda je još u prvom redu spazio novinarke poput Mile Štule i
Milene Tanjge koje su ga svojim pitanjima dovodile do bijesa i
on se na njih derao. Jednom me nakon takve konferencije pitao
kako je bilo i odgovorila sam mu da je bilo grozno i da se ne
smije derati na novinare. »Kako se ne bih derao kad postavljaju
tako glupa pitanja«, uzvratio mi je. Tuđman nije volio novinare
i uopće nije držao do svojeg imidža u javnosti što je mene,
naravno, izbezumljivalo.
SVI NARODI SVIJETA NAPREDNI i NEKLERIKALNI
O ANKETAMA
15.12.2008 / Index.hr
Anketa Index.hr-a:
"Kako doživljavate crkvenu peticiju protiv pobačaja i
homoseksualizma?"
Ponuđeni odgovori:
1. Crkva je u pravu;
2. To je nazadno;
2. Nije u redu pokretati peticiju protiv ljudskih prava građana i
građanki."
Moj komentar:
Već je Viktor Novak u "Magnum crimen" ustvrdio
kako je naš narod NAPREDNI i NEKLERIKALNI.
( To je bilo u doba kada se "gradilo" tzv. "bratstvo i jedinstvo"
sa Srbima, Srbijom, pa je V.Novak uz Hrvate, naveo i Srbe kao
napredne i neklerikalne- usput je u Srbiji ukinuta monarhija,
a savez Srbije sa silama Osovine nije prenaglašavan, jer su
naše antifašstičke snage zajedno sa Ukrajinom, oslobodile
Srbiju od sila Osovine i od Srbije učinile državu nalik na DR
Njemačku, otprilike- jedino što se povlačenjem Ukrajine i
BjeloRusije iz DDR-a Njemačka nije usudila napasti Ukrajinu i
BjeloRusiju, dok je Srbija napala sve susjede koje god je mogla
i kako god je mogla).
Viktor Novak je ispustio važnu činjenicu, a to je da su
SVI NARODI SVIJETA NAPREDNI i NEKLERIKALNI,
ali im administracija kao vrstu "poreza" NAMEĆE brojna
davanja, NAMEĆE PRAZNOVJERJE.
Piše:Boris Šiljak,Pula,
HDC, podružnica "Sjeverna Hrvatska";
Potpredsjednica Podružnice je Ljiljana Šiljak,Zagreb;
Predsjednik HDC-a je Pravorad Čubrić, Rijeka.
|
