|
Piše:Boris Šiljak,Pula,
HDC, podružnica "Sjeverna Hrvatska";
Potpredsjednica Podružnice je Ljiljana Šiljak,Zagreb;
Predsjednik HDC-a je Pravorad Čubrić, Rijeka.
VLADIMIR BAKARIĆ I NJEGOVO DJELO
Vladimir Bakarić i Josip Broz
Glasistre.hr/Utorak, 18. studenog 2008.
Badovinac: "Jugoslavija je bila utemeljena na represiji".
" - Kako je bio sretan narod što je imao Tita, tako je i Tito
bio sretan što je živio u vrijeme kada se njegov talent
mogao tako razviti", obratio se publici Dragičević.
Najveće je Titovo djelo, smatra, što je agrarnu zemlju
preveo u industrijsku i to bez velikih žrtava.
Moj komentar:
Zasluge što je agrarnu zemlju preveo u industrijsku,
pripadaju Vladimiru Bakariću,
a Josip Broz ga je podržao.
Zasluga što su se svi u bivšoj SFRJ oslobodili
monarhističke elite i demokratizirali elitu,
osnovali svoje države unutar bivše DFJ, FNRJ,
i konačno, SFRJ,
u Hrvatskoj pripadaju najviše Vladimiru Bakariću,
a svaka država, od Makedonije, Crne Gore, BiH,
Vojvodine, Kosova, Slovenije,
imala je svojeg predstavnika,
dok je Josip Broz preuzeo Srbiju.
Ono što je držalo bivšu SFRJ na okupu,
to je vojna sila koju su imale Hrvatska i BiH ponajviše,
kao i naši saveznici Crna Gora i Makedonija,
Vojvodina i Kosovo.
Tako do izražaja nisu mogle doći centralističke
i autoritativno / totalitarističko-
militarističke Slovenija i Srbija.
U Domovinskom ratu u Hrvatskoj
pobjedu nad agresorom
izborila je Bakarićeva stranka,
dok su oni koji su tvrdili da rade na tobožnjem
"pomirenju svih Hrvata", radili, u stvari, za agresora.
Vladimir Bakarić je 60-tih
odbacio mišljenje Franje Tuđmana,
koji je tvrdio da je sporazum
Cvetković - Maček bio dobar za Hrvatsku,
dok je za Vladimira Bakarića,
taj sporazum
bio IZDAJNIČKI za sve Južne Slavene,
samim tim loš i za Hrvatsku.
1944. godine smijenjen je Andrija Hebrang,
koji se zauzimao
samo za Sloveniju, Srbiju i Hrvatsku,
a Makedoniju, Crnu Goru, BiH, Vojvodinu
i Kosovo, NIJE PRIZNAO.
Tito i Bakarić su u takvoj politici A.Hebranga
spoznali opasnost od vraćanja monarhističke Srbije,
pa se takva politika Andrije Hebranga ODBACILA.
Vladimir Bakarić bio je SAMOZATAJAN.
Nema nigdje trga s njegovim imenom.
Vladimir Bakarić je za Hrvatsku učinio više od,
recimo, Josipa Jelačića.
Borio se za emancipaciju žena,
decentralizaciju vlasti,
autonomiju u poduzećima ( samoupravljanje).
Dušan Bilandžić, koji osporava državničku veličinu
Vladimira Bakarića, ne može zatajiti,
kako je V.Bakarić bio vrhunski intelektualac,
ali koji je znao voditi Hrvatsku,
imao ili ne u svakom trenutku takvu funkciju.
VUKOVAR je mogao biti OBRANJEN
tportal.hr / Hina, srijeda, 12.11.2008.godine:
Kleinu uručeno priznanje počasnog građanina
Vukovara
VUKOVAR - Počasnim građaninom Gradsko je vijeće
Jacquesa Paula Kleina proglasilo još za Dan grada 2003.
Moj komentar:
J.P. Klein NIJE zaslužio to priznanje,
jer je ODUGOVLAČIO sa "mirnom reintegracijom".
VUKOVAR je mogao biti OBRANJEN
Kako se može "pročitati" iz filma
" ZAPAMTITE VUKOVAR",
kao i iz ZABRANJENIH TRANSKRIPATA,
razgovora Mile Dedakovića
i Franje Tuđmana i ostalih,
koje je jučer objavio portal Javno.hr:
Vukovar je MOGAO biti OBRANJEN.
portal Javno.hr:
ZABRANJENI TRANSKRIPTI :
Sedamnaest godina poslije pada Vukovara, Portal Javno
ekskluzivno donosi stenograme telefonskih razgovora
Mile Dedakovića Jastreba iz stožera u Vinkovcima
i državnog vrha u Zagrebu, predsjednika Tuđmana,
ministra obrane Gojka Šuška, Hrvoja Šarinića,
generala Antona Tusa i ostalih ,
koji su objavljeni u zabranjenim brojevima Slobodnog
tjednika,
u dva dijela, 30. prosinca 1991. godine i 8. siječnja 1992.
godine.
U Vukovaru su stradale na tisuće nevinih ljudi,
baš kao i u cijeloj Hrvatskoj.
Međutim Vukovar je bio grad heroj,
Grad koji se dugo uspješno odupirao agresoru –
Grad Legendi i grad legendarnih Heroja,
koji su, slabije naoružani,
mjesecima zaustavljali mnogostruko jačeg srpskog
agresora.
Predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko
Šušak
Nakon pada Vukovara uhićen je zapovjednik Obrane
Vukovara Mile Dedaković Jastreb s najbližim
suradnicima.
Postavljalo se pitanje je li uhićenje Jastreba,
čovjeka koji je u većem dijelu obrane kreirao
obranu Vukovara,
pokazivanje Njega kao glavnog krivca za pad Vukovara
ili je samo to bilo skrivanje prave istine i krivca ?
ST-Slobodni tjednik, Marinka Božića,
prvi se u to vrijeme usudio otkriti istinu o padu
Vukovara.
Kazete koje sam donio u redakciju
u Gundulićevoj ulici izazvale su pravu buru
u hrvatskoj javnosti, ali uzdrmale i državni vrh.
ST je prvi put bio zabranjen i godinama su se hvalili
da su prvi zabranjeni tjednik u Hrvata.
Donosimo vam Stenograme,
neobrađene i citirane doslovno,
kako sam ih skidao s kazeta i 1991. ,
u jednom stanu u Sopotu.
