Budući da volim izazove prihvatio sam ići sa rođakom –budućim doktorom i ekipom pješke od Splita do Sinja povodom Velike Gospe. Krenuli smo 14.8 u 22. sata,a u Sinj smo došli 15.8 oko 5 sati ujutro. Pješke smo prošli 34 km. Iako stalno vozim bicikli nije mi bilo baš lako ( ipak to nije moja disciplina jer ja više volim biciklizam nego hodanje).Putem sam imao grčeve u trbuhu-užasan osjećaj,ali eto i to sam preživio. Oko 50 000 ljudi te večeri zaputilo se pješke prema Sinju. Nekoliko puta smo stali da se odmorimo. To je stvarno bio nevjerojatan događaj.



Na tom putu sam dočekao i svoj 18 rođendan jer mi je baš 15. 8 rođendan. Putem smo prošli kroz jedan tunel u kojem su mnogi vikali kako bi proizveli jeku tako da sam se morao i smijati. Dečko koji je držao tempo bio je Gezman frend od moga rođaka. On nas je stalno požurivao kako bi stigli na prvu misu u Sinju koja je bila u pola pet i tako izbjegli gužvu. No,mi smo stigli oko 5 tako da smo propustili prvu misu. S nama su išle i 3 cure tako da je to bila prava ekipa. Dio puta smo molili naizmjenično-svako je molio jednu desetku krunice.
Nadam se da ću i na godinu ići,a nadam se da će nas tada biti više.

sinjska Alka simbol je ovog grada



Igor i ja -najveći pustolovi