| < |
srpanj, 2008 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- riječi pjesama,video zajebancije i slike
Linkovi
RIJEČI PJESAMA:
- < Bećarci
Standardni početak:
-Priko šora pružio se lanac,
ide šokac i piva bećarac. (umjesto šokac može bilo šta)
-U mog čače poderane gaće,
kada jebe, guzica mu zebe.
-Mala moja evo tebi kunu,
pa operi pičku u sapunu.
-Puče puška iz našega gaja,
pogodila kuma u po' jaja.
-Jebe čača sve se štala ljulja,
A ja mislim teli se šarulja.
-Jebe čača grede se drmaju,
kćeri plaću, sinovi drkaju.
-Jebo sam je kad je bila mala,
tri je dana za kurcem plakala.
-Idem šorom pitaju me snaše,
što ti mali medj' nogama maše?
-U curice crn pićuljak mali,
a u babe k'o opanak stari.
-Da je pizde k'o na nebu zvizde,
svi bi ljudi jebali k'o ludi.
-Cure, žene, šta bi vi od mene?
Dok sam mog'o ja sam vam pomogo,
sad ne mogu, hvