* sve je SIVO!
četvrtak, 31.05.2007.
Nije sve tako sivo..kad imaš s nekim otići na pivo???? A što kad nemaš ni za pivo?
Možda je danas crno, sutra ružičasto, možda je moje srce danas crveno i krvari..a sutra će od jada i bijeda jedva kucat. No, to je sve život.
Moj blogo-život je počeo davno. Za sve su krivi mediji i Daniela Dvornik. Nju sam među prvima krenula čitat. U isto vrijeme sam otkrila i blog čiji je poduži post blatio mob oca. I danas kad otvorim taj isti post i pročitam komentare anonimnih (nazvat ću ih tako) kretena dođe mi da vrištim. No, to nije ništa naspram gorčine koju osjetim kad otvorim lokalne novine i pročitam išta vezano za njega ili nas.
Tako sam pred 2 i pol godine odlučila logirat se prvi put na blog i od svoga imena i prezimena u komentarima na „tom“ blogu stvoriti svojevrstan pseudonim. Danas je Britni zamijenila to dijete puno bijesa i stvorila novu sliku o sebi i o onima koje voli. Pitam se kako bi danas izgledao dan bez bloga, msn-a i ono najvažnije bez prisutstva mALe. Ubrzani tempo života, loša organizacija i neki novi interesi su nas udaljavali iz dana u dan. To posebno ironično zvuči kad dodamo činjenicu da stanujemo 5min jedna od druge i da tih istih 5 min ima neko sudbinsko značenje : davnih 80-ih godina, kad smo se rodile, smo isto živjele na 5min hoda, u istom kvartu......
Sudbina. Vjerujete li u nju? Ja vjerujem. Vjerujem da se ne nalazimo u određenim prostorima, vremenima i društvima uzaludno. Sve je to već negdje odavno zapisano - NEGDJE. Poput bijesa sa početka ovog posta koji me natjerao da se logiram na blog – da ga nije bilo nebi bila tu. Isto mogu reć i za ovu nastalu situaciju sa mamom – sudbinski je vezana.
Pred par mjeseci me nazvala da mi saopći da je sretna jer je 31.12. datum njena odlaska u penziju. Bilo je puno planova do tog datuma. Jedan od planova je bilo i putovanje u daleke krajeve. London je zamijenila bolnica. Novi stan je zamijenila operacija. Penziju će zamijeniti životarenje. No, sve ovo što sam navela je samo pitanje materijalnog. Glavno da bude mama dobro i da se ova godina izgura kako tako. A kad odzvoni taj sudbinski datum – sve će biti lakše, znam to.
Jučer su prestale sve moje financije – prepuštaju me samovolji brata. On, koji je u mojim godinama imao diplomu i 3god staža, koji radi 12h dnevno, postoji zaštitnik Britnice the neradnice. Sad preklinjem dan kad sam upoznala the Konja i prestala obavljati svoje dužnosti. Ubio je u meni želju za ičim i nisam ga uzaludno upoznala, sve je to sudbina. Možda me on baš trebao slomiti i prepsti u snu kojeg sam živjela.
Mogla sam i mislit da će mi ulazak u 25.tu biti šugav jer me konstantno ta 25.ta godina života asocirala na :
- brak
- diplomu
- djecu
- posao
Možda je ovo jedini primjer gdje sam JA zafrkla sudbinu i onog dana kad uđem u 25tu bit će ovako :
- samovanje i nešto ljubavi
- ispiti i pokolj na faxu
- pokušaj da nađem posao
- opće nezadovoljstvo bez plodova ljubavi
A sad idem preuzet paletu boja..bojat dalje Svijet! Danas bi mogao biti narančasti dan..
Obeć'o sam ti bio brda i doline
Kad sam kleknuo pred tebe na rizol.
Rekoh, pokaži zvijezdu koju da ti skinem
S dvadeset se život činio kao švedski stol
A na nama je samo da odlučimo kamo
Sve će se drugo već nekako naći
Tvoj Superman s fudbalerkom će se
Već nekako snać
Dao bih sve te noći da,da ostanem taj čovjek u tvojim očima
Sad nas gledam u tom crno bijelom spotu
Što ga farovi auta vrte na stropu
Pokušavam u sebi posložiti stvari
Ne znam da l' im je mjesto u srcu il' glavi.
I dalje smo tu ti, ja i moj tata
Naša velika ljubav na premalo kvadrata
I dalje moja draga spava
U sobi gdje sam lijepio slike iz Brava
Dao bih sve te noći da,da ostanem taj čovjek u tvojim očima
Pun mi je kurac više praznih priča
I malog macchiata i velikih Hrvata
Večeras me pred zgradom čeka ekipa
I sutra ćemo zauvijek zalupiti vrata
Ako što krene po zlu, pitat ćeš me sigurno
Molim te, reci mi, što ti je to trebalo?
Shvati me, strah me je da tebi ne potonem
Moram znati da sam probao dati
sve te noći da,da ostanem taj čovjek u
tvojim očima
Dao sam sve te noći da,da ostanem taj čovjek u tvojim očima
*crna subota? nekome i ružičasta ;-)
ponedjeljak, 28.05.2007.
Prekjučer je bila „crna-subota“ u HR. 
Tragedija na tragediji – što samoubojstva, što prometne nesreće, čudne koincidencije. Mogla sam si i misliti da je takav dan posrijedi čim mi je cijeli dan bio ispunjen smijehom i srećom.
Dan je započeo još u petak (zvuči čudno znam).
Nažalost spriječena da odem na legendarni koncert HP-a 
nije me nimalo ostavilo kratkih rukava..to valjda tako ide. 
Na koncertu je bio On
i mALa.
Nisu se znali, no sad se znaju.
Provela sam pol ure pišajući se od smijeha – čas sam primala njegove poruke, čas njene..slučaj je jednostavno htio da se sretnu, upoznaju i luduju u moje ime. Sretna zbog toga, probudila sam se sa osmijehom na licu. Subota, doma, kava, zvoni mob. What a fuck?
Mob za koji svi znaju da ne koristim zovni. Poznat broj?! Javit se ili ne? Ma kad je već sve tako veselo – javih se. „Bok, Komadina je.“ ?!?!
Ok. Nazvao je da se ispriča jer nije odgovarao na poruke na netu i full se zabrinuo kako sam jer je zadnje što je pročitao bila poruka da je mama loše. Pitao se kako mi može pomoć. Rekoh mu : „Sve je uredu. Hvala na brizi.“ Ipak, zaljubio se i ništa od odlaska iz HR i sretna sam samo zato što čujem da cvrkuće. Za razliku od nekih..nazvao je da se ispriča što nije pružao podršku kad mi je bilo najgore.
Potom krenuh na Jarun, sa biciklom. Skoro izazvah prometnu. Ne da sam ja imala skoro prometnu, nego skoro izazvah. Jedan se eto tolko zapiljio u mene da je u posljednji tren tek skužio stablo pred sobom. Uh, prošlo je bez ozljeda, srećom. Pri povratku doma sretnoh ekipu sa faxa. Budalesine su bile na pivi na suncu..Sva sreća da sam ih dan prije odbila i ispala pizda jer se ne javljam a sad sam slučajno naletila na njih.