Na kazetama je telefonski razgovor Mile Dedakovića
Jastreba iz stožera u Vinkovcima s tadašnjim državnim
i vojnim vrhom u Zagrebu nekoliko dana prije pada
Vukovara.
Razgovor između Jastreba i Antona Tusa
Jastreb: Dobro čut ćemo se za pola sata. To je dovoljno
da riješite sve. Hvala. Bog. Tus mi treba.
Ženski glas: Tko ga treba?
Jastreb: Dedaković. Molim, ja se izvinjavam… Dobro
večer gospodine generale, Dedaković.
Tus: E…
Jastreb: Čujte…
Tus: Što ima novoga tamo? Kako ste?
Jastreb: Pa nisam baš najbolje.
Tus: Da, razumijem, čim zoveš.
Jastreb: Da, čujte, oni su nam tamo u groznoj situaciji u
Vukovaru. Nama je nestalo svega i svačega, njima svega
i svačega. Nismo dobili ono što ste nam obećali,
gospodine generale. Jučer smo bili kod vas, znate što
ste obećali.
Tus: Pa sve je sad krenulo, jučer i danas to što je
rečeno.
Jastreb: Ne, ne, ne, ne, vi ste obećali poslije one
operacije da ćemo ovdje dobiti nove snage i oklopna
sredstva da radimo dalje.
Tus: Pa to se priprema, tako je to. To sve jača…Pošto si
ti postupno krenuo, dobro je. Inače, to sutra ide više i
dalje, i za sve druge, i tamo se šalje, tako je naređeno.
Jastreb: Dobro, ja nisam upoznat s tim. Ako je tako,
drago mi je, samo - možda bude kasno.
Tus: E, pa to vam dajem da ne bude kasno.
Jastreb: Pa, čujte, kad ja nemam ni jednu granatu ovdje,
što da radim? Sjedim ovdje sada, plačemo, molimo se
Bogu, iako znamo da nam ni on ne može pomoći. U
svakom slučaju, ja sam bio slobodan ovaj…Saznao sam
da toga ima dosta… Sad…Pozvao sam tamo ovu
gospođu, i oni će to pripremiti i dati. Nadam se da se vi
slažete s tim.
Tus: A, našao si gdje ima?
Jastreb: Jest!
Tus: Ma, daj, uzmi tamo!
Jastreb: Eto, znači, to smo riješili.
Tus: Dobro, čuo sam te, pa ćemo i to riješiti.
Jastreb: A vi ćete ova sredstva, nadam se, brzo
dostaviti…
Tus: Dobro je, tko ima tamo bliže kod tebe?
Jastreb:...i snage. Ima, ovdje je velika potreba i za
snagama i za sredstvima. Tim prije što očekujemo za
dva tri dana da otvore i onaj front dolje, kod Županje.
Tus: Da, da, očekujemo, očekujemo.
Jastreb: Jest.
Tus: Sigurno, bio sam ja jučer tamo.
Jastreb: Pa, znam, ali niste došli do mene.
Tus: Tako je ispalo…
Jastreb: A, dobro.
Tus: Prekasno je bilo, ne bih se vratio.
Jastreb: I Vekić je bio pa je ispalo…I Gregorić je bio pa je
ispalo…Nikoga nije bilo ovdje, a bilo bi potrebe i da ste
svi došli…A što sad možemo? Što je tu je…Uglavnom ja
sam se pozvao na vas i oni će to utovariti i poslati meni
taj dio koji imaju, a vi ćete ono što ste obećali poslati,
nadam se samo da ne bude kasno.
Tus: Dobro. Dobro, nadam se da neće biti kasno, ne
vjerujem.
Jastreb: A, čujte, koliko se možemo nadati, ali vjerujte da
je zaista već dvanaest sati i pet minuta.
Tus: Da, sigurno…Shvaćam…
Jastreb: Nažalost.
Tus: Dobro.
Jastreb: Dobro, sve najljepše.
Tus: U redu, zdravo.
Jastreb: Zdravo.
Razgovor Jastreb – Karlo Gorinšek
Mile Dedaković JastrebPhoto arhiva
Jastreb: Halo…Halo…To mora hitno doći, hitno…
Karlo Gorinšek: Ja bih te zamolio, u toku noći, ili jutra,
da se svakako čujemo…
Jastreb: Nastojat ću ako ne odem na teren, gospodine,
ali ja ću vama, molim…
Gorinšek: Bilo tko od vaših, tko je upoznat s tim da zna
reći Bošnjakoviću, i ostale stvari će znati malo bolje.
Jastreb: Ma, upućujem ja gospodina Vila odmah.
Gospodin Vila, on će to sve riješiti. Njemu sve dajte i on
će to riješiti sve. Laku noć.
Jastreb – Robert Travaš
Jastreb govori svojima u štabu u Vinkovcima: "Šušak mi
treba, pa ću ga fino pitati da li smo iskoristili naših 17
milijuna dolara?"
Muški glas: Da vas spojim s njim…
Jastreb: Može, dapače.
Muški glas: Evo odmah, ja mislim da se on…Pogledat ću
najprije u Ured predsjednika Republike, zar ne?
Jastreb: Da, da.
Muški glas: Evo, odmah, gospon Dedaković.
Jastreb: Hvala.
Muški glas: Halo…gospon Dedaković, imate vezu s
kabinetom.
Jastreb: Hvala.
Robert Travaš (pomoćnik Hrvoja Šarinića): Halo?
Jastreb: Dobra večer.
Travaš: Dobra večer, izvolite.
Jastreb: Dopukovnik Dedaković.
Travaš: Izvolite dopukovniče.
Jastreb: Je li predsjednik tu?
Travaš: Predsjednik je otišao prije nekih sat vremena.
Jastreb: A, tko ste vi?
Travaš: Pomoćnik gospodina Šarinića, Robert Travaš,
izvolite.
Jastreb: Gospodine Roberte.
Travaš: Izvolite?
Jastreb: Radi se o Vukovaru.
Travaš: Dobro…
Jastreb: Vukovar je u situaciji, ja pretpostavljam da to
gospodin predsjednik…
Travaš: Pa, recite.
Jastreb: U situaciji da svaki čas padne.
Travaš: Recite da li želite da ga budim i što da mu
kažem?
