bromberg
ponedjeljak, 10.08.2015.
Ilonka Neuwirtova
Čovjek se, i time neću reći ništa novo, nađe u neugodnom položaju kad ga pitaju za Ilonku Neuwirtovu, a nekad uostalom i bez toga.
Situacija nije nimalo jednostavna: mediji su danas moćniji nego ikad; znatiželjniji nego ikad, ali vjerodostojnog izvještaja o Ilonki Neuwirtovoj nema nigdje (premda bi, pošteno govoreći, bilo teško objasniti i zašto bi ga igdje trebalo biti). Ilonka Neuwirtova negdje se dobro skrila, i tražilicama – a i tragačima - daje sasvim pogrešne podatke. Ilonka Neuwirtova je, uostalom, oduvijek jako voljela lagati.
Ne, nisu to bile laži koje bi bile uperene k tome da nekom nanesu štetu. Niti su to bile laži koje bi koristile nekom njezinom interesu. Nije bila čak riječ ni o tome da bi laganjem štitila vlastitu privatnost, u čemu recimo i sam posjedujem određeno majstorstvo.
Ne, Ilonka Neuwirtova naprosto je smatrala da čovjek ne smije biti u pasivnom odnosu prema činjenicama. Da ne smije pokleknuti pred terorom onoga što je zaista bilo. Čovjek koji izmišlja ili laže, on intervenira u zbilju, on kreira, on je autor. Čovjek koji reproducira ono što je bilo, prema Ilonki Neuwirtovoj nije mnogo više od fotokopirnog aparata.
Budući da je iskrenost vezana lancima zbilje, Ilonka Neuwirtova lagala je zbog slobode.
Nisam znao što da kažem na sve to, ali tog sam ljeta bio zaljubljen kao nevrijeme. U koga zaljubljen, to nipošto ne bih mogao reći, ovisilo je valjda o tome tko je prolazio u blizini.
Ilonku Neuwirtovu sam zapravo jedva i poznavao. Čak ni ljubav nismo vodili. Odbila je, iako ni dan-danas ne znam što je time htjela reći.
Priznajem, u jednom sam je trenutku slabosti, mnogo kasnije, pošao tražiti, opremljen tek s nešto filozofije i izdašnim popustom za nekoliko srednjeeuropskih željeznica. Pripremio sam, za nevjerojatan slučaj da je nađem, i jedan traktat o istini i laži, ali sam ga već do druge ili treće granice potpuno zaboravio.
Na četvrtoj granici, onda kad sam se već bio vraćao prema jugu, skinuli su me s vlaka. Objasnili su da je to zbog loših međudržavnih odnosa. Pobunio sam se: fućka mi se za države, samo želim pronaći Ilonku Neuwirtovu. Rekli su mi da je to ionako nemoguće.
Nikad je više nisam sreo.
No još i danas se, i time neću reći ništa novo, nađem u neugodnom položaju kad me pitaju za Ilonku Neuwirtovu. A nekad uostalom i bez toga.