Usput sam još štošta obavila..sreća i osmijeh su samo prštali do jednog poziva. Nazvah si majku da je čujem. Jučer je trebala napustiti bolnicu al je po preporuci doktora ipak ostala na oporavku. Ta činjenica me zabrinula, no zakratko. U razgovoru mi je napomenula da je bolnici odzvonio IPAK kraj jer nema više bojazni i ona je spašena!!!!!!!!!!!! Objasnila je doktoru da doma ima sina koji cvili i paničari i koji želi znati svaku pojedinost o njenoj bolesti, na što je doktor rekao : „Gospođo, pa vaš sin nije normalan! Uklonili smo sve što je bilo potrebno i nema načina da se rak dalje razvija.“ Iako su joj predvidjeli još 6mj boravka u bolnici – nema potrebe. Vraća se kući. Možete zamisliti kakav mi je osmijeh bio jutros kad sam primila poruku da sutra(DANAS) u 8 ujutro kreće za Pulu?!? Nevjerovatan!!!!!!!!!!!!!!!
Večeras(NOĆAS) me posjetioOn kako bi rekao da me gnjavi.. pogledala sam 20min filmića koje je mobom snimio na koncertu. Pišala sam se od smijeha..pijanac do pijanca i svi uzvikuju moje ime ko da sam ja Mile na bini...ccc.. Oduševljena sam. Na vrijeme ću vam reć ako sam se zaista zaljubila..kisses
* nije sve tako normalno..
četvrtak, 24.05.2007.
Primila sam noćas mail od tete. Njen opis bio bi : 54 godine, plavuša, profesor, mamina sestra. Ljudi redovito mješaju nju i moju pravu mamu pošto su iste samo drugo pakovanje (mama ima crvenu kosu, starija 2god). No, danas u pogledu moderniteta - teta šiba kar naprej (bi rekli slovenci) a mama nazaduje. Naime, kad primite mail u kojem vam vaša teta objašnjava kako je, da bi vam poslala informacije, spojila router, instalirala ga, instalirala program za konektanje, mail i bla - ne da ste iznenađeni nego ono..
Tek kad vam pošalje da se javlja kao noćna ptica - shvatite zašto ste obitelj! U mojoj obitelji nitko ne spava!!!!!! Dakle, krv nije voda. No, nespavanje može imati i prevelike posljedice - ne računajući podočnjake i višak kilograma. Posljedice u vidu izrečenih i napisanih non sense-a. Večeras odoh provjerit što sam poslala šefu ( Britni je volonter-honorarac) da mi je zadatak. Napisah mu : feng shui i kihanje! Pa Britni tupačo - kakvo kihanje? Ne znam dal su sparine krive, nespavanje ili neki trnci koji se u posljednje vrijeme javljaju a neki ih nazivaju zaljubljenost..al ono..kuhinja mi ispala kihanje! jao!
Sva sreća da sve rijeđe pijem jer sam proglasila generalni bankrot. Danas me brat pitao dal želim da mi pošalje šoldi. Sjetnim glasom odgovorih da ne trebam.. "Jesi se ti to prehladila? Čudno zvučiš?!?" A kako bi zvučala kad sam opet deep in the minus!
Jebemu sveca. Ako vidite Britni da prosi okolo to je zato što još nije našla posao kako spada a prelijena je da radi išta za fax! 
Večeras me i tata nazvao - čisto kako bi rekao da me trgne iz sna. Pitah ga kako mu cimer pa mi mafijaš, kakav je, odgovorio : "E siciliano! Caro, molto caro." Sigurno će ga malo podučiti tom "starom zanatu" pa da nema bojazni dok hodamo malom nam Pulom. Eto, u mjesec dana 2 ubojstva nožem. A pistolerosi?! di ste? Pravi western u gradu, nema što Sva sreća da sam zatvorena u svojoj maloj kutiji šibica (=stanu) i tipkam ovdje pa nema bojazni da će me netko ukokati. No, mama je dobro i kaže da nismo normalni ili da prenesem riječi : " nemoj te biti tolko naspindirani! koji vam je vrag?...." I što ono rekoh - da mama kaska? Vidim da su je očito spojili na neki speed dok nisam gledala. Dosta šale, sad moram nabaciti mrtvu ozbiljnu facu 
Ipak, sve još nije gotovo i pitanje je dana kad ću je vidjeti to me naravno rastužuje al opet - za njeno zdravlje je bolje da o njoj brinu stručnjaci a bit će u životu vremena za naša druženja..
A sad ljudi..idem dalje u lov na podočnjake! Budite mi dobri, lijepi i pametni i nemojte ništa raditi što ja ne bih! Dakle..samo uživajte u proljeću! kisses
UPDATE
Dakle..beauty queen from mars danas ima rođendan! Svako dobro joj želim! Sigurna sam da se jutros probudila sa nekom željom i osmijehom na licu. Sigurna sam da će se potruditi tu želju i ostvariti! Sve što mogu ja zaželjeti joj - ona je već sigurno već negdje pomislila na to. Htjela sam joj pustiti bar sliku već kad nemam boljeg dara.. Svako dobro beautyca i ponosno koračaj dalje! Vjerujem da ćeš nam se uskoro vratiti..kisses!
* je li ljubav iluzija?
nedjelja, 20.05.2007.
Sjedim jutros za kompom i gledam nekom liku u pozdravnu poruku koja kaže..kako je ljubav iluzija. Dobra neka iluzija kad nas ona sama pokreće i okreće i vodi naprijed kroz život.
Kaže i da nam osjećaji u životu smetaju. A dobro, pitam se kako bi bez njih živjeli?!? Kako bi se svako jutro budili bez osjećaja da to (nešto) moramo napraviti i bez cilja da neke osjećaje zadovoljimo? Nebi se budili.
Kako ljubav može biti iluzija? Kakav je to non sense rečenica? Ljubav nije samo partner kojeg gledamo i kojem se smiješimo, ljubav su i roditelji i braća, ljubav su i prijatelji oko nas..
Da u sebi ne nosimo ljubav bili bismo bezlična bića sa tugom u očima. Ne mislite tako?
Noćas sam pričala sa mamom. Od petka do subote se stanje promijenilo za 3 puta na bolje. Tovarica (=magarica) se trudi hodati, sjediti, vježbati, govoriti..snaga volje joj neda da odustane. U svemu tome joj uvelike pomaže Stari. Njih dvoje su poseban spoj vatre koja malo tinja malo ne..al kad preraste u požar tada kose sve pred sobom! Trenutno im tinja požar i kroz ljubav, koju su spoznali u trenutku kad se javila mogućnost da nam mama "odlazi", daju jedno drugom snagu.
Da nemam ljubavi za njih, nebi ih jučer zvala. Nebi sigurno preko slušalice slušala kako mama plače i nebi ju ohrabrivala i pričala joj kako smo svi zajedno u tome. Prenijela sam joj poruke iz Ljubljane i vjeru da ćemo se još kroz život susretati. Čim se sve ovo oko nje smiri - okupit ćemo se svi u našem malom gradu. Znam to.
"Volim te! Obožavam te! Hvala ti" - ne to nisam poslala onome kojem sam trebala. Onome kojeg sam obećala da ovdje neću spominjat. Onome kojem mi nikako nije krivo da sam mu dala adresu ovog bloga jer sam ovdje kao i u stvarnosti iskrena. On je te iste riječi čuo na malo drugačiji način a vrijeme će pokazat da ne lažem.
Ovo sam poslala mojoj najvjernijoj pratiteljici kroz život za koju znam da kad vrišti - vrišti zbog razloga. Njoj je namijenjena poruka jer mi je jutros poslala sms kojom me sjetila da ljubavi uvijek ima i bit će, a prijatelji ostaju. Pravi prijatelji. A ona to jest! mALa stvarno - hvala ti!
Kad se sjetim da smo se više puta našle u situaciji da nekakva ljubav prema dječačićima može promijeniti ili raskinuti to prijateljstvo, sjetim se i da smo uvijek u svemu našle razumijevanja. Na radost obje, nije se našao ni neće se naći "taj" koji bi nas mogao posvađati.
