'Je li jedan... ili možda ipak dvojica!?' Ovo pitanje često se prometalo bespućima uma koji ne poznaje granice. Taj um funkcionira toliko savršeno kako niti jedan nikada nije. A ovaj nije nikada funkcionirao. U stvari jest. I još uvijek funkcionira. Baš poput hrvatskog sudstva, sve što je ovaj mozak ikada pokušao procesuirati otišlo je u debelu zastaru. Ovaj pomućeni um, opako načet nikada prekinutim utaživanjem žeđi poznatom ti-popij-mene-a-ja-ću-tvoj-mozak brljom, već je poodavno zamijenio svoje sive moždane stanice etanolskim kristalićima. A niti metanol mu nije stran. 'Ma 'ko jebe privremeno kokošje slijepilo kad se od metanola najjače riga!' - oduvijek je bila Brljina maksima. Sve u svemu - mudra osoba je taj Brlja. Prava osoba da spasi jadnog običnog građana od jada bilo koje deklaracije. Osim ovog briljantnog i nadasve bistrog uma, te istančane i do neslućenih razmjera usavršene percepcije naznačene već u samom otvaranju ove analize, krase Brlju i mnoge druge nadnaravne sposobnosti. Njegovo mrmljanje u bradu koje je poslijednjih dvadeset godina u pravilu jedina kvazikomunikacija sa okolinom (nebitno je li stvarnom ili imaginarnom) mnogo mu je puta omogućilo da sa najboljim imaginarnim prijateljima raspravi relevantne dileme i pitanja nakon čega se uvijek osjećao bolje. Njegovo umijeće pričanja viceva toliko je prošarano neorokoko teksturom da se istima nasmiju čak i bradavičasti morži iz Perua, te neke dubokoumnije čaplje porijeklom iz Čigočkih močvarnih područja. A njegovoj nosini dekorativno prošaranoj popucalim kapilarama uspjeva se nasmijati svatko osim slijepaca i radnika Hrvatskih željeznica. Iste naime sliče penisima retardiranih sečuanskih nojeva. Ali onih iz sjevernog sečuana, zbog klimatskih uvjeta naravno. Brlju voli svatko par exellence. A i on voli gotovo sve. Osim dobre čašice, Brlja jako voli životinje. Pa koliko se puta pomazio sa simpatičnim bijelim miševima koji su imali klaunske crvene nosiće i nosili šarene kapice sa propelerčićima, a umjesto repova imali malene kišobrančiće. Možda je životinje volio i malkice previše. Iz te ljubavi izrodila se nekolicina sudskih tužbi, a i dobro da je to sve što se izrodilo. Ali on ih nikada nije diskriminirao. Nije Brlja mario za gluposti poput spola, dobi ili vrste. Ta ljubav bila je bezvjetna i divlja poput Rajka Dujmića. Jedino nikako ne može smisliti vjeverice. A sve zbog jedne koja je zasigurno bila frigidna pa mu je podarila ožiljak na kompromitirajućem djelu tijela. Ali nema veze, više nije frigidna. A bogumi niti živa. Brlja još voli i ruski romantizam, dandije i osjeća duboki Weltscmertz, te se sukladno tome trajno nalazi u stanju čamotinje ili ti splena (za poliglote i poliglodavce). U stvari samo kada je trijezan. A možda niti tada. Volio je i humor Olivera Mlakara, ali prije nego li se isti iskomercijalizirao. Sada voli saborski humor i sisice Ingrid Antičević-Marinović. Jest da joj jedna okica malkice felša, al' 'ko ga jebe. Pa Brlji felšaju oba. Prvi dio ove svrsishodne analize privest ću kraju jednom od najčešćih Brljinih razumljivih rečenica. Jebo bog mater pesima kaj kenjaju po nogostupu, ceteris paribus!!!
Nagradno pitanje glasi - 'Što je Brlja u svojoj davnoj, alkoholom utopljenoj mladosti studirao?'
Nagrade nema!!!
-Ljubo sam ja-
| studeni, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Telenovela o Brljamanu, imaginarnom borcu za pravdu koju isti zadovoljava da bi izgradio svoju pecaru rakije.