Evo jedan post o Markovim pjesmama koje je posvetio Bogu.
Mnogi danas medaljon Sv. Benedikta nazivaju Thompsonov medaljon. Meni nikako nije u redu da ga prodaju liciteri, jer to je sveti medaljon i ako ga netko želi kupiti nekak ga kupi u crkvenom kopleksu, a ne bilo gdje.
Inače, Sv. Benedikt je zaštitnik Europe. Ja taj medaljon nosim kad god se nađem u težoj situaciji ili kad idem na neku vožnju biciklom. Do sada je Bog uvijek bio uz mene i mogu reći da sam imao dosta sreće u nekoliko situacija. Danas ima mnogo krščana, no jeste li se kada upitali jeste li uistinu pravi krščani?
Ne dopustite da ostanete "papirnati krščani!"

NEĆU IZDAT JA

Kao stijena što se neda,
žegama,divljim olujama
i ja nikad nedam se,
kroz stvarnost lutam.
Život moj je poput hladne rijeke,
beskrajan i vijuga se,
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje.

Nisam sudac,a ni mudrac,
teško nosim to kamenje,
to breme sjećanja na svojim leđima.
Gdje god dođem,
kud god prođem,
već je netko odlučio
u ime onoga što nas je stvorio,
a nije se borio.

Neću izdat ja,Boga nikada,
neću gasit sunce koje s neba sja.
Neću zbog tebe rukom na sebe,
jer ti me voliš,
i ti se moliš za mene.


Radost s visina

Sudbina je nekad
puna zla i teška.
Pa se život tako
čini kao greška.

Sreću treba zagrliti,
dobar prema svima biti.
Samo će od sebe
krenuti kod tebe.

Ti ne gubi nadu
da će biti bolje.
Pruži ruke k nebu
i kada si dolje.

Svi se sada promijenimo,
i Bogu se obratimo.
Samo će od sebe
krenuti kod tebe.

Prospi na nas radost sa visina,
učvrsti nam vjeru u tvog Sina.

Odbaci sotonu,
da te ne zavede.
Pruži ruke Kristu,
neka te povede.

Tu slobodu Bog ti nudi,
ti odluči hrabar budi.
Dal'' ćeš stranom tamnom,
Il'' ćeš poći sa mnom.

Prospi na nas radost sa visina
Učvrsti nam vjeru u tvog Sina


Početak
In principio erat verbu
et verbum erat apud deum
et deus erat verbum

Na početku stvorio je svjetlo,
i čovjeka da mu bude slika:
«Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.»

Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
bješe slika i prilika Boga,
sve dok nije htio puno više.

Na svog brata digao je ruku,
otimao zemlju, latio se mača,
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.

I od tada čovjek vara Boga,
na sve strane ratovi i droga,
kao da je zemlja izgubljeni svijet.

Svadaju se narodi i rase,
i proroci lažni zaluduju mase.
Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve.

Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac.
Napada i krade i svijetom sije strah.

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.

Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
k'o da s vragom žive ispod kože.
Ne znaju za milost, ni za kajanje.

A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
E, da može moja pjesma popraviti svijet!

Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom!

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.


Toliko za danas od mene. Laka vam noć!