Pustimo da oni koji ne razumiju život kroče par koraka naprijed u vjeri kako su u zabludi! Neka budu u zabludi da je i blog jedna velika glupost zbog koje sam primjerice ja :
- sigurnija u sebe
- ozbiljnija
- puna vjere
- sretnija..
i lakše mi je pokazati svoje osjećaje.
hvala Lazy na novom dizajnu! Mala zakon si! kad se sjetim da si ga radila do 4 ujutro..dođe mi da ti dođem dolje na ostrvo i da se opijemo ko majke! Oduševila si me..da da
Veliki kiss
* dirnuli ste me..
petak, 18.05.2007.
Sada sam tu, pred ekranom, prstima dotičem tipkovnicu..a u mislima mi bruji 100 stvari. Dirnuli ste me komentarima, oduševili, osnažili. Da ikoga od vas sad vidim - izgrlila bi vas!!!!! Toliko iskrenosti u svim ispisanim redcima me ojačalo da sad ni suzu ne mogu pustiti. A ima i jedna stvar koju ću spomenut na kraju posta zašto sam malo veselija.
Operacija je prošla. Nakon 6h i 4h ukupnog boravka pod nožem - gotovo je. Srijeda nam je svima u obitelji bila ubitačno duga. Vjerujem da je tati bilo najteže jer je jedini prisutan i bdije nad krevetom. Doktor kaže da je zadovoljan, opće stanje je u redu i sad je samo neizvjesnot što će testovi pokazati. U svakom slučaju bacili smo i ironiju na sve to. Kolko god operacija zvučala opasno - to je bio tek lakši dio liječenja. Ipak, mama je taj dio prespavala. Najgore slijedi a to je .. boravak u bolnici i budno suočavanje sa bolešću i terapijom.
Kolko smo uz nju ćemo postat svijesni tek kad nas opizde računi za telefone i mobitele pošto svakodnevno svi komuniciramo sa svima na relaciji Italija - HR - SLO. No, o tome svakako nemamo zašto brinuti. Od same operacije do danas smo dane proveli u kalkulaciji tko će, kada će i zašto će otići u posjet mami. Brat je u svemu bio "general" koji je i sam izložen stresu obolio. Zbog strogih pravila bolnice - otpao nam je "general" i mogućnost puta i posjete (bolestan ne smije kročiti bolnicom).
Naime, kolko god Zagrepčani i ostali regionalci(Slavonci, Zagorci, Ličani, Dalmatinci..) tvrdili da smo mi Istrijani rezervirani i držimo se sa nekom distancom - ja sam naišla na jedan drugi problem : prometna povezanost. Lako je reč da smo mi svi Talijani i kako je prokleto bezobrazno da su unas i ulice ispisane na tablama sa 2 jezika. Lako je i reč da se želimo odvojiti i slične trač priče. Kao regija smo to izglasali (2o jezičje) i to treba poštovati. A da se želimo odvojiti?! Hm.. zašto bi? Pravi problem je kad odlučite da ćete iz Metropole krenuti u recimo Umag ili Buje ili Trst i shvatite da postoji samo jedna linija poveznica sa gradom do kojeg želite doći.
Prva shema odlaska mami je bila..da ću otići do Umaga, Buja ili Trsta i od tamo će me autom pokupiti ili brat ili tata. Iscrpili smo izvore i shvatili da je to nemoguća misija bez Toma Cruise-a.
Druga shema odlaska mami je bila..u petak ću krenuti za Pulu, teta će krenuti iz Ljubljane za Pulu..i dalje nas brat vozi preko Trsta do Aviana.
Treća shema odlaska mami je trenutno aktualna. Sutra krećem za Ljubljanu. Kad se naspavam krećemo iz Ljubljane za Aviano.
Kolko komplikacija zbog jedne posjete mami? No, zbog nje i tate svaka žrtva je potrebna.
U trenucima očaja je teta (mamina sestra) zaključila kako je najbolje da sve otkažemo jer je mama i ovako i onako nepokretna u krevetu. Kako bi mi izbila iz misli mogućnost posjete u podužem mailu mi je opisala kako mama trenutno izgleda: iscrpljena u krevetu, prikopčana na aparate, ne može se micati a kamoli pričati.. zbog te žalosne priče sam cijeli dan bila loše, jako loše.
Navečer me zvao neki "ID with held" i pomislila sam na najgore - sad me sigurno tata zove da je mami loše. Odbila sam poziv, nazvala brata a u istom trenutku je i njemu zvonio telefon. Tata mu je objasnio da je sve u redu i da zove da nam javi da ne brinemo. Kako mi je brat prenio : " ako je on smiren onda možemo i mi biti." Kasnije je opet zazvonio mob i javila sam se. Tata se ljutio što nisam u stanu iako sam obećala da ću biti i da sutradan (petak) točno u 21h moram biti kraj telefona. Rastužio me jer sam pomislila kako sam sebična kad ne treba i u tom trenutku šečem gradom a on me treba.
Poslala sam, nakon toga, poruku "jednom potencijalnom" da bi ga voljela vidjet. Spremno je odgovorio da dolazi na kavu i to odmah.Proveli smo skoro 4h pričajući, smijući se - čovjek nebi mogao reč tko je bio sretniji zbog koga. Kako postoji ona da se novac lijepi na novac - čini mi se i da se sreća lijepi na sreću jer mi je u jednom trenutku zazvonio mob i teta mi je javljala da sutra sjednem na vlak i da ćemo u subotu zajedno otići k mami i da će sve biti uredu. Zapostavljala sam ga tipkanjem teti i dogovaranjem sa bratom, pa tatom..kasnije je i kisnuo pol sata zbog mene..al tolko mi je uljepšao dan svojom iskrenošću i osmijehom da je sva ona gorčina splasnula. Vedrija sam jer sam sigurna da se u životu nismo slučajno sreli. U jednom trenutku sam ga htjela od sreće i izgrliti i izljubiti..al sam zastala. Budalesina ja..znam..no, ne želim se opet zaletiti i na svom blogu stvoriti priču o nekom novom životinjskom svijetu tipa : i kako se magare spotaknulo.
U sve ulazim hladne glave..
Hvala vam na vjeri! Polako shvaćam i prešu od obaveza i da nije sve tako tužno..vrijedi vjerovati. Veliki kiss i ako sutra sjednem na vlak za Ljubljanu dobit ćete iscrpni post o njoj. Ako stvarno stignem do Aviana - pojasnit ću vam kolko je važno da znate da je život prevažan da biste bili škrti!
Laka vam noć ili dobro vam jutro! kako god! kisses
UPDATE
pozdrav iz.. Zagreba! Nisam krenula nikud jer smo sve zakomplicirali a nismo pitali mamu što zaista misli..sad joj je najviše potreban odmor tako da ćete putopise dobiti drugom prilikom! HVALA!
* odmori se, zaslužio si..
srijeda, 16.05.2007.
Kad bi vas sada pitala da li znate one koje volite i koliko bi ljudi nabrojali.. našla bi zasigurno poduže komentare..
Ja ću za početak reći da u ovom trenutku najviše volim svog brata.
Kao mala smo se stalno tukli. Ljubomora nas je stalno svađala. Uvijek sam bila ljubomorna na to što je stariji, pametniji i odgovorniji. On je uvijek bio ljubomoran na moju lijenost, na treptanje okica i na sve što su mi roditelji dopuštali. Realno su nas jednako odgojili al smo mi TO ipak gledali svojim očima.