Jastreb: A, stožer, odnosno, ne znam, vrhovništvo, tko li
je, nisu učinili to da on ne padne, znate. Sad sam dobio
informaciju da gospodin Tus šalje sredstva, ljude i tako
dalje, što ne odgovara istini.
Travaš: Da, predsjednik je danas dobio jedno izvješće i
zatražio podosta u vezi toga. Ja to izvješće nisam vidio,
ali predsjednik ga je dobio.
Jastreb: Ne znam zbog čega televizija stalno objavljuje
da se ovdje šalju trupe za proboj, međutim ni to nije
točno. Ne dolazi ništa u tom kontekstu u kome se piše.
Travaš: Koliko ja znam, 400 ljudi je bilo upućeno.
Jastreb: Molim?
Travaš: Koliko smo mi čuli, 400 ljudi je bilo upućeno.
Jastreb: Ma, gospodine dragi – to nije ni jedan bataljun!
Travaš: Da…Recite mi što bi trebalo? Da ga budim i što
da mu kažem?
Jastreb: Pa znate što da mu kažete, da je u pitanju da li
će Vukovar pasti i li neće…
Travaš: Dobro.
Jastreb: …I da bih htio da čujem što on misli o tome.
Travaš: Dobro. Hoćete da vas spoji Centar? Ja ne znam
kako da vas sad spojimo s njim.
Jastreb: Pa ne znam, možete li me vi spojiti s njim?
Travaš: Samo malo da pitam Centar. Ne znam je li nas
slušaju ovi iz Centra, pa neka se uključe ako slušaju.
Vjerojatno slušaju. Halo? Centar može s vama
uspostaviti vezu, jel'?
Jastreb: Ne može, ovog momenta nemamo ni mi vezu.
Travaš: Nemate ni vi vezu.
Jastreb: Da
Travaš: A ja vas ne mogu spojiti, jedino vas nazvati
doma i onda srediti Centar da vas spoji s njim.
Jastreb: Čujte…
Travaš: Da?
Jastreb: Sekretarica je budna, jel'?
Travaš: Koja sekretarica, njegova?
Jastreb: Tajnica.
Travaš: Tajnica? U Uredu?
Jastreb: Evo ovako, neka ona mene nazove.
Travaš: Ja ću sad prenijeti vašu poruku.
Jastreb: Da, ja čekam.
Travaš: Dobro.
Jastreb: Bok.
Ženski glas (iz stožera u Vinkovcima op.a.): Hoćete me
ponovno spojiti?
Muški glas: Niste dobili?
Ženski glas: Ne.
Muški glas: Evo odmah.
Ženski glas: Hvala.
Muški glas: Halo, samo malo, zauzeto je, hoćete li
čekati?
Ženski glas: Čekam.
Muški glas: U redu.
Ženski glas: Halo?
Travaš: Halo?
Ženski glas: Poziv od gospodina Jastreba. Recite mi vi
ste s njim maloprije razgovarali?
Travaš: Jesam:
Ženski glas: Što je s tim pozivom za predsjednika?
Travaš: Taj je poziv upućen na ministra Šuška. Rečeno
je da se ministar Šušak mora odmah javiti Jastrebu.
Ženski glas: Ne, nije se javio, izvolite. Recite mi vaše
cijenjeno ime.
Travaš: Robert Travaš.
Ženski glas: Znate što, mi nemamo vremena za čekanje.
Izvolite, uredite da se odmah pozove.
Travaš: Draga gospođo, ministar je…
Ženski glas govori Jastrebu: Hoćete li vi razgovarati s
ovim gospodinom Robertom?
Travaš: Jeste li vi na ovom broju koji mi je dao gospodin
Dedaković?
Ženski glas: Da.
Travaš: Ja ću vas nazvati za minutu, samo da nađem
broj.
Ženski glas: Čekajte samo, gospodine Travaš, recite
koja je vaša funkcija…
Travaš: Pomoćnik predstojnika Ureda.
Ženski glas: Recite mi, možete li mi vi dati ovaj broj koji
ste rekli, od Mijatovića?
Travaš: Ja ću ga potražiti, pa ću vas nazvati, ako vi ne
možete čekati.
Ženski glas: Čujte, kako sad ne možete naći broj?
Travaš: Pa, draga gospođo, ja nisam ovdje tajnica,
znate. Ja sam ovdje dežuran i upravo gledam po
njihovim knjigama… Mijatović, evo ga…
Ženski glas: Samo jedan trenutak da vam naš
zapovjednik postavi jedno pitanje u vezi razgovora s
predsjednikom.
Jastreb: Halo.
Travaš: Izvolite?
Jastreb: Gospodine?
Travaš: Slušam.
Jastreb: Znači predsjednik neće da razgovara sa mnom.
Travaš: Upućen je poziv na ministra Šuška, naređeno
mu je da odmah stupi u kontakt s vama.
Jastreb: Ja sam bio jasan. Pitam da li gospodin
predsjednik ne želi sa mnom razgovarati.
Travaš: To morate njega pitati. To vam ja ne mogu
odgovoriti.
Jastreb: Ali zašto je upućen na Šuška kad sam ja tražio
predsjednika?
Travaš: Zato vjerojatno što je on ministar obrane i zato
što to on radi.
Jastreb: Gospodine, tko je to vama rekao da sa Šušak
meni javi?
Travaš: Rekao je gospodin Hrvoje Šarinić, predstojnik
Ureda.
Jastreb: Znači on je odlučio da predsjednik ne treba sa
mnom razgovarati?
Travaš: On je rekao da je razgovarao s predsjednikom i
da je tako odlučio.
Jastreb: Hvala vam lijepo.
Travaš: Hvala vama.
Razgovor Jastreb – ministar obrane Gojko Šušak
Gojko Šušak
Jastreb: Da…ali, što je s NOROM? Pa kad će to sutra već
doć? Što je s robom za 22, 155, 152, gdje su te granate?
Gojko Šušak: Isto tako.
Jastreb: Ja sam mislio da će to biti… Meni je čvrsto
obećao gospodin Ferdinand Jukić.
Šušak: Da… A ja sam dao gotovinu na pet strana, jebi
ga.
Jastreb: Čekajte…
Šušak: Da.
Jastreb: Je li onaj naš novac, onih 17 milijuna dolara
utrošeno ili nije za Vukovar? Ono što je ministarstvo
financija dalo za nas?
Šušak: Da.
Jastreb: Je li utrošeno ili nije?
