četvrtak, 25.10.2007.
CRVENO PIGMENTIRANI PAKAO
...evo, taman mi govore moje Babe kako će se srušiti svijet. Već puna dva dana mi se nije desilo ništa grozovito! Nisam završila u bolnici, dijete mi je zdravo (pljuc pljuc, kuc kuc...i sve ostalo), nije mi se izgubio niti jedan pas niti su ih drugi razderali, dakle nismo bili kod veterinara, nitko me nije javno ogadio na Forumu...dapače, i povrh svega, čak me ni On nije pretjerano jako iznervirao.
Naravno ja njega jesam...i to zbog najgluplje stvari na svijetu.
Stvar prva...zove On mene sa posla u ponedjeljak. Kao, ajme ludila, bio nam neki predstavnik sa vinima, kao ono, sad ide Božić, pa pokloni partnerima i klijentima...bla bla bla...uglavnom, frajer dila super vino (po njemu, a On mrzi vina) i sad mu je kao ostala jedna ludilo boca, nekog bijelog (fuuuuuj) sa Novog Zelanda.tu butelju u friđ...i mirna Bosna. Kao, sad ćemo mi to jednu večer degustirat zajedno sa novim "cvitićem" iz Južnoafričke Republike" koji je dobio na dar. Frenkli, ja sam toliko u nekoj mazohističko-zdravoj fazi da se nerviram i činjenicom da pušim, cigarete, pa mi ništa od gore navedenog nije bilo pretjerano napeto...a znala sam i da takvi scenariji obično vode ka seksu, a ja sam u plodnim danima...i, povrh svega, razvodimo se. Jelda da nebi imalo smisla...?
Enivej, u utorak, za moj rođendan samotni...oko 13:00 pojavi se Ivana. Sjebana ko tikva...ljubavni jadi je more. A ja ludnica dobre volje...i moram je počastiti jerbo mi je ročkas, ne? I tako ja otvorim tu bocu...kontam, čaša njoj i čaša meni...nema beda, ostat će dovoljno. No, iako je Ona kategorički odbijala piti...jer ne jede danima...na kraju, u samo sat vremena...slistile ona i ja tu bocu...bez problema. Otvorilo nam jezik i Duše...pa smo se na kraju dobrohotno derale jedna na drugu pobijajući teorije naših varijanti svega i svačega. Konstruktivno ili ne, mi smo se lagano opile, a tada sam ja, u hororu, shvatila da je boca prazna...i da će On poluditi. I naravno, imala sam pravo. No, kako je on navikao da se ja branim napadom, sačekala sam ga nespremnog sa jednim veeeelikim Oprosti i Izvini. Na to nije imao šta odgovoriti...pa je eto, frka brzo splasla.
Drugi put sam ga iznervirala sinoć...ili preksinoć...ne sjecam se. Presvlačio je malu u čistu piđamu. Ispod je naravno potkošulja, koju je On joj htio ugurati u gaćice...a Mala Zvijer je patološki alergična na to...!!! Ja to znam, naravno, već neko vrijeme, pa smo nas dvije potpisale Pakt o uvlačenju potkošulje u hlače, ne u gaćice...i sve 5. No, on je inzistirao, a Ona je dobila Slom Živaca...pa sam ja morala prekinuti tipkanje po tastaturi i intervenirati...a to je uzrokovalo, pak, Njegovim slomom živaca i općenarodnim deranjem. Naravno...ja sam kriva...ja se furam na permisivno odgajanje (ne ne, nisu to njegove riječi...mislim da on ni ne zna šta to znači) i nije bilo Boga ni načina da ga uvjerim da je to njegovo dijete koje, poput njega, pomalo pati od skrivenih opsesivno-kompulzivnih poremećaja...koji se kod njega manisfestiraju neopisivom averzijom spram ikakvih ušivnih etiketa na robi...pa makar bile svilene i dugačke po' metra (ergo: neosjetljive)...te ih on mahnito čupa "naživo" i pritop kvalitetno sjebe svaki komad robe.
Svakako, iznervirala sam ga.
A da...i sinoć sam ga iznervirala kad sam se vratila u bluesu od frizera.
Išla sam na farbanje. Odnosno...na odfarbavanje.