Do prije 7 godina smo se svađali za svaku sitnicu i padale su teške riječi. Danas to nadoknađujemo uzajamnom podrškom i zbog toga sam neizmjerno sretna. Kao mala sam bila zadužena da ujutro ima mlijeka i krofni, da se tata ne dere na njega i da ga slušam. Danas se on bori za mene da mi ništa ne fali.
Jučerašnji dan sam provela u suzama i danas sam se probudila sa bodbuhlim očima. Odvratno izgledam - znam, a uskoro ću morat pred ljude i do faxa. Do kraja dana ću vrtjeti u mislima kolko me ljudi danas pitalo dal sam dobro jer loše izgledam. Ne mogu kriti da jesam al svima ću odgovoriti : "Jesam, samo nisam spavala".
"Čemu suze?" - pitao me jučer brat. "Zar ćemo plakati? Ne. Ako išta pođe po zlu, nasmiješit ćemo se i reć da smo sve najbolje napravili i to zajedno. Frend paničari jer su mu ofarbali vrata krivom nijansom boje, to se nama neće desiti." Moram mu vjerovati, stariji je.
Otišla sam jučer do faxa jer se kraj semestra opasno bliži, obaveze su tu i ne mogu ih više zanemarivati. Ulaskom u zgradu sam se sjetila zašto nisam htjela dolaziti na vježbe. Zazvonio je mob, poruka od tate sa izričitom naredbom da nazovem mamu. Steglo me oko srca jer su vježbe počinjale a ja nisam imala kako je nazvati. Zamolila sam brata da to učini umjesto mene i da ću se svima javiti kasnije. Ubrzo me nazvao i u podužem razgovoru objasnio sve što je. Nije krio ni najgore informacije. U slijedeća 2 sata (kolko sam izdržala na vježbama) osjećala sam se kao da ću vrisnut. Suze su navirale a nisam mogla plakati pred ljudima. Čekala sam trenutak kad ću pobjeći doma i nazvat mamu. Trebala joj je podrška, a ja sam se tuka rasplakala. Bilo mi je preteško saznanje svega što slijedi. Rasplakala se i ona, nažalost. Kasnije se izderala na brata da ubuduće pripazi što mi govori i da me ne plaši već da je njegova dužnost čuvat me od svega. Nakon toga me nazvao i pojadao se : " Ja sam ljubomoran. Vi tu plačete a što da ja radim?" Naravno sve je bilo u razgovoru rečeno da me nasmije i oraspoloži sa zahtjevom da ju opet nazovem i opasnim glasom zaprijetim da uskoro i ja dolazim k njoj.
Danas je operacija. Još uvijek je u tijeku dok ovo tipkam. Mnogi su me pitali da li me strah?!? Moram priznat da jest. No, moja mama je tovar (=magarac) i takvom ju je opisala njena vlastita sestra. "Tvrdoglavi tovar.. mama i ti mi dajete ludu energiju" Sve će dobro proć i svaki ishod je dobar ishod, znam ja. Mamu je najviše strah da tata to neće izdržati. Ipak, on je s njom u Italiji u bolnici i sve to gleda.
" ja sam sad u seriji : odmori se, zaslužio si.. Pa di vi brinete? Kad dođeš ćeš vidjet kako uživam..."
Jutros me brat pitao dal želim da odmah danas dođe po mene, ako mi je lakše biti u Puli, bliže njima. Rekoh da ne..samo zato jer sam sigurna da će popodne zazvoniti telefon i da ćemo se svi smijati. Nema panike uz takvu podršku.
" Draga moja, mislim da nas na ovaj način Bog želi iskušati, približiti i pred njim osnažiti.." - tako nekako mi je teta posala u mailu. Mama, teta i nonna i sreća što su me one odgajale..
Vjerujem, ma sigurna sam da ću vam uskoro pisati o vedrijim temama. Do tad - cijenite svoje najbliže i svaki njihov trud. Obitelj je najvažnija.
Veliki kissi HVALA svima!
*u tuzi i brizi svi su druzi..
nedjelja, 13.05.2007.
Ni oka da sklopim,
postelja prazna tera san,
a život se topi
i nestaje brzo, k'o dlanom o dlan.
K'o razum da gubim,
jer stvarnost i ne primećujem,
još uvek te ljubim,
još uvek ti slepo verujem.
K'o luda, ne znam kuda,
ljubavi se nove bojim,
a dane, žive rane,
više ne brojim.
Molitva, kao žar na mojim usnama je, molitva, mesto reči samo ime tvoje.
(I) Nebo zna, kao ja,
koliko puta sam ponovila,
to nebo zna, baš kao ja,
da je ime tvoje moja jedina
molitva.
Al Bogu ne mogu
lagati sve dok se molim,
a lažem ako kažem
da te ne volim.
Noćas nisam izašla van - nisam imala snage ni za što. Nekako sam razočarana i kako bi mi rekli štufa (=umorna od svega).
Kako bi utratila vrijeme koje ionako u posljednje vrijeme tratim - pogledala sam i jednim okom Eurosong. Kad kažem jednim okom - tad mislim na to da nisam niti mogla išta drugo gledat na tv-u pa to pogledah. Iako su odmah na netu osvanule polemike jer pobjednica dolazi iz Srbije - meni je pjesma taman sjela.
Jutros mi ju je jedan frend proslijedio i cijeli dan ju preslušavam...
a zašto sada pišem post? Možda i nebi pisala..da mi sastrane ne blinka skype i jedan mi je momak dao ideju za post. Nije toga ni svijestan al eto..u njegovo ime - prije nego ubijem skype..post
Prije svega koje god bili vjere - poštujem svakog. Isto je što se tiče i nacionalnosti. drago mi je da je Srbija dobila Eurosong - po prvi put. Kolko god na sve nas rat utjecao i kolko god bilo bolno svako sjećanje.. zaslužili su bar to - neka ih pjesma vodi..
Momak me razljutio jer se sam pozvao na chat. rekoh - nema beda..samo tipkaj..taman sam tratila malo vrijeme. Stvarno ne znam kako me uopće može dirat mišljenje ljudi koje ne poznajem al dirnulo me. Kad bih sada krenula iskaljivati svoj bijes ne znam gdje bi stala jer bi se kao Taz u crtiću zavrtila i silovito sve poharala pred sobom.
Ne znam kad i u kom trenutku došli smo na pitanje vjere. Tko do sad nije dobio dojam - ja sam ateist i za vjeru se još uvijek nisam opredijelila. Kad kažem JOŠ onda naravno pod to podrazumjevam da je kod mene pitanje vjere samo pitanje vremena. Nisam dakle jedna od onih 88% Hrvata koji su se izjasnili kao katolici. Da li sam ja onda zbog toga loš čovjek? Momak kaže da jesam jer da iz mene progovara sotona. Hm? Nisam stvarno do sad razmišljala da sam loš čovjek jer nisam vjernik.
Konverzacija je potrajala. Kaže da bi mi majka bila bolje kad bi se otac, brat i ja pokrstili. zanimljivo..možda i bi? Al zašto ikog tjerati da bude vjernik i da li su samo sakramenti ti koji nas pretvaraju u vjernike?
svi vjerujemo u nešto, izvanjsko i jako, nadnaravno i postojeće. Al da bi vjera postojala..moramo prije svega vjerovati u sebe. Zar ne?
možda sam ponekad tvrdoglava i jaka u odlukama al sam istodobno i sretna. Odgojena sam u obitelji gdje je pitanje svega bio vlastiti izbor. Sama sam kao dijete donijela odluku da želim biti krštena i prihvatiti sve sakramente. Trudila sam se. Svaku subotu sam u 7 (ja veliki ljenivac) odlazila u crkvu na vjeronauk, svaku nedjelju u 10 na misu. Svaki tjedan sam u školi išla na vjeronauk. To je potrajalo 4 godine. Mahala sam čak i papi u Ljubljani iz prvog reda. Osjećala sam snagu, osjećala sam se dobro. Prijelomni trenutak u mojoj volji je predstavljen likom starijeg patera koji mi je u školi držao satove vjeronauka. Staro podbalo je stalno govorilo da se neću nikada krstiti i da što čekam..
Čekam neku svoju samosvijest.
Možda me neko razočarenje u opće ljudske prilike još više otjeralo da budem i da se izdajem kao vjernik. Možda?
No, jesam li zbog toga loš čovjek? I da li mi je umjesno reč da sam dijete sotone zbog toga? Mislim da ne.
Niti lažem, niti kradem, niti ubijam. Ne govorim protiv nikoga ništa i ne odlučujem za druge što je dobro za njihovo dobro..samo sam čovjek poput svih vas..
Neiskvarena i pred svima iskrena. Takva sam i takva želim bit.veliki kiss
......................................................................................
U svemu zaboravih ovo napisati.. UPDATE
Pred godinu dana, na svoj rođendan mama je nestala. Bez objašnjenja..pojavila se nakon par dana. Otišla je sa svojom tetom u Slovačku na hodočašće. U nekom svetištu je kupila slike nekog sveca.
U obitelji je nonna (mama od mame) bila zadužena za ulivanje snage i vjere u nas - svoju obitelj. Odlazila je na hodočašća i sa puta se vraćala sa slikama svetaca - kako bi nas čuvali, svatko od nas je bar jednog morao imati u novčaniku.
Nonna je već 7 godina odsutna. Tijelo prisutna, duhom odsutna. Svatko ima svoje objašnjenje zašto je tako. Neki to zovu Alzheimerom, neki jednostavno senilnošću, demencijom... a moje mišljenje je da je u životu bila preskrbna i da je sad vrijeme na nama da joj se odužimo i brinemo o njoj.
S njom je vrlo teško jer je u 85oj, jer živi u svom prostoru i vremenu..jer je teško. No, kad kaže pametnu onda kaže pametnu! Kad smo bili mali tjerala nas je da jedemo povrća da bi bili zdravi. Danas joj ponudite našu papicu (= ono što nam je ona kuhala) odbit će : " Ča ja da jeden te trave? si ti normalna?" hehe
Jučer se mama opraštala od nje. Već imam cijelu sliku u glavi..gdje njih dvije ispijaju kafel i čakulaju. Mama je vjerovatno rekla : " San bolana i moran pojt. Falit ćeš mi.." Ne znam ni na koji način ni kako al objasnila joj je što jest, gdje ide..i bla. Nonni se tad vjerovatno upalija kliker pa joj je rekla fino :
" Znaš ča ću ti ja, sin moj, povidat?Sa dotorima budi na fino..nemoj njim nič govorit. Sve će ti fino sami povidat. Tu su da nam ukredu šoldi. Al pazi se da ti ča preveć ne povidaju - kako te nebi okreli!" hehe..
Mama joj je tad pružila sliku sveca da joj pokloni..a nonna ko nonna.. joj je rekla : " Će si svaka zeti pola pa da nas obje čuva?"
I tako je Nonna svima podarila malo osmijeha.
* odrasli smo
petak, 11.05.2007.
Ponekad se pitam dal je život samo ono što vidim ili je ono što vidim san,
Ponekad se probudim..i pitam dal je to "taj" dan.
Ponekad sam hrabra i imam snagu na kojoj bi mi mnogi pozavidjeli,
a ponekad se probudim i vidim da sam još uvijek plaho dijete.
Sram me priznati da sam više puta pomislila kako će stil života mojih roditelja koštati nas, njihovu djecu. Toga me bilo strah i to se sad ostvaruje. Ponosna sam bila na sve njihove postupke, one dobre i loše. Ponosna što su mi život pokazali na tako jednostavan način - život je kratak i živi ga iz sata u sat. Dešavalo se da se ljutim što ponekad mijenjamo uloge i što sam se više puta našla u ulozi roditelja svojim roditeljima. Sada me više to ne ljuti?
"Odrasli smo".. to je jedina konstatacija današnjeg razgovora s mamom. To se nije odnosilo na nas djecu..to se naime odnosilo na njih roditelje
Sa svojih 6 godina sam dedi rekla kako žalim što sam se rodila kao nesretno biće. Smijao se rekavši da sreća nije ono što sam si ja zamislila.
Sa 15 godina sam nonni rekla kako ću je paziti u starosti. Smijala se rekavši da ću uvijek biti mala..
Danas koračam prema četvrtini stoljeća. Strah me onoga što slijedi. Naučila sam se smijati i shvatila sam da sreća nije gledana očima 6.o godišnjeg djeteta ista ona koju sad trenutno gledam. Naučila sam i da se lako smijati al da u životu i najjači postanu kad tad slabi i treba im pomoć.
Sretna sam u svakom trenutku svakoga dana jer :
- sam u životu imala dopuštenje za sve
- sam upoznala svoje roditelje i pružaju mi ljubav
- su me razmazili i nije me sram to reći
- sam još uvijek dijete na koje svi paze
- je cijeli život predamnom
- sam od svakog u obitelji naučila nešto posebno
- su me naučili cijeniti druge i zaboravili da me treba podučiti kako biti egoističan
- ...
- imam istinski prave prijatelje koji znaju da "to" jesu
- imam vas blogere
I zbog toga ne mogu ni biti tužna što mi u ljubavi ne ide. Ne mogu očajavati ni zbog koga. Nemam straha ni pred zmijom, a kamoli pred obavezama jer ono što neće danas možda će sutra.
Ne mogu željeti trenutno više nego da ujutro bude sunce. Možda je stvarno istinita da smo odrasli?!?
Nadam se da ne.
Nadam se da ćemo još mnogo puta i brat i ja imati priliku zaigrati ludo sa svojima. Ljutiti se što lumpuju a nama nije do toga. Ljutiti se jer su neodgovorni i ne misle na nas. Ljutiti se što i mi nismo tolko slobodni. Ljutiti na njih jer žive punim plućima ne misleći na zdravlje...
Sami smo odlučili kad napustiti okrilje doma za kojeg smo se dugo žalili da i nije dom jer je svatko na svojoj "strani". Danas su oni (roditelji) odlučili da je vrijeme da taj isti dom podrede sebi a da mi postanemo tek slučajni gosti. Mogu samo biti sretna zbog te odluke i želje, njihove želje za mirom i odluke da nas puste u život...
Cosě vai via
ti sei deciso
te ne ritorni li da dove sei partito
c`e l'esigenza di cambiare
che ti porta la
dove almeno puoi vedere il mare...
questa citta
non e piu quella che tu avevi conosciuto
non c'e piu niente come prima
non c'e qualita
quella qualitŕ di buona vita.
Buona vita č
giusto il saluto che io ti do
e allora
buona vita a te
ce n'č bisogno lo so anch'io
buona vita
speriamo bene...
mi spiace sai ma ti capisco
il tempo nuovo qui ancora non si e visto
e tu hai voglia di sereno
per qualcuno che
vuoi che nasca sotto un altro cielo...
Buona vita e
giusto il saluto che io ti da e allora
buona vita a te
ce n'e bisogno lo so anch'io
buona vita
speriamo di se
e buona vita lo dice a te
lo dico a chi ci sta sperando davvero
che sia cosě
e allora
buona vita e
giusto il saluto che io ti da
buona vita a tutti quanti
a chi sta guardando avanti
e a te.
