Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 10.05.2012.

VRIJEME

(10.05.1988.)

plačem li?
moj rat očima je besmislen
ionako rijetko gubim
jednim pogledom prodirem duboko
sve do dna ljudskih pogleda
riskiram ponos igrajući rulet koji nema dobitaka
to je još samo jedna igra u kojoj ne nalazim vatre
ova zemlja je prazna, njeni ciljevi nisu moji
želim pobjeći ali okovi su čvrsti
kugla je preteška za pijanicu
granica je daleko
gubim sve što želim a dobijam glupe, beznačajne stvari
ljigavi ljudi prljaju mi ruke
vrijeme je bitka za očaj
vrijeme je bitka za vlast
vrijeme je novac
krv vri a nema kuda pobjeći
svitanje prodire kroz zavjese, crvena lopta puna je grijeha
žena u crnom bježi u grad kao da tamo postoji spas
puzim niz krevet, puzim niz ulice
šrkipa guma i kočenja su pozdrav za dobro jutro
moj rat očima gubi smisao
jer svijet je malen
jer svijet je uzaludan
jer svijet je pri kraju
staze su svijetle, staze su prljave od mraka
kradem ljude njihovim mislima
kradem misli njihovim ljudima
ova zemlja je prašina, njeni ideali nisu moji
želim pobjeći
nemam snage
nema vremena za bijeg
nema vremena
nema ničega

- 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2012.

CIRKUSKA PREDSTAVA

(2009.)

toliko je bijesa oko nas
krvavi pločnici, zvuci sirena
nitko se ne sjeti ni dozvati spas
to samo su žrtve, bez imena
novine pune samo inicijali
i neki jaki pridjev da više se čita
a kad bi baš vi u lokvu krvi pali
bilo bi svejedno dal tko za vas pita
jer svima je smiješno čak i kad ginu
oni koji riskiraju da spase druge
ne može se popuniti tu ljudsku prazninu
kao ni duše prepukle od tuge
jer svatko gleda samo sebe i svoje
sve drugo je nebitno i manje važno
i svi samo svoju imovinu broje
kao da novac je život a sve drugo lažno
pa čak i krv koja nam kroz vene teče
sve dok jednom i vaša na pločnik ne padne
dok sirene ne proparaju još jedno veče
i navale novine novih lešina gladne
i opet će netko drugi smijat se svemu
to više neće biti vaša cirkuska predstava
sad vi će te predstavljati posprdnu temu
a svijet biti manji samo za jednog klauna

- 08:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2012.

U OČAJU

(03.05.1988.)

u očaju spoznaja vatre se gase u očima
ali vrućina ostaje
kao i bol
toliko godina bez sna
na putu do samog dna
lebdeći tako blizu ponora
lebdeći između svjetova
gubim osjećaj za vrijeme
gubim kompas kao stare ljubavi
sve slatke djevojčice
sve vrtloge požude
sjaćanja umiru kao i sve u meni
kao i sve oko mene
mirišem kao kiša
mirišem kao blato
mirišem kao voće iz vrta
kao naranče nemarno razbacane po podu
podsvijest mi luta
u jednom trenu vidim i oči i loptu i brodove
u jednom trenu nestaju sve stvari privida
djeca opet varaju pijanice
psi laju na mjesec
lopovi se bude
svjetiljke titraju kroz granje
u očaju podsvijesti
ponovo očaj
ljudi umiru
i ja bih da mogu
toliko godina bez stvarnosti
toliko godina bez nade
toliko godina bez zraka
toliko godina uzalud
gubim ključeve
mirišem kao leševi
plutam nad gradom
ostavljen u očaju
ostavljen od plavookih princeza
ostavljen od pameti
sjećanja umiru
kao i sve oko mene
kao i sve u meni
kao i ja

- 10:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme