Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

valeria
mala vale
marina
romana
tinich
tea
sea
lucija
vanessa
fens ; )
Rok @ PSYCOR3
izvana
Petra
gangstavsbitch

JEBIGA
jebiga
tako je valjda moralo biti,
ne znam sjeban sam,
totalno izgubljen sam
bez tebe sam sam.
i ja ko frendovi bijedni psi
tu su svi
tješe i govore da je tako bolje
možda i je
ali ja nemam volje slušat takve odgovore
jer oni nemaju moje osjećaje
i ono što mi grlo guši
srce steže
para secira i reže
i svaki dan je sve teže
propadam u blato,več i do grla seže
a misli mi bježe uvijek na istu stranu,
gdje je ona jel misli na mene,jel me još uvijek voli
jel je onako ful glumila jel nju ovako isto boli
rana posuta soli
jel su i njoj buđenja horori
nakon sna gdje sam ja i ona kraj mene
gdje se grlimo kao ono neko lijepše vrijeme
kad nisam ni znao što sam imao,
a zato sad znam što sam izgubio
i jedino sam uspomene ostavio
i to one lijepe trenutke pune sreće
zato sjećanje sad tolko i peće
i zato svaku veče
ležim u mraku
i probavljam patnju
želucem straha
da moja ljubav
više nikad neće
biti ona prava
ona koja je samo ona i nikoja
druga izvući znala.
o bože
večeras pišem možda poslijedni stih,
jer dosta mi je svega,
da dosta mi je svih...
jer otišla je
nema je više pa je srce stalo
i sve je u vodu palo
a ja bih još malo,
još samo malo a gotovo je gotovo
znam to
večeras pišem možda poslijedni stih,
jer dosta mi je svega,
da dosta mi je svih...
jer otišla je
nema je više pa je srce stalo
i sve je u vodu palo
a ja bih još malo,
još samo malo a gotovo je gotovo
znam to
još uvijek te čuvam nježno na dlanu
kao laticu cvijeta
kao zraku svijetla
nježnu krhku laku
jer upravo je takvu imam u sjećanju
i upravo tako ću ostavit zaključanu
u skrivenu škrinju
i bit će uvijek moja MALA
a ta sranja što su stala i upala između nas
i sreće
ta sranja što su se odvela i vratiti
je više nikad neće
pripisati ću nekoj višoj sili
reći ču da su bogovi ljubavi tako htili
Jer ako krivnju prebacim na sebe
Da odgovornost bude moja
Cijeli bi život mogao gledat bez boja u ulici bez broja..
U sivo hladnoj..još oblačno nebo
Pa bi se smrzo i ozebo..
Jer ona je bila vedra...
Hoću reci vedra slika u mom albumu
I po našem datumu
Palit ću sviću
Svakog 24.u misecu za slomljeno srce koje jos uvijek
Prema južnim krajevima vuče
I svaki put sve jace zatuče
Kad sjetim njene kuće..
Grada..osmijeha..
I svih onih tisuću poljubaca
Sto smo krali jedno drugom
A sad moram sam nastaviti plugom
Jer rastavila se u dva smjera
Jedna cesta je moja..a druga njena
I znaj gdje god da se nalazila
Gdje god da bila
Zauvijek ćes ostat moja najdraža, voljena i mila
Zauvijek.. zauvijek ej
4ever

Večeras pišem možda posljednji stih
Jer dosta mi je svega
DA DOSTA MI JE SVIH..
Jer otišla je..nema je vise..
Pa je srce stalo...sve u vodu palo
A ja bi još malo još samo malo
A gotovo je gotovo
Znam to...

subota, 06.01.2007.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.