utorak, 23.10.2007.
RUBY TUESDAY - BIRTHDAY
DANAS MI JE ROĐENDAN! JE JE! ONO, BAŠ JE!
...prije 34 godine, isto u utorak, rodila me mati moja. U 19:00 navečer. Kaže da sam došla u velukom stilu...iako me doslovce prdnula! Budući da se potrefio moj svečani Izlazak sa promjenom dežurstava, imala sam Privilegiju da me porode u duplo!
Mislim, bila je dupla postava Ekipe za Porod.
Jeli to možda, jedan od Razloga za podvojenje moje ličnosti?
Ili, ono pak leži u činjenici da imam PoluBrata?
Njega je mama rodila puuuuno prije mene., 14 godina prije. Njegov otac nije i moj otac, već mamin prvi muž.
Tada se jadnica mučila 3 dana i dvije noći, već su ih bili otpisali. A to je bilo '58. I to na Otoku. No, i tada je uspjela.
Svakako, namučila sa jadnica sa nama. Što pri porodima, što nakon poroda.
Moj Brat (je, smatram ga bratom, jer je, odkad znam za sebe, on smatrao Mog oca za glavnog muškog Referenta...zapravo, On je i nagovorio moju mamu da se ponovo uda...naime, njegov otac je bio propali glumac, mamin sin, i maltretirao je moju mamu do te mjere da je pobjegla, uz pomoć firme, na drugi kraj ondašnje Juge nebi li se spasila...a to je pak rezultirako činjenicom da je moj burac naučio mađarski)...no, uglavnom, da se vratim na poantu, moj brat je Big Shot. Živi u Inozemstvu već skoro 20 godina i čelna je faca jedne multinacionalne firme, zarađuje blato i putuje gdje mu prdne. Zadnji ufur mu je ronjenje (bez kaveza) sa morskim psima po obalama Afrike. I on je Prodana Duša...bio je vrlo perspektivan (zapravo ostvaren i eminentan umjetnik muzičar u bivšoj Jugi) al je onda ostavio sve, skupio ekipu i otišao svirat po mondenim skijalištima za velike pare. Tako je i upoznao današnju Suprugu, Prestolonasljednicu Emporija, samo što je on prestolonaslijedio sve. Barem Pro Forma.
Nije On zadovoljan tim Brakom. Bilo je već puno Odluka o Rastavama i kod njega. Valjda nam je to u Genima, bar tako moj Otac tvrdi (jer u Njegovoj familiji toga Nema...bar nije bilo, do mene). No, sigurna pozicija u Firmi i već velika teenagerka koja ni danas ne zna više od 3 riječi hrvatskoga: palačinke, Nutella i škampi, su ga svaki put nekako prisilili na Kompromis. Jebe mu se! On to kompenzira tako da zavrti Globus i odluči na koji "sajam" otići... Ima "stalne" cure od Rio de Janeira do Bankoka, koje uredno "sevisira i održava". To je pak počeo prakticirati nakon što se jednom napio, poševio jednu crnkinju u Južnoafričkoj Republici, i onda umirao od straha kad su mu limfe natekle pa je posumnjao na AIDS. Srećom bio je negativan...al je naučio lekciju. Budala jedna!
Svakao, jutros mi je mailom čestitao rođendan! Sjeti se On. Što smo stariji to smo svjesniji da imamo samo jedno drugog...onak, po krvi. Iako je on nedavno doznao za još jednog polubrata...prekasno je to bilo. Mislim, viđaju se oni kad on dođe, al nekako nije to isto. Iako je velika razlika u godinama među nama, i on nije nikada živio konkretno sa nama, i odavno je otišao, negdje oko moje 18 godine, nakon što sam se vratila i USA, i nakon što smo se napokon zajedno napili jedne večeri u Opatiji, počeo je i naš "bonding porcess"...i od tada je to igra mačke i miša. Znam da me voli, kao i ja njega...al se znamo pofajtati do jaja. U njemu čuči prikriven Bijes spram mene i mojeg sretnog djetinstva. On je prošao Pakao, moja mama se snalazila svakako dok je bila u egzilu, bili su gladni i bilo im je često hladno. Sjećam se njegovog najvećeg straha iz djetinjstva. Na povratku iz škole, jednog sniježnog dana, našao je vranu sa slomljenim krilom. Došao je doma, u tom tankom i jedinom kaputiću, sjeo za stol da jede, moja mama ga je tjerala da se skine a on je odbiijao...nakon nekog vremena Mami je postalo sumnjivo i odgrnula mu je kaputić. Usrala se jer je prvo vidjela veliku mrlju krvi...a onda i tu Vranu. Ona je pukla od smijeha a on je pukao u plač. Bojao se da će Mama poluditi jer je zamazao jedinu košulju i jedini kaput...i još dovukao ranjenu Vranu u kuću. No moja mama je tu vranu ozdravila. Poslije je tu bilo dogodovština jer je ta vrana, kao svaka vrana, krala susjedima sve svjetlucavo, a tada je to vrlo čest i nešto vrijedilo. Uglavnom, meni je to jako draga priča...
Nakon nekog vremena, on se vratio kod Bake ne Krk i tamo završio osnovnu. Onda je upisao srednju pomorski...i nakon brilijantnih ocjena do tada, prvu je godinu flopnuo ko paradajz. To ga je satralo...a onda se pojavio moj tata...i izvukao ga iz tog stanja.
Danas je...blesav. Evo uoravo me zvao...i ispričao mi lejtest njuz. Najvažnija je da je prije dva tjedna bio u Bankoku sa frendom iz italije, a tamo im je neki arapin Osama uvalio Ciallis. Kaže da mu je to bio prvi put. Kaže i da mu je Ud bio 3 dana u zraku i da je morao pišat iz sobe u kadu... I da ide za SAD sutra...i jebe mu se.
I sad ja ne znam zašto je post povodom mog rođendana završio kao priča o mom bratu...no eto. Šta ću sad...izbrisati?
Svakako, ja sam totalno high. Dogovorila sam transfer za ZG slijedeći tjedan, nakon praznika. Firma mi plaća praznu gajbu koju sam našla, od Loreninih bake i djeda...tako da kujetina moja može samnom. Bit ću tamo mjesec dana i jako se veselim. Čak mi i lovu oplaćuju odmah! Ma divota... Onda ću prosinac biti opet tu...da mogu sa malom provesti blagdane...a onda opet dva mjeseca u ZG...i onda NAPOKON...Rijekaaaaaaaa!!!
...samo da mala to sve ishendla ok kako govori da hoće, jer puno pričam sa njom o tome nebili joj umanjila frku oko razdvajanje. Privremenog. I nadam se da ce On održati obećanje i da na proljece necemo stvarati nove frke oko skrbništva. Tako mi se neda potezati po sudu...oko nečeg toliko normalnog i podrazumjevajućeg...Dijete mora biti samnom. Ja sam je rodila, dojila, nosila noćima dok je uralala od grčeva u trbuhu, ja noćima nisam oka sklopila...i sad, kako da mi to oduzme...NEĆE IĆI!!!
...evo, dok sam ja završila vou kobasicu...rođendan je završio isto...sad je već prošlost i ja definitivno nemam više 33 godine...
...i šta sad?
- 09:18 -
