Bruno Šantek - brutek

Misli. Piši. Da, zapiši te misli, vrijedi to. Izgubi se u zapisima, i piši što više možeš. Čak i da ispred nema svjetla, od tame koju si preživjela se može novo sunce stvoriti. Vrisni prstima, unesi život kroz njih i daruj im strast koju nosiš u sebi, neka postanu ono što si ti. I nahrani se tim svojim mislima, vrati ih u sebe i osnaži se, ponovo izrasti iz ničega, iz tek zbrke slova na podlozi, iz tek razbacanih misli. Možeš postati sjećanje, a možeš i stvoriti sjećanje. A možeš i sadašnjost pretvoriti u sjećanje, jer jednom ćeš se sa sjetom sjećati ove tuge koja te sada progoni, i nade koju si ipak na kraju pronašla, sliku slobode koja ti je pokazala put kojim trebaš krenuti da se osmjehneš. Taj put nije daleko, i nije dalek. Samo korak, samo misao, samo udah i već ćeš osjetiti kako te vjetar nosi novim planinskim proplancima, kako te bistri potoci umivaju, vodopadi dalekih otoka svojim kapljicama osvježuju, a dragi ljudi još u tebi stanuju, i postoje upravo zahvaljujući tvojim mislima, tvojim sjećanjima i tvojim osjećajima. Živi za njih. Misli. I piši.