Šušak: Pa nije utrošeno, jer je s tim otvoren akreditiv.
Jastreb: Pa nismo još ništa dobili od toga, jel' to zaista
tako teško?
Šušak: Pa to je tako, ja sam bio gore u Beču.
Jastreb: Jesmo li mi nesposobni ili su stvarno ti
zapovjednici previše tvrdi?
Šušak: Čovječe Božji, ne mogu ti telefonom
objašnjavati…
Jastreb: Da, jasno mi je, jasno mi je.
Šušak: Ako Bog da, vidjet ćemo se u ponedjeljak ili
utorak, ja ću doći tamo, a sutra bi trebale stići te NORE,
ako Bog da. Idem gore osobno.
Jastreb: Pa dajte da Bog da i pošaljite mi odmah,
direktno ovamo.
Šušak: Da, a čekaj malo, ove mitraljeze, da ne idem
preko garde, to mi je na kamionima…
Jastreb: Ma ništa, direktno meni šaljite, ja ću osobno
preuzeti i podijeliti.
Šušak: Gdje preuzimaš?
Jastreb: U Ivankovu.
Šušak: U Ivankovu?
Jastreb: Da.
Šušak: Dobro.
Jastreb: Slušajte, da li ste vi upoznati…
Šušak: Čekaj malo, daj mi za svaki slučaj neki broj da se
oni mogu javiti kad dođu tamo.
Jastreb: Jeste li kao ministar obrane upoznati da će
vjerojatno Vukovar pasti?
Šušak: Pa, jesam, cijeli dan tako…
Jastreb: Jeste li razgovarali s nekim?
Šušak: Jesam, s predsjednikom i s još tako nekim.
Jastreb: Pa jebem mu Boga, je l' može nekih snaga da
dođe svježih ili nešto?
Šušak: Ljudstva, mislite?
Jastreb: Pa da.
Šušak: To je moguće, mi imamo Vijeće ujutro u 10,
možemo to angažirati, a koliko će to promijeniti sliku –
ne znam.
Jastreb: Čujte, moramo pokušati sve.
Šušak: Da.
Jastreb: Trebalo bi te ljude poslati, samo da budu
naoružani, a ne da budu goloruki. Sad uglavnom šalju
goloruke, a ja ovdje nemam oružje. Je l' imate što kratkih
cijevi?
Šušak: Kratkih ima nešto. Dali su nam 60 mitraljeza i
tisuću M-48, ali nemamo municije, jebi ga.
Jastreb: Pa dvije tisuće komada, je l'?
Šušak: Tisuću komada, tisuću M-48 i 60 mitraljeza u
jednom kamionu, zovu me da je prešao preko granice…
Jastreb: Pa dobro, dajte mi bar nešto, pošaljite od toga,
bar 500.
Šušak: Može, ako ti odgovara.
Jastreb: Pa odgovara mi, nego šta.
Šušak: Može, može, nema problema. To možete
očekivati ujutro.
Jastreb: Dobro, čujte, je li to istina da će roba ići preko
Osijeka ili ovako direktno?
Šušak: Ovako direktno.
Jastreb: Pa, jebem mu Boga, i do sada ide, sad su nam
dva šlepera neki dan uzeli Osječani.
Šušak: Kako uzeli?
Jastreb: Pa, jebi ga, onaj iz Koprivnice što je bilo za
mene.
Šušak: Ja odavde šaljem. Dok je bio Husar, ovdje, s njim
sam dogovarao.
Jastreb: Je, samo Husara nema dugo, to ide nekim
kanalima u božju mater preko Osijeka, i oni to zadrže
i…Kad je to bilo?...Prije tri dana dva šlepera su mi
Osječani negdje smutili i ne bi ih Bog našao. Jebem im
Boga, da im jebem. Znači ovo dobivamo a…
Šušak: Ovo dobivate.
Jastreb: A recite mi je li sutra vjerojatno i za NORU?
Šušak: A čuješ, rekli smo NORA i 155. to su mi rekli
toliko puta, večeras – sutra – večeras – sutra… Pa su me
bili ucijenili prekjučer, da su oni tu imali neku
dokumentaciju o vojnim stanovima, a da je kod nas ovo
što smo mi digli, ovaj centar u maksimirskoj. I to sam im
poslao, prikupio sve na kamion, natovario i poslao im da
ih zadovoljim, i opet kurvini sinovi zajebavaju.
Jastreb: Eee, oni su isto pokvareni.
Šušak: E, pa sigurno da ih ima.
Jastreb: Recite mi je l' debeli (Ferdinand Jukić) radi što
il' ne radi?
Šušak: A debeli je rekao kad je pošao – za tjedan dana.
Javio se Martinović i govori da je u redu, ali toga "u
redu" se ja više naslušah u ovih godinu dana. Dok ne
vidim, Bogu ne vjerujem.
Jastreb: Čujte, pa je li Jukić vani il' je tu?
Šušak: Vani.
Jastreb: Pa on je mene zvao prije pet dana i rekao: "bit
će, bit će", i ništa.
Šušak: Pa tako i mene, a mi smo otvorili akreditiv…
Jastreb: Pa jebem mu Boga.
Šušak: Kad su novci devalvirali.
Jastreb: Pa, ta roba mi je neophodna.
Šušak: Pa znam, to nam je svima, niste jedini.
Jastreb: Znači, možda nešto bude?
Šušak: A, bit će nešto sutra, kako god okreneš, ali za
ovo imam drugu stvar dosta sigurnu, u utorak, u srijedu,
za…
Jastreb: Aha.
Šušak: Dosta sigurno. Taj je kanal neisproban.
Jastreb: Dobro. Ali isto bih molio da ide, da dođe
direktno ovdje, da ja to preuzmem.
Šušak: Nema problema, ja sam to i rekao i ovdje i dao
sam Husaru onu potvrdu da na ime toga ima pravo i ovaj
stariji gospodin, kako se zove?
Jastreb: Vil.
Šušak: Da.
Jastreb. Čujte, znači sutra ćete inzistirati da dođu snage.
Šušak: Može.
Jastreb: Ma znate što, ne sviđa mi se televizija. Non stop
govore da se šalju svježe snage, Tus govori da se u
Vukovar šalju svježe snage, a to zaista nije istina, vi to
znate?
Šušak: Da.
Jastreb: A zašto to onda radi?
Šušak: Ja ne znam što on daje. Meni takav izvještaj nije
dao, ali ću se sutra suočiti s njim na Vijeću sigurno.
Jastreb: Znači vama daje izvještaj da ne daje oružje, a
nama da jest?
Šušak: Meni ne daje ni jedno ni drugo, on mene samo
municiju traži.
Jastreb: Aha. Meni kaže da nema svježih snaga, a u
Vukovaru kaže da šalje.
Šušak: Imamo u Požegi, čovječe Božji 6000 ljudi pod
oružjem. Za što?
Jastreb: Pa zašto onda ne dajete te ljude?
Šušak: Jeah…
Jastreb: E svašta.
Šušak: Dobro čut ćemo se sutra poslijepodne.
Jastreb: Važi, hajde pošaljite ovu robu.
Šušak: Dobro. Bog. Laku noć.
javno.com/hr/hrvatska/clanak /
Objavljeno: 18.11.2008. u 03:19h
STENOGRAMI IZ VUKOVARA Tajna vukovarske
tragedije 2. dio U drugom dijelu telefonskih razgovora,
Jastreba kontaktiraju predsjednik Tuđman, Šušak,
Šarinić i Tus.
Jastreb: Je li gospodin predsjednik upoznat da sam ja
želio s njim razgovarati?
Hrvoje Šarinić: Slušajte, ja ga do sada nisam u to uputio
jer sam mislio da problem možete najefikasnije riješiti sa
Šuškom. Međutim, ako vi inzistirate, onda ću ja sada
probuditi predsjednika pa ćete razgovarati s njim. Ali
sam mislio da možda u ovoj fazi kada je to koliko znam,
operativni problem, ja sam mislio da ministar obrane to
može riješiti s vama. Eto tako je to bilo.
Jastreb : To jest operativni problem… Međutim to će
postati vrlo brzo, ako to ne podrade naši operativci- i
politički problem.
Mile Dedaković JastrebPhoto arhiva
Šarinić: Gledajte gospodine Dedakoviću, vi ste prije
nekoliko dana zvali i…
Jastreb: Ne, nisam ja zvao, oprostite. Mene je gospodin
predsjednik zvao, a ne ja njega.
Šarinić: A dobro onda je bilo obratno, ali ja sam nakon
toga s predsjednikom razgovarao, nakon toga sa
Šuškom sam razgovarao, i zamolio Šuška da odmah
stupi s vama u vezu, što je vjerojatno bio i učinio.
Jastreb: Pa prije nekoliko dana, ne.
Šarinić: Ja sam njemu rekao: (Čuj Gojko zvao me, i tako
dalje… Problem je u tome da nije stiglo ono što je…)
Onda je on meni rekao (Ma, što nije, ja ću sada to urediti)
i tako dalje…Nešto je stiglo… I tako dalje… Dajte vi
kažite, gospodine Dedaković, ako je to tako da vi hoćete
sada razgovarati …. Ili, mi imamo sutra ujutro… ja sam
već u 8 sati u uredu, ako to nije prekasno, da vas sutra
ujutro nazove predsjednik, onda ću tako napraviti, a ako
nije, onda ću ga sada probuditi.
Jastreb: Imate li vi moj broj telefona?
Šarinić: Je li ovaj na koji sam vas sad zvao?
Jastreb: Da, da. U koliko može? U koliko sati?
Šarinić: U osam i trideset ću vidjeti predsjednika.
Jastreb: Dobro ja ću čekati ovdje.
Šarinić: On će vas sutra ujutro nazvati. Laku noć.
Razgovor Jastreb-Franjo Tuđman
Jastreb: Dopukovnik Dedaković, dajte predsjednika
Republike Hrvatske.
Muški glas: Evo, odmah.
Tajnica Franje Tuđmana: Halo, kako ste gospodine
Dedakoviću?
Jastreb: Pa, tako, nisam baš najbolje, a kako ste vi?
Tajnica: Evo, kad vi niste dobro, nisam ni ja onda.
Jastreb: Čujte, mi smo u jednoj tako teškoj situaciji pa
bih želio razgovarati s predsjednikom.
Tajnica: Evo vam predsjednika, izvolite, sretno.
Franjo Tuđman: Halo.
Jastreb: Dobar dan, gospodine predsjedniče.
Tuđman: Dobar dan.
Jastreb: Ja vjerujem da ste upoznati sa situacijom u
kojoj se sad nalazi Vukovar.
Tuđman: Ne znam baš konkretno na što mislite.
Jastreb: Čujte osam tenkova je ušlo u grad i veći dio
pješaka.
Tuđman: Da, da.
Jastreb: I oni su se stacionirali na potezu od, ne znam
da li to znate, Lužca do Silosa. To je ispod bolnice, tamo
je jedna udolina. Mi nemamo sada mogućnost odavde
djelovati, s obzirom da nismo dobili ono što smo tražili i
što ne znam da li smo mogli.
Tuđman: Pa kad niste dobili, onda niste mogli dobiti, za
Boga miloga, pa dajte to shvatite.
Jastreb: Dobro, to je jedna stvar. Druga stvar, ni oni
tamo nemaju mogućnosti da djeluju jer nemaju sredstva
za protuoklopnu borbu.
Tuđman: Da, da.
Jastreb: Ja vas zovem da vas pitam da li postoji
mogućnost da danas dođu snage da mi to pokušamo
riješiti. Kada kažem na snage, mislim na sredstva. Što
drugo da radim u ovoj situaciji? Oni su, da budem
otvoren, vrlo blizu toga da uđu u ta prva skloništa i da
počnu raditi ono što ja pretpostavljam da će raditi.
Tuđman: Jeste li s Gorinšekom vidjeli što je moguće
napraviti u vašoj zoni?
Jastreb: Vidio sam, gospodine. Ja sam razgovarao s
njim, on raspolaže isto s nekim snagama da bismo
garantirali da to možemo napraviti. Ja sam upravo
razgovarao, kao i cijelu noć. Mi ne spavamo, gledamo,
planiramo što bismo mogli izvući, ali to su snage koje
nisu dovoljne da to napravimo.
Tuđman: Slušajte….Nisu dovoljne, jel? Mora biti
dovoljno ono čime raspolažemo.
Jastreb: Pa znam gospodine predsjedniče, to stoji tako,
ali očito je da se taj zadatak s tim ne može izvršiti.
Tuđman: Imate li neki konkretan prijedlog?
Jastreb: Imali smo ih, gospodine predsjedniče.