Cosě vai via
ti sei deciso
te ne ritorni la da dove sei partito = tako ideš dalje, odlučio si se,vraćaš se tamo odakle si krenuo...
Vaše veliko dijete želi vam da okrenete vrtuljak i zaigrate život, nađete sreću i dio iste nekome podarite.
UPDATE
Jutros sam zaspala tek u 7. Neki nemir je vladao mnome i nisam našla inspiraciju koju sam tražila. Taman sam usnula san kad su krenule poruke na mobu - u zamašnom broju. Od onih poruka koje su glasile : daj dođi na fax - do onih poruka koje su glasile : ja ne znam što ću! Sva sreća da su samo dvije osobe bile u pitanju a tolko poruka..
Vrag je odnio šalu jer ni spavat mi nedaju kad to odlučim Znam, normalni ljudi u 10 ujutro su već budni, zašto bi ja spavala? Normalni ljudi su na poslu, faxu...zašto bi ja bila u krevetu?
Rekla sam vam da ću zasigurno pisati o epilogu : I kako je stara konjina udarila nas? Naravno da oću. Zar ste sumnjali? Ja nisam nimalo sumnjala - samo sam čekala njegove poteze! Loša sam u šahu al predobra kad treba povuć šah mat! Dotična stara konjina se nije pojavila u dogovorenom terminu. Dali smo mu novu šansu i sa debelim zakašnjenjem je dolijao. Kretenčina od neodgojenog i nadasve nepristojnog čovjeka je pred službenim osobama :
- odbila dati JMBG
- pušila u prostoru u kojem se to nesmije
- remetila javni red i mir, službene osobe nazivajući nesposobnjakovićima i "divnim" imenima
- potpisala izjavu da je Ex kriv
- odbio je staviti položaj vozilo onako kako je bilo tijekom prometne
- psujući se jedva namjestio, jedva ga uslikali kada je i POBJEGAO sa tehničkog....
To je samo sažetak. Srećom nisam bila prisutna jer se nebi lišila ni jednog sredstva. Ubila bi ga u pojam to je sigurno ili kako bi mama rekla : "brzo će taj zaboraviti i svoje vlastito ime"!
Ljudi moji.. duboko sam razočarana kad se susretnem ovakve primjerke naše vrste? Pitam se dal su me prefino odgojili kad mi svka druga riječ nije psovka i kad me ne brije agresiva? Ma odo ja popit kavu..možda lika danas sretnem - pa da ga budno ne sanjam nego ga ošakarim..hehe..
* po jutru se dan poznaje..
srijeda, 09.05.2007.
Samoinicijativno uzimam ideju od pussy cat dolls i napisat ću vam neke moje jutarnje „ovisnosti“.
Svako jutro započinje u neko drugo doba al istim redom. Otvaranje oči i osjećaj kao da sam u nekom spejsšatlu jer sve je oko mene u nekom bestežinskom kaosu. Mamin savjet da se bar pol sata dnevno posvetim „redu“ ostao je samo savjet. Uz najbolju volju – kaos mi paše i bez njega ne mogu.
Dakle, nakon što za otvaranja očiju utvrdim da tijelo još uvijek nije promijenilo dimenziju a Svijet se i dalje okreće..slijedi žurni odlazak u kupatilo. Pomislim kako bi trebala oprati zube al me kao i svakog dana tijelo ne posluša već juri prema radiju!
1. Radio. Ne kompjuter, već radio. Naravno, namješten na stanicu Plavoga jer mi tako najbolje paše. Bilo muzika ili informativni program – radio od samoga jutra mora biti upaljen.
2. Kompjuter. Dizanje poklopca laptopa je već dovoljno da se pokrene virtualni dašak na kojem sam zastala nekih par sati ranije (podsjećam da malo spavam).
3. Internet. Dok se sistem nije ni digao do kraja mahnitavo već stišćem konekt. Konekt! Iščekujući čuda al samim logiranjem se moj entuzijazam redovito ruši. Rijetko se desi što u tih par sati što me nije bilo.
4. Kava. Zagovornica puno kofeina i ekstra jake turske crne kave u posljednje vrijeme pije samo Neskafe spravljen sa mlijekom! Naime, od kad sam skužila da mi kava prekipi dok nevino surfam netom, pijem samo Neskafe. Brza i čišća pripravka ne?
5. Kupatilo. Tuš, zubi, frizura i pokušaj da se podočnjaci i prištići sakriju.
6. Pegla. Kolko god se trudila da je sve u ormaru fino položeno – jelte – zbog kaosa gotovo svako jutro peglam. Bar malo!
Već i sami vidite da ujutro, da bi uopće izašla iz kuće, trebam kojih sat, dva za sebe. Sad si još uvijek mogu priuštiti kašnjenje na fax, al jednog dana već vidim probleme sa poslom i ranim ustajanjem.
Kolko god voljela muziku i živjela s njom – na putu do faxa niti ne pokušavam upalit mp3, dovoljno je što svakoj drugoj osobi gori neki ritam pa ne treba i meni...
Tu prekidam surfanje mojim „životom“..sad znate kakvo je moje jutro, svako jutro. Kakvo je vaše?
*prehladila se?
ponedjeljak, 07.05.2007.
Cijeli dan mi je prošao u grču. Noćas sam iz usta vlastite mame čula i bol i tugu. Zbog nje same nisam mogla plakat. Dovoljno je što ona plače, ubilo bi je da i ja plačem s njom.
Naucila si zivit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i pocinjes razumit' prvi puta
da jedno smo vani, a drugo smo iznutra
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
i tko ce to izvagat svaki puta
koje rici vratit', a koje ces progucat
I straj te izgovorit nakon svega
da godinama zivis s nekim koga ne znas
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
Zasto nosis oblak iza lipog lica
viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo
ti ne trazi krivca
u sebi il' u meni
u svemu
jer slomit' ce nas to
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
Kad nas snađu nevolje shvatimo kolko je život banalan. Tek tad shvatimo kolko smo u životu žalili za običnim stvarima i zaboravljali da je potrebno živjeti život. Svi znamo žustro koračati kroz život a ne osvrtati se. A treba se osvrnuti koji put kako bi nam svaki slijedeći trenutak, sat, dan, mjesec bio bolji.
Noćas sam sa mamom vodila razgovor kao da nam je posljednji u životu. Osjećala sam se nemoćnom i jadnom. Nisam znala što smijem a što ne smijem reč. Htjela sam iskočit iz kože. Htjela sam natuć i brata. Od šoka i nevjerice se posvađao s njom. Valjda je uključio svoj emocionalni obrambeni sustav i vjerovao da ako se sad posvađa će i dobiti priliku da se pomire.
Teško mi je bilo slušat kroz što će sve proć i kako joj je bilo lakše kad smo bili djeca. Tada je samo spakirala kofere, pobrinula se da nas netko čuva i otišla. Vratila se nakon operacije jer smo se razboljeli. To je bila njena odluka da je sa nevoljama gotovo. Svoje zdravlje je za nas žrtvovala.
Danas ju je strah jer misli da nas nije dovoljno zaštitila.
Danas joj je rođendan. Još jedna od stvari zbog koje nitko od nas nije spavao..a rano jutros je krenula put Italije spremna na mogućnost da ostaje u bolnici.
Od jutra sam s poluzatvorenim očima za kompjuterom i čekam..iščekujem..strahujem. Kako i nebi? Jedna je mama. Nakon što sam popušila koju cigaretu, ičupala kosu na glavi..nazvala sam brata. Oboje smo utučeni plačući zaključili da nije u redu da nam se nitko ne javlja cijeli dan.
