03.11.2006. / petak

Povijest Magije i slicne gadosti

Nakon katastrofalnog prelaska od vlaka do kocija i konacnog dolaska u Hogwarts, Lara Lily i ja smo se smjestile u Velikoj dvorani za stol. Sa zadovoljstvom sam pogledala po dvorani dok su Lara i Lily zivahno pricale o Napitcima ove godine. Nisam si mogla lagati u vezi dvije stvari. Prva je bila da sam sretna sto smo najstariji na skoli. Osjecala sam neki ponos i osjecaj moci. Da, znam, how very Slytherin of me, ali kada mi je teta u drugom koljenu odredena gospoda Black. Moc je dobra, ako se koristi u prave svrhe. I drugo, bila sam sretna zbog Jamesa. Izgleda da je prebolio Lily. Risikirala sam pogledati u njihovom smjeru i vidjela da mi se James opet smjesi “Onim” osmjehom. Zloglasim osmjehom koji mrze i obozavaju sve cure koje su ga ikad vidjele. Mrze jer su “slabe” i tako lako padaju na njega, a obozavaju jer je prelijep. Osjetila sam kako mi krv navire u obraze i spustila sam pogled prema tanjuru. Lara i Lily su i dalje raspravljale o Napitcima i nisam vidjela smisao u tome da ih ometam, ili da im se pridruzim. Uskoro je Dumbledore ustao i odrzao govor. Zatim se pojavila hrana, vec uobicajeno bez premca. Nakon sto su svi ucenici do zadnjeg pojeli, i tanjuri se ispraznili, ljudi su poceli ustajati i odlaziti u drustvene prostorije. Lily je rekla nasu lozinku pa smo je nakon brzog pozdrava Lara i ja ostavile da ode u svoju spavaonu. Pozurile smo pred uzbibanim masama i prve stigle do drustvene. Sjele smo u kut Drustvene gdje smo bile svake godine. S vremenom su drugi ucenici poceli ostavljati ta mejsta prazna za slucaj da mi naletimo. Ni danas nije bila iznimka. Cetiri naslonjaca, udobna kao i uvjek samo su cekala da se Lara i ja zavalimo.
Nazalost, ili na srecu, uskoro su dosli Sirius i James i dok su Lara i Blackie pricali i smijali se s lakocom pelazeci s teme na temu, James i ja smo razgovarali o praznicima. Minute su prolazile, a s njima i sati, te smo se napokon nakon dva sata povukli u spavaone. Jos sam malo razmisljala o Lari i Blackiju. Kemija medu njima je bila jaka, i nisam jos shvatila zasto nisu zajedno, ali cinilo se da bi se to moglo promjeniti. Otkad ga je napucala na petoj godini (a cjelo ljeto sam ga zezala zbog toga), mislim da ju nije prebolio. Nije sada da imamo puno bonding momenata, ali kad se nademo na obiteljskim skupovima, on zeli pobjeci od svoje obitelji, a ja ga zelim spasiti od svoje, i na kraju to zavrsi na krovu kuce. Pricamo i zezamo se, i kad se oni presele iz sobe u sobu uzmemo nesto hrane (mi smo izjelice). Ovo ljeto je bilo drukcije, doduse. Pobjegao je od kuce i otisao kod Jamesa preko ljeta. Moram priznati da mi je taj krpelj nedostajao. Sati i sati tirade gospode Black kakav joj je sin izrod. Sreca njena da nesmijemo koristit magiju izvan skole, malo je falilo da je ureknem. Kakogod, znam da ce oni na kraju biti zajedno. Nemoze drugacije.
A James... James je... Sarmantan kao i uvjek, zgodan kao i do sad, ako ne zgodniji, simpatican, zabavan, smjesan i pametan. E, sad, da sam jaca, oduprijela bih se njegovu sarmu. Ali, nisam...
Utonula sam u san s nemirnim mislima.
Jutro je svanulo vedro i hladno sa svjezinom koja je oznacavala kraj ljeta. Probudile smo se u zoru, Lara i ja. Lezale smo u krevetima i zamisljale najgori moguci raspored koji bi mogli dobiti.
“Moj bi se mogao sastojati od dvostruke Povijesti Magije, jos neceg, i dvostruke Skrbi” razmisljala sam naglas.
“Pa tko ti je kriv sta si nastavila sa svim tim predmetima. Mogla si odustat od Skrbi, a Povijest necu ni spominjat. Zasto si to uzela me zapanjuje.”
“Pa vazno je da znamo sto vise o Povjesti Magije ako ju zelimo nauciti,“ odgovorila sam dostojanstveno “Osim toga, i Sirius ide tamo, mi smo jedini ucenici koji imaju obitelj dovoljno necu rec kakvu da to slusamo”
Na spomen Siriusova imena je zasutila izgubljena u mislima.
“Jel ti se on svida?” hrabro sam upitala
“Ko, Sirius?” izbjegavala je odgovor
“Ne, Binns! Naravno da Sirius!”
“Ako oces iskreno...” zapoce
“Ne, zelim da smislis naj nevjerovatniju laz i da mi to kazes” rekla sam s osmjehom
“Ma ti si nemoguca, neznam zasto te Lily i ja trpimo” rece uz dobrocudan osmjeh “Iskreno, neznam. Mislila sam da sam ga prebolila, kad je pocela ova godina, i sad neznam vise”
Uskoro smo se obukle i spustile na dorucak gdje su Lily, Remus, Peter, Sirius i James vec cekali za stolom. Lily je na licu imala nategnuti smjesak i vidljivo, barem Lari i meni, je odahnula kad smo dosle. Uskoro je prof. McGonagall dosla do nas i podjelila rasporede.
“Nije lose” rekla sam usporedujuci Larin, Lilyn i moj “Imamo dosta predmeta zajedno, sve osim Runa, Aritmancije, Povjesti i Skrbi. Blackie daj da vidim tvoj”
Na ovaj zadnji dio je Peter poceo kasljati kao manijak i poceo se gusiti bundevinim sokom koji je pio.
“Blackie?!” napokon je protisnuo nakon sto ga je Lara kolutajuci ocima spasila izvevsi caroliju Anapneo.
“Aha. Blackie” jednostavno sam rekla “Znas Peter, kao od milja za Black? Ne? Nije ti poznat izraz od milja?” nastavila sam
“Una i ja smo bratici u drugom koljenu” Sirius se ubacio “I tebe su tjerali na Povijet, jelda? Sve je isto” rece uz tuzan osmjeh pokazujuci na raspored
“Pa naravno. Nemoguce da neznas sta se uci na sedmoj godini. Uci se o cistokrvnim obiteljima i slicnom” rekla sam s odredenim gadenjem. Sada sam se ja tuzno osmjehnula.
Prva je bila dupla Preobrazba, predmet koji obozavam. Profesorica je prvi sat govorila i OČIma a drugi smo ponavljali. Dan se beskrajno otezao do zadnjeg sata. Nakon vecere sam s Larom otisla u Drustvenu napravit zadace. Nije bilo puno, hvala bogu. Opet smo se zavukle u kut, da bi nasu raspravu prekinuli James i Sirius.
“Djevojke, idete u setnju?” upita Sirius gledajuci nas upitno
Pogledala sam na sat. Bilo je pola dvanaest.
“U redu” rekla je Lara...

- 00:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.