Tuđman: Pa?
Jastreb: Da vi kao vrhovni zapovjednik izdate zapovijed
gospodinu Tusu, glavnom stožerniku, da prikupi snage
u toku dana i da pokušamo proboj napraviti. To je jedino
moguće rješenje.
Tuđman: Da.
Jastreb: Ja sam razgovarao s gospodinom ministrom
Šuškom, on tvrdi da tih snaga ima da tu nema nikakvih
problema.
Tuđman: Dobro, da, morat ću otići s njim razgovarati.
Jastreb: Dobro, kada mogu očekivati vaša daljnja
uputstva?
Tuđman: Ne mogu vam sada ništa reći, ali nije mi sasvim
jasno da i vi osobno ne nalazite neka, parcijalna
rješenja, s onim što tamo možete, s Gorinšekom i
ovima…
Jastreb: Čujte, mi nalazimo parcijalna rješenja, u tom i
jest problem…
Tuđman: Gdje je Gorinšek?
Jastreb: Na svom zapovjedničkom mjestu.
Tuđman: Na svom…
Gojko Šušak i Franjo Tuđman u Gospiću na dan pada
Vukovara
Jastreb: Mi nalazimo parcijalna rješenja, ali parcijalna
rješenja očito ne daju rezultate koje bi mi trebali…
Zapravo, mi smo mnogo toga napravili, to su baš
parcijalna rješenja. Ja baš zovem vas da napravimo
jednom kompletno rješenje.
Tuđman: Evo, dobro sad idem razgovarati s njim.
Jastreb: Dobro, hvala.
Jastreb- Hrvoje Šarinić, Gojko Šušak
Tajnica: Gospodine Dedakoviću, evo gospodin Šušak i
Šarinić dolaze, izvolite.
Hrvoje Šarinić: Gospodine Dedakoviću, evo čim sam
došao, odmah sam po tom pitanju razgovarao s
predsjednikom i rekao mi je da je s vama razgovarao
jutros.
Jastreb: Pa, rekao, mi je, gospodine, ali ja očekujem
njegov odgovor.
Šarinić: Je, ali evo vam sada tu, mislim što se po tom
pitanju… Evo, ovdje je ministar Šušak, dajem vam ga, pa
će vam on vjerojatno dati odgovor.
Jastreb: Čekajte samo malo…
Šarinić: Da.
Jastreb: Ja bih htio da meni predsjednik osobno kaže
uputstva što da radim.
Šarinić: Evo vam prvo ministra, a predsjednik je sada
vani, i on će vas sada uzeti.
Gojko Šušak: Halo
Jastreb: Dobar dan.
Šušak: Dobar dan, kako si?
Jastreb: Slabo, evo sad je grozno. Tamo sad napadaju.
Pješadija, i to sa svih strana…Tenkovi su ušli, pokreću
se… Sada nam je vjerojatno bolnica ugrožena i skloništa
tamo okolo. Ako tamo uđu napravit će pokolj.
Šušak: Da… ja i Gregorić idemo nas dvoje tamo u
Sloveniju, razgovarali smo sinoć s predsjednikom i
Tusom.
Jastreb: Pa jebem mu Boga…Vi meni rekli jučer da će
danas doći, a vi tek sada idete na razgovore.
Šušak: Čekajte…Stvari su gore, pitanje je da li
odobreno.
Jastreb: Jooj…Pa ja sam vas razumio jučer…
Šušak: Pa tako sam i ja razumio, ali kad nije u našim
rukama.
Jastreb: Ima li išta u našim rukama?
Šušak: Tus kaže da šalje sve što može.
Jastreb: Ma…Tus? Tus kaže da on meni šalje trupe…A
nije ništa poslao.
Šušak: Je li ovo noćašnje stiglo?
Jastreb: To jest.
Šušak: Ako dobijemo zeleno svjetlo, to je pitanje od
nekoliko da sati…
Jastreb: U tih nekoliko sati može Vukovar i pasti i bit će
pokolja.
Šušak: Pa, čovječe Božji, shvaćaš da nije sve na meni…
Jastreb: Što sad da radim? Što kaže predsjednik, mogu
li ja njega dobiti?
Šušak: Može…
Franjo Tuđman: Halo.
Jastreb: Dobar dan, gospodine predsjedniče.
Tuđman: Molim dopukovniče.
Jastreb: Da vas samo kratko izvijestim... Oni su krenuli s
jačim snagama pješadije iz pravca Negoslavaca i sa
Sajmišta… Oni tenkovi se pokreću i sad je najugroženija
bolnica.
Tuđman:Da.
Jastreb: Plašimo se da će vrlo brzo doći do bolničkog
skloništa, da će tamo prvo biti pokolj, a ja sam vas i Tusa
pitao… Ima tu depeša…Tražio sam neke stvari, oni mi
nisu ni odgovorili. Ima tamo depeša koje sam poslao.
Tuđman: Meni su jutros kazali da su poslali…Oni su
vama uputili…
Jastreb: Nisu! Nisu ništa uputili, gospodine
predsjedniče… Ja ne znam čemu to služi da vama kažu
jedno, a meni drugo…
Tuđman: Da.
Jastreb: Oni su vjerojatno vama rekli da trupe stalno
upućuju, da upućuju sve što treba, međutim to zaista
nije istina…Ja ne znam zašto oni to tako rade... Ali, to ne
služi ni Hrvatskoj, ni njima, ni nama. Ja sam danas dobio
od gospodina Vekića jednu…E to je točno, i ništa više.
Tuđman: Da.
Jastreb: Ništa više.
Tuđman: A što ste još tražili, a što su mogli poslati, a
nisu?
Jastreb: Mogli su poslati… Ja sad ne bih htio telefonom,
da nas prisluškuju, ali ima jedna depeša, ja sam je noćas
poslao… Znam da se to moglo ostvariti.
Tuđman: Da.
Jastreb: Pa gospodin Tus nije ni odgovorio ništa, a to je
u vezi pukovnika Mačeka.
Tuđman: Što?
Jastreb: Ja sam s njim osobno kontaktirao, on je rekao
da to može odobriti Tus, nitko drugi.
Tuđman: Aha. E pa dobro, sad ću ja nazvati da vidim,
ako je to tako, onda ću ja odobriti, ako ima..
Jastreb: To je tako, gospodine predsjedniče, ja nemam
razloga da vas u ovim momentima obmanjujem… Kad
znamo u čemu smo, u kakvoj situaciji.
