Danas poseban prilog "Valentinovo"
|
Originalni izvor Naime, prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća. Tijekom tog blagdana odvijala se i jedna ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladić izvukao, trebala je postati njegova »draga«, a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju. Naime, u Rimu, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Legenda kaže.... Tadašnji car, Klaudije I. naredio je svim vojnicima da se niti slučajno ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici kao oženjeni ili zaručeni muškarci neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli obavljati sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14. a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. No, priča o danu svetog Valentina ne bi bila kompletna da nema romanse i ljubavi. Onako usamljen, Valentin se zaljubio u slijepu tamničarevu kćerku. Legenda kaže da joj je Valentin, prije smrti, poslao oproštajnu poruku u kojoj se nalazio žuti šafran sa potpisom »od tvog Valentina«, u znak zahvalnosti za toplinu koju mu je pružila. Zahvaljujući Valentinovoj ljubavi i nježnosti, djevojka je progledala, a od tada postoji tradicija da muškarci pišu ženama poruke koje sadrže njihovo ime.  Različiti datumi I u pogledu datuma proslave Dana zaljubljenih ima razlika, jer ni jedan Brazilac ne zaboravlja 12. lipnja, brazilski Dan zaljubljenih. To je praznik u čast djevojaka kojima se daruju parfemi, cvijeće, nakit i večera uz svijeće, dok je sutradan običaj da se samci mole kako bi pronašli družicu, jer to je dan svetog Antoinea koji bdije nad djevojkama za udaju. U Njemačkoj pak zaljubljeni slave u noći s 30. travnja na 1. svibnja. Te noći mladići otkrivaju svoje osjećaje stavljajući pod prozor grančicu breze ukrašenu šarenim girlandama i raznim drugim ukrasima, a za Ruse fešta zaljubljenih pada 8. ožujka, na Dan žena. Kroz povijest, a ponegdje i danas, Valentinovo se obilježavalo na različite načine. Početkom XIX. stoljeća započela je komercijalizacija ovog praznika, a poštari od tada imaju pune ruke posla prenoseći ljubavne čestitke. Prije nekoliko stoljeća u Engleskoj su djeca imala običaj na dan Valentinova obući se kao odrasli i pjevati od kuće do kuće. U Velsu je bio običaj da se u drvene žlice ureže srce i ključevi koji su prenosili poruku da bi se nečije srce moglo otključati. U nekim zemljama, kada je mlada žena dar dobivala od muškarca i ukoliko ga je prihvatila, to značilo da se želi udati za njega. No, u slavljenju Dana zaljubljenih stanovnici Sjedinjenih Država i anglosaksonskih zemalja nenadmašni su. Doslovce nitko nije isključen iz tog rituala, koji je dobio daleko šire značenje od isključivog slavlja zaljubljenih. U Japanu je pak Valentinovo rijetka prilika da stidljivi stanovnici zemlje izlazećeg sunca iskažu svoje osjećaje. Iako se Valentinovo počelo tek odnedavno slaviti već se ustalio običaj da Japanke daruju čokoladu, a njihove im jače polovice uzvraćaju pozivom u restoran, dok je u Kini običaj da se daruju predmeti koji se uvijek mogu nositi uz sebe. U Novoj Gvineji pak mladić koji pronađe svoju odabranicu budućoj svekrvi pred noge položi nekoliko plodova nalik velikom orahu, a ukoliko ih ona zdrobi to je znak da prihvaća njegovu molbu i da će mu dati svoju kćerku, dok se u Nigeriji Dan zaljubljenih proslavlja na način da mladići uče vještinu osvajanja na velikim feštama koje nazivaju »gerewal«. U tim prigodama šminkaju se kao djevojke i oponašajući njihove kretnje plešu kako bi ih zaveli. |
- (1)
-
-
-