Uskoro je mama nazvala da je negdje u okolici Kopra i da se noćas vraća kući a prvo što je pitala : " Što je bratu i tebi? Ste se prehladili?" Da..rekoh joj..kako je to sve zato jer nismo spavali i da ne brine. Sigurno - preko telefonske žice smo se prehladili ;-)
Slijedi joj tjedan dana odmora i brige za sebe a onda sterilitet bolnice. Možda nebi bila tolko emotivna i očajna; možda me ovo sve nebi pogađalo da nisam tako daleko. Sad me sram pomisliti kolko sam bila sebična prije.
......
sada kad sam se izjadala idem skupiti snage kako bi nabacila malo osmijeha i obećala joj da će biti bolje sutra. Naša čelična lady će biti dobro jer vjerujem u to. Oprostite mi na ovo malo straha i jada što sam pustila ovdje. Nemojte me žaliti niti suosjećati se..radije se osvrnite i učinite nešto za malo svog osmijeha. Jer život je jedan jedini......
kisses
UPDATE
dakle..nije sve crno! Valjda ste naučili da život bojim svakom dobrom prilikom! Dakle..u trenucima kad sam uključila malo egoizma..javljaju mi se "potencijalni" odjednom izjavljujući kako im falim jer ne znam..očajnici..svi bi me utješili zbog? Mogla bi počet gasit mob..dosta mi je smijeha za neko vrijeme..
* zašto nebi bili ..ljudi?
nedjelja, 06.05.2007.
Ostavila sam noćas komentar kod mALe da ljudi mogu i moraju biti ljudi. Moja velika dubokoumna misao nakon par pivi popijenih i par stockova slištenih. Jučer je trebao biti dan rezerviran samo za kazalište a pretvorio se u čudnovatu zgodu male Britni.
U posljednje vrijeme sve češće čujem da je neki par, nakon dugogodišnje veze, postao „nepar“ i da se nekadašnja veza pretvorila u šturo „Bok“ na cesti i prijekorne poglede. Meni to nije jasno. Ako si s nekim/om proveo/la godinu, dvije, četiri ili ne znam sedam – i nakon prekida ste vi isti ljudi i možete ponekad i izmijeniti koju riječ više?!
Pred par dana se u stanu pokvario bojler. Moja gazdarica, tko ni ja, nema licencu za otvaranje istog i osuđene smo na hladnu vodu do dolaska majstora. Ispravka – ja sam osuđena jer je ona sretnica negdje na putu. Zimogrozna kakva jesam - morala sam se snać i nekome ukrpat za taj tuš. Pošto imam mali krug ljudi koje bi molila – eliminacijom eci peci pec ispalo je da se moram javiti Ex-u. Pokupio me u petak navečer nakon što sam cijeli dan kisla i hodala i otišli smo kod njega. Premorena sam zaspala i prespavala. Ujutro smo uz kavicu i dobru zajebanciju isprintali par slikica koje treba poslat mami na bus. Već smo se sve dogovorili : i gdje idemo kupit okvir za slike, što mu moram pomoć i bla..kad je počela kiša. Naravno da je inzistirao da me vozi doma.
Ispred moje zgrade..samo trenutak prije nego što sam već vidjela sebe kako izlazim van na kišu i pozdravljam ga – imali smo prometnu! U gužvetini kakva se javi jer svi subotom autom žele na plac – našao se stari konj koji nas je tresnuo i ne tako silovito po naše posljedice al auto je kapuc. Prva sam iz vozila izašla ja, pa Ex. Ex je krenuo šakama riješit sve al poslah ga na par minuta zraka sastrane i pobrinuh se da tom Starcu dođe u glavu da je kriv!
Starac (S) : Pa kud gledaš dok voziš?
Ja (J) : Ma kud vi gledate?
S: Pa u kurac, šta nisi vidjela da imam žmigavac i da idem u rikverc.
Ja: u kurac i vi kad niste upalili 4 žmigavca i što vam auto i parkiran viri na pol ceste.
Dođite koji metar dalje i vidite da nemam ja što pretpostavljat da vi idete u rikverc
ovako parkirani a i krenuli ste kad smo bili iza vas.
S: ma nemoj molim te..
J : pogledajte što ste napravili! Krivi ste i gotovo..krivi! krivi!kriviiiii!
S: idi u kurac i ti..kriv sam..
Na to dolazi Ex i pojašnjava mu : „Gospodine, možemo se mi tu prepucavat al ja vrata ne mogu otvorit..pogledajte“ (na autu je otišlo sve od prednjeg do stražnjeg branika) i lik mrtav hladan zgrabi kvaku stražnjih vratiju – otvori ih i kaže „ Evo, otvorio sam ih i mogu ih zatvorit“!?!?!?! Sve i svašta sam kretenu rekla a on je komentirao da je on jedino lupio u stražnja vrata i da ne pokušavamo mu podmitit drugu štetu?!?
J : auto je nov. Koji je vama kurac? Sigurno smo prije ovako vozili?
S : ma odi u tri pizde materine..glupačo..
J : Vi sa svojih 50tak ćete se tako izderavat na mene koja imam tek 20? Gonite se u tri pizde materine i da vas više nikad ne sretnem..konju glupi!
U to..sjedam u auto i odlazim kojih desetak metara dalje, a Ex-u objašnjavam što mu je činiti jer nema šanse da će išta njegov kasko pokrivat. Konjina ima da plati svaku ogrebotinu koja je nastala zbog njegove „loše percepcije“ plus sve što nam padne napamet da bi se moglo. A zašto? Prvo jer se izderavao na mene i oslovio me kako već je. Drugo jer je izgleda Ex-u dao nepostojeće podatke a on jadan u šoku nije stigao reagirati. Al ne znači da ga je nemoguće ga nać. Zašto bi čovjek bio pošten prema onom koji te pokušao prevariti u samom startu?
Ja ću još dugo gutat knedle u grlu jer mi je krivo da se to desilo dok me vozio doma. Krivo mi je jer je auto stvarno nov. Krivo mi je jer će se moj vlastiti brat izderavat na mene da sam ja trebala umjesto Ex-a raspravljat sa kretenom i uzimati podatke jer zna da sam smirenija. Al..o ovoj zgodi će se vjerovatno još i pisati! Pa tu prekidam..
.........................................
Kazalište je prošlo zanimljivo. Pogubila sam se unutar zgrade HNK. Frend i ja smo po prvi put zašli u to velebno zdanje. Balet je bio očaravajuć. Kolači nakon baleta još i bolji.
A nakon kazališta je uslijedilo više poziva frendova da moram al MORAM izać bar na pivu s njima. Piva, jedna..druga, treća..i kako to već ide. U trenutku kad sam častila svoju rundu..skužila sam da mi je neš ispalo iz novčanika al se nisam obazirala. Koju minutu kasnije sam i skužila što – 10kn?! Našla se jedna pijanica koja je skužila i sva sretna mahala s tom novčanicom frendicama – a što sam mogla? Reč : curo to je meni ispalo? Neeee.. Ljudi moraju biti ljudi i ako ju je toh 10kn usrećilo – nek popije pivo u moje ime!
Sve u svemu bila je luda večer..noć. Okružena sa dva kavalira..pila, plesala..škicala..čak sam našla jednog s kojim sam nevino izmijenjivala poglede..do trenutka dok on frendu nije neš reko..a frend je uzviknuo : Koja? Ona? AL nije ništa dalje bilo..tko bi mi prišao uz ova moja dva kavalira!
Kisses i da.. ljudi budite ljudi! Kako god to mogli!
update
Sometimes in life you feel the fight is over,
And it seems as though the writings on the wall,
Superstar you finally made it,
But once your picture becomes tainted,
It's what they call,
The rise and fall
*nove snage
petak, 04.05.2007.