Tuđman: Dobro.
Jastreb: Da li će se moći što učiniti u vezi onoga, što
smo jutros pričali, da dobijemo ovdje one snage i
sredstva, i da idemo odmah da to napravimo? Je li vi to
sad razmatrate?
Tuđman: Dobro.
Jastreb: Hoćemo li moći to dobiti?
Tuđman: Slušajte, ja vama mogu reći da ću narediti da
ono što imaju da vam pošalju. A ja vam sad konkretno
ne mogu reći da vi kažete da sam ja rekao ne znam što.
Jastreb: Ima tamo faks, gospodine predsjedniče…
Točno ono što smo tražili Gorinšek i ja prije 15 dana… I
gospodin Tus je rekao da će u narednih 5-7 dana to biti.
Tuđman: Da.
Jastreb: Međutim od toga – ništa… Ja sad ne znam
zbog čega…
Tuđman: Dajte vi to što ste mi sada kazali lijepo sada
faksom pošaljite.
Jastreb: Kad kod mene ne radi faks, gospodine
predsjedniče. Vidjet ću možda preko Osijeka pošaljem.
Tuđman: Dobro.
Jastreb: Čujte, da vam samo još nešto kažem. Za
NORU….Kod susjeda od g. Gorinšeka ima sigurno, ali to
vjerojatno nitko ne može reći da se da.
Tuđman: Pa, treba uzeti.
Jastreb: Pa, jedino da uzmem jedan bataljun i da idem
tamo da je uzmemo.
Tuđman: Pa ne vi da idete… Nego netko tamo s fronta.
Neka to napravi netko tamo gdje jest…
Jastreb: Kad on kaže da nema snage da to napravi, da je
taj jači od njega. Ne znam da li razumijete na koga
mislim.
Tuđman: Ja…
Jastreb: To je ono žalosno…On to ima, a ne da.
Tuđman: Ja…
Jastreb: A Gorinšek kaže da nema snage da uzme.
Tuđman: Dobro.
Jastreb: Nažalost.
Tuđman: Sve ćemo srediti.
Jastreb: Ali to moramo danas, gospodine predsjedniče.
Tuđman : Dobro, dobro, doviđenja živjeli.
Jastreb- Karlo Gorinšek
Jastreb: Karlo, čuješ me? Slušaj… Onaj faks…Tuđman
te je tražio.
Gorinšek: Sad sam razgovarao s njim.
Jastreb: Jel ti rekao onaj faks da pošalješ?
Gorinšek: Molim?
Jastreb: Da pošalješ faks.
Gorinšek: Faks?
Jastreb: Da
Gorinšek: Ne, nije rekao.
Jastreb: Rekao je da pošalješ onaj faks što si ono od
Tusa tražio, sjećaš se? One snage što su bile
svojedobno kod mene.
Gorinšek: Aha.
Jastreba: Te
Gorinšek: On je to dobio.
Jastreb: Ma nije dobio…Ovaj…
Gorinšek: Kako ne! To…. U ono vrijeme … Ja ne znam
jel to oni bacaju ili je nešto drugo. To je ono izvješće
bilo…
Jastreb: Ma ne izvješće. Ono što si ti tražio da ti se da,
da možemo ići posao napraviti.
Gorinšek: Aha to, da,da to je to u tom izvješću dato, OK.
Jastreb: To je rekao da mu odmah faksom proslijediš, i
to odmah, kaže. On je tamo na sjednici i dobit će to. I pita
što može, a što ne može…Napravi to, to će nam pomoći
puno.
Gorinšek: Znam, ali to ima kod ovoga, kako se zove, kod
Tusa, to je kod Tusa na stolu….To isto je i kod Šarinića
na stolu u kabinetu. On to ima.
Jastreb: Čuješ, to mi je rekao, ja sam rekao da smo
razmatrali i da je to poslano.
Gorinšek: Pa si rekao da imam municiju pa da ne dam?
Jastreb: Ne, nisam rekao to… Ja sam rekao da je tvoj
susjed.
Gorinšek: Daj… Kakav susjed? Razgovarao sam ja s
njim.
Jastreb: To sam rekao. Ma čekaj da ti kažem. Ma meni je
Šeks rekao da ima…Čovječe božji…
Gorinšek: Tko?
Jastreb: Šeks mi je rekao.
Gorinšek: Šeks…ha ha ha ha…
Jastreb: Pa, jebo me Bog, ako lažem.
Gorinšek: Dobro.
Jastreb: Pazi, ne znam da li on laže, ili ne laže.
Gorinšek: Šeks ne bi trebao lagati, ne, ni u kom slučaju.
Jastreb: Ozbiljno on mi je rekao kad sam bio kod
Domjana.
Gorinšek: Može biti sam da je dezinformiran, i da je krivi
kalibar čuo, i tako, znaš.
Jastreb: N e znam, baš je bila riječ o onome, znaš….
Gorinšek: Jer on baš i nije stručnjak neki. On se ne
razumije u te stvari, ali možda je čuo nešto, pa je načuo, i
tako. Jer da ima, ja bih to znao. Ali, u redu.
Jastreb: Čuj, Karlo, da ti samo kažem, ovo sad što
dolazi, to je u redu. A ako nama ne dođu ono iz čega
ćemo mi gruvati, opet ćemo biti… na početku. To ti je
valjda jasno?
Gorinšek: Ma kako mi ne bi bilo jasno.
Jastreb: Dogovoreno?
Gorinšek: Bok.
Jastreb – Anton Tus
Ženski glas iz stožera u Vinkovcima: Za gospodina
Jastreba. Oni su razgovarali, ali je između njih pukla
veza. Može li se ponovo uspostaviti kontakt?
Ženski glas: Može. Samo malo.
Jastreb: Halo?
Ženski glas: Gospodine Jastreb?
Jasteb: Da tu sam.
Anton Tus: Mile, zdravo!
Jastreb: Jeste li vi?
Tus: Jesam. Što je? Prekinulo nas je nešto? Inače? Reci
mi, pravo, jesi ti lično dobro?
Jastreb: Pa, tako, ne bi se hvalio, ali..
Tus: Čujem po glasu da si zdrav. Čim je zdravlja ono
drugo će se sve riješiti….
Jastreb: Nadam se da će biti zdravlja.
Tus: Čuo sam sad onaj razgovor s generalom Perom.