Naime, u napadu prošlotjednih depri...odlučila sam se ošišati...ali i ofarbati. O tome sam pisala par postova prije. Ta rigotina od borovnica i vanilije na kosi mi je dizala živac svaki put kad bi se pogledala. Kako mi je rista poslao lovu za ročkas, odlučila sam ne kemijat sama (za promjenu) sa blajhovima nego sve prepustit lokalnoj Lorealovoj tehničarki...(sic!) No, eto, Ona, kad me ugledala i kad je čula da ja INZISTIRAM na povratku u moju srebrno bijelo sivu boju...se rasplače. Jeben'ti Lorealove tehničarke koje plaču...ZBOG MOJE KOSE!!! neka plaču zbog svačije, njihove...al ne MOJE!!!
Ja sam fakat postala Kamen. Pa me ni to nije, izvana, pogodilo. Dogovorile smo se da cu se ja blajhati svaka dva dana...postepeno, pa ću slijedeći tjedan, pred odlazak u Metropolu, doći na finish kod nje. Moš mislit. Draga moja Lorealova tehničarko...kad se ja izblajham...koji kurac ćeš mi ti...??? Uzet 300,00kn...?
I sad ja, u tom potisnutobijesnom stanju dolazim doma. Ravno u kuhinju, na radnu ploču, smjestim svoje dupe i zapalim cigaretu. Čak me nije dobro ni ošišala. Svaki put mi sjebe desnu stranu! Polako počinjem uviđati da nije ona nesposobna, nego sam ja retardirana...jer joj već po jubilarni 10 put to dozvoljavam. Odreže mi sve, pa onda još više ličim na pedera iz pornića krajem '70. Holandskog.
Za to vrijeme, on se nešto ushodao po kući, malo piški, malo kaki...malo telefonira...i tako, dok je kakio...viče on meni...da se ne skidam, nego da idemo u novootovenu Sodomu i Gomoru u obliku trgovačkog centra...kupiti maloj zimsku robu.
Mislim...svaka Žena će me shvatiti. Pazi, u duboko potisnutom Gnjevu sam. Na glavi mi strši loše ošišana fuj boja kose...nemam pojma kako ću se rješiti borovnice (vanilija može ostati), nemam ni kinte (osim 50,00 kn ostalih od frizera, i 150,00 kn koje sam posudila Ivani) A ON ME TJERA VAN, U TRGOVAČKI CENTAR...u shopping!!!
U jednom trenu sam umalo popustila pod navikom prihvaćanja njegovih Ideja u svrhu očuvanja prividnog Mira u kući. No, u zadnji čas sam se pobunila i rekla: MA KO TE HEBE! DANAS MI SE NE IDE! Sad mi se ide u krevet, duboko duboko pod pokrivač, da sa Cosbyem zaboravim na moju Tugu, Čemer, Jad...
Na to je on demonstrativno rekao Maloj Zvijeri da se obuje jer da njih dvoje idu van. Mala Zvjer Ga je otkantala još brže i efikasnije! Ni njoj se nije išlo!
Kad je zalupio vratima...bilo mi ga je čak malo i žao.
Svakako, ja sam provela večer buljeći u svoj neprepoznatljivi odraz i razmišljala o tome dali da se pomirim sa tom nekom novom poriganom Ja...ili da hrabro krenem u borbu protiv crvenog pigmenta...i vratim se u neku, kolikotoliko prihvatljivu plavu varijantu.
Nije laka odluka. Jeben je taj crveni pigment. Prošla sam već kroz to iskustvo i znam da je rizik od hodanja unaokolo sa drečavo narančastim busenima..VELIK! I nebi mene bil otoliko strah da nemam deadline u obliku Metropole. Što ako ne uspijem u tjedan dana? Što ako sam u fazi kad mi hormoni pubisa ne dozvoljavaju promjenu pigmenta na tjemenu? Što ako...što ako... Znam da ce me najviše pokopati kad vidim moju Vesnu, sa savršeno dugom plavom grivom na glavi koju uredno servisira kod najeminentnijih zagrebačkih stručnjaka. I ovako svaki put umrem kad je vidim...jer iako je moja daleko najbolja prijateljica...samo zbog toga joj opraštam što izgleda tako jebeno dobro. I volim je još više...
Mislim da ću ipak danas krenut u Bitku. Kad popijem treću nesicu, bit ću dovoljno nabrijana da pošaljem u 3 pm ovaj crveni pigment!!!
Ako me nema više od tjedan dana...znate da nije uspjelo. Ili pak, ako se broj mojih postova naglo poveća...znajte da definitivno nije uspjelo pa od muke i srama fakat ne izlazim nigdje nego visim još više za kompom...i kenjam po običaju.
Zdravi i veseli bili!
- 10:43 -