Hvala svima na riječima podrške..al sve je ovo život i životna škola..sa svakom novom situacijom učimo savladavati te teške stepenice života..
Na dnu stepenica smo tek dijete koje se smijulji, pljucka i veselo gleda očima. Na vrhu istih smo već ljudi u zrelim godinama i s radošću se svega sjećamo. To je prirodan životni tok!
Teško mi je i čitati i slušati riječi "žao mi je"..jer svaki put kad to čujem kao da se mirim sa činjenicom da je "to to"..a nije. Svaka borba traži nove snage i nema poraza! Uvijek treba gledati bistro da je kraj zapravo naša pobjeda!
Al da nebi sad puno filozofirala..na srcu mi idalje kamen..i oslobodit ću ga onda kad budem sigurna da smo ukorak sa pobjedom! Mama je ove godine dobila specifičan poklon za rođendan - odlazak u najpoznatiji institut i kako je ona sama rekla - na ponovno rođenje! Teško mi pada što će biti daleko..al ovo je njeno vrijeme..i odlučili smo da će biti dobro. Ona je odlučila da će sve sama potuć
.........................
Večeras sam se odlogirala sa jedinog komunikativnog sredstva koje omogućava da se čujem sa Konjem. Zašto? Tako sam odlučila..i ko okorijeli ovisnik o kokainu..uslijediti će kriza..al snagom želje i volje..neću si dopusiti da pokleknem. Ako želi - zna gdje me može naći.
A sada, nemirna duha, ostajem sjediti u noći. Noćas san u moju postelju neće doći. Pere me opet ludilo od nespavanja. Pitala sam doktoricu s čim to ima veze - jel i kod mene slučaj hipertireoze (ili kako se već zvala)...kaže da nije..odgovor je : "Imunitet ti je preslab, u tijelu ti košmar od mononukleoza..oporavit ćeš se"..tako vam je to kad vam je imunitet ko slab puding..gnjecav i sklon kvarenju
kisses
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (12)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (17)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Opis bloga
U životu je uvijek najbolje okrenuti novu stranicu ako stara zapinje. U blogosferi je najbolje otvoriti novi blog kad dalje sa starim ne ide
Kad sam dobra dobra sam,
no kad sam zla onda sam još bolja
Mae West
Na ovom blogu ćete naići na moju vlastitu introspekciju kroz sitne životne situacije.
Da vas nebi bunilo - trenutno je u mom životu puno likova s čijim prisustvom bježim od usamljenosti..
Ex - nakon 4 godine prekinuli u siječnju 2007., kako? zašto? sve sam već pisala
Konj - frend koji je preko noći postao "frend", iskoristio svoje i odjebao me..sad se igram sitnih ženskih igrica
Tadašnji - moj bivši s kojim sam prekinula zbog Ex-a..divan čovjek! predobar, prefin i prenježan i presličan meni..a životi nam se isprepliću..
Komadina - dečko s kojim se već 2 godine dopisujem i .. prečarobno djeluje da bi bio istinit , al nije otišao u daleke krajeve .. OSTAO je tu negdje..
On - ..jedini koji me u posljednje vrijeme može smiriti
Koka - a to ste valjda već skužili..kažu da se odaziva na mALa..
Kolko ljudi Britni sada čita
pijem kavu uz:
mALa
Bezcenzure86
Stella
Penellope
Ljenchuga
Bedasta curica
Šljokica
4pištolja
Lazy
Trigona
Lady Morenza
Vila bez krila
Tvrda bombona
lei
beauty queen from mars
sve u životu je prolazno
mona knight
iza sedam mora
aibreann
riba_ka
Lakeisha
svemoguća mama
Santea
Dream_Maker
Blog.hr
Pravi umjetnici života ne žive dulje,ali žive više.
N.N.
..............................................
Svaki život, kolko god bio dugotrajan i složen,
sastoji se od jednog trenutka - trenutka u kojem
čovjek otkriva jednom i zauvijek, svoj istinski identitet.
Jorge Luis Borges
..............................................
Život nije obrok. Ponekad prvo pojedite desert.
Američka
..............................................
Budi kao izvor što se prelijeva,a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda.
Paulo Coelho
..............................................
Život je komedija za one koji razmišljaju, a tragedija je za one koji osjećaju.
Horace Walpole
..............................................
Dvije su stvari koje uvijek iznova ispunjavaju dušu divljenjem i poštovanjem:
zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama.
Imanuel Kant
Probudila sam se sa svoje 24 i osjetila život kako izmiče. Predubok je bio san u kojem sam se našla, preširok je vrtlog iz kojeg trenutno izlazim....
Obećala sam si da ću iz vrtloga izaći i osloboditi dijete u sebi, živjeti sa istim i upoznati pravi život.
Oni koji su pomislili da je ovo Britney world pomisleći na onu Spears - prevarili ste se.
Često bubnem i ostanem živa!
Bubnula jednom da je moj alter Britni i ostala živa. Kad me ljudi pitaju za pojašnjenje stiltam se - jer nema nekog razloga - bubnula sam Jedan je frend rekao kako je taj alter stvoren kako bi bila zamijećena u društvu? Da me bar onda tako mama nazvala? Šala.
Britni je odraz onoga što jesam - totalna suprotnost od Britneyice koju ste pomislili : visoka, buca, crnka, konzerva od čovjeka - veliki moralist!, ne pjevam već škvičim
, ne volim selebritije jer mi idu na onaj organ kojeg nemam, imam 24 i nisam izrađala dicu..
Kome se čita nek me čita..ipak..u oslobađanju sam djeteta u sebi i dok se ne oslobodim blogosfera je moje utočište u potrazi za odgovore na svakodnevne dubioze!
(David Byrne)
I'm glad I've got skin, I'm glad I've got eyes
I'm glad I got hips, I'm glad I've got thighs
I'm glad I'm allowed to say the things I feel
I'm glad Igot hair, glad I got ears
I'm glad I got lungs, I'm glad I got tears
Glad that I never ever know what's real
I'm glad I got lost
I'm glad I'm confused
I'm glad I don't know, what I like
I'm glad I got stoned
I'm glad I got high
I'm glad I found out I'm alright
I'm glad when the sex is not so great
I'm glad that I doubt, I know what they say
I'm glad when I get my girlfriends names confused
I'm glad I know how my life will end
I'm glad I don't have no common sense
I'm glad the things are wrong I thought I knew
I'm glad I'm a mess
I'm glad you don't mind
I'm glad you're better than me
I'm glad that I changed
I'm glad I'm not nice
I'm glad it's the way, it must be
I'm glad I can't see beyond myself
I'm glad when the conversation ends
It's good when it's bad, I'm glad it's not -
worrin' me
(David Byrne)
I don't have any more problems
All of my worries are gone
Beautiful angels appear at my side
And corporate sponsors will act as my guide
Agents & analysts take me inside
The other side of this life
Beautiful people are walking
And beautiful people are we
Bright as the sunlight at noon ev'ry day
The people in nightclubs they all turn away
But when it's over we're returning to
The other side of this life
I made a church of your hair-do
And I made a shrine of your legs
I promised to love and to worship each day
I know that heaven is not far away
Management told me they're sure I will play
The other side of this life
Lookin' in the mirror
Peekin' 'round the corner
Where the grass is always greener
Peekin' through the curtain
I gotta have a peek in
It's genuine upholstered leather
Doctor I'm back for a visit
The symptoms are worse than before
Although it's spelled wrong, my name's up in lights
I feel so good, but you say it's all right
I'll pay the price if you help me to find
The other side of this life
The other side of this life
photo: the kiss by digifox