Jastreb: Da, opet su mi ovdje oni što su došli za oklop.
Tus: Čuo sam to, čuo sam.
Jastreb: Ili poubijati, ili ne znam što ćemo.
Tus: Evo, sad ćemo vidjeti kako da još posada dobije taj
rezervni, ili tako nešto..
Jastreb: Tamo stoji, i neće ni da čuje za to.
Tus: Aha, imamo rezervnih posada pa ćemo vidjeti što
ćemo. To smo naredili pa da vidimo…
Jastreb: To treba hitno.
Tus: E, a naredili smo, znaš.
Jastreb: Mi bi trebali s tim da krenemo.
Tus: A da.
Jastreb: Mi smo došli do objekta dejstva.
Tus: Ne razumijem sad….
Jastreb: Da… i sad bi trebalo malo…
Tus: Joj, vidi ti svoje moći tamo… iskoristi da nikako ne
stanemo. Pojačanje ćeš dobiti u ljudima…I danas i sutra.
I to dosta. Izgurat ćemo.
Jastreb: To je hitno potrebno, ali ono, nema ništa od
onoga. Gdje je Jezerčić? On je bio kod mene i rekao da
ne može skupiti to. On je bio kod mene…
Tus: Onaj, jel?
Jastreb: Da, znate gdje je Jezerčić?
Tus: Da, znam.
Jastreb: Tamo gdje je bio ovaj, kako se zove..?
Tus: Sve mi je jasno.
Jastreb: E…On kaže da on ne može to skupit.
Tus: Ovaj Stjepan?
Jasteb: Pa ne znam kako se zove.
Tus: Je, je, Ivanić.
Jastreb: Kaže: "Ja to ne mogu skupiti ne računajte na
mene"
Tus: A on je skupio, ima 700. Mi hoćemo još da skupimo,
drugih.
Jastreb: Pa to se vjerojatno opet razbježalo.
Tus: Pa dobro, sad ćemo malo to pogledati. Čuj, nema
druge, nemamo druge, moramo naprijed, svi gledaju
čekaju sve od tebe. Daj kao što si i do sada, posebno
sad u ovoj situaciji da nestanemo. Može bit problema,
možemo zastati, može biti svega. Ali ojačavat ćemo
neprekidno, stati ne smijemo.
Jastreb: Čujte, to je meni sasvim jasno i ja sam uvijek za
to. Međutim, ovo je nerealno, sad je zaista nerealno, bit
ću presretan ako prvu etapu završimo.
Tus: Dobro, prvu etapu, pa možemo i bolje vatrom
pomagati.
Jastreb: Bit ću presretan, ako to uspijemo.
Tus: Važno je da presiječemo nove tokove.
Jastreb: Da, ali ne mogu vatrom kad nemam, znate da
nemam.
Tus: A, čuj. Shvati da se ovo sve prikupljalo i čekalo da
bi se moglo nešto.-
Jastreb: Ma jest, shvaćam, ali…
Tus: Kad nema.
Jastreb: Ja sam rekao Stipetiću da je pola toga otišlo
nazad.
Tus: A znam, čuo sam to… Kaže mi… Da, da…Dobro je
to, tako može biti, ali se poslije to sve može vratiti.
Borimo se. Tjeraj ove druge…
Jastreb: Da…ode mi i Karlo i sve…Pokušavamo sve
međutim ne ide, stenjemo, uzdišemo.
Tus: Dobro, radi ti svoj plan, a ja, mi ćemo drugi, za ovo
sa strane što treba prikupljati.
Jastreb: Recite mi jeste li poslali onu pismenu
zapovijed?
Tus: Ma, o tome ćemo lako, to nije… Vidjet ćemo, nije to
moje još…Čuj, čut ćemo se.
Jastreb: A čije je ako nije Vaše? Vi ste meni vrhovnik.
Tus: Čut ćemo se! Sve je to čisto, budi bez brige. Nemoj,
budi ratnik kako si i bio, nemoj se baviti onim drugim
stvarima?
Jastreb: Ja bi samo volio da ratujem, vi to znate…
Tus: I na tome ostani, i sve će biti u redu…
Jastreb: Samo mi omogućite da ratujem.
Tus: Pa kažem ti…Evo ti…Mogućnosti imaš, vodiš sve
to.
Jastreb: S ovim ovo nećemo moći napraviti, sigurno
Tus: E, pa onda ojačavamo. Tražite sve što treba…Ali
ono što imamo.
Jastreb: E, pa sad ja ne znam koliko imamo.
Tus: Ja ti ne mogu dati granate koje nemam. Poslat
ćemo ti još toga…Evo sad ćemo vam poslati što god još
možemo. Mada smo skinuli, da ti ne pričam gdje,
zaustavili smo na drugim mjestima.
Jastreb: Ne mogu ja ništa oko toga odlučivati. Ja nisam
taj koji odlučuje, ja sam taj koji treba realizirati.
Tus: Jest, jest, i računaj na ono što ti možemo dati. A još
ćemo izvući. Evo, računaj da danas stiže još štošta.
Samo ljude ove treba, koji se vraćaju, malo zadržati i
natjerati da se vrate, je l'?
Jastreb: Da, ja znam kako ih se može natjerati, samo
onda ću ja ispasti, ovaj, zločinac.
Tus: Nećeš, nemoj ti ništa lično.
Jastreb: Neću ja, to je jasna stvar…
Tus: Nemoj.
Jastreb: Radit će to netko drugi.
Tus: Pa mislim ovo tjeranje ljudi, pritisak i…
Jastreb: To, na to i ja mislim.
Tus: To izvedi na onaj način kako umiješ i kako treba,
više emotivno, moralno.
PROTIV RASIZMA
Glasistre.hr/Utorak, 18. studenog 2008.
ODRŽANO ROČIŠTE SLIJEDOM TUŽBE MARKA
PERKOVIĆA PROTIV GRADA PULE
Odluka o (ne)nastupu Thompsona u Areni 2. prosinca
Moj komentar.
Protivim se tzv."koncertu" Thompsona.
Radi se o mitingu protiv Republike Hrvatske.
Pulom su se, najavom koncerta, počeli "šetati"
pojedinci ,noseći rasistička obilježja, križeve.
Ne radi se samo o rasističkim obilježjima
koji se nose samo na koncertima,
već im je cilj ulica i destabilizacija RH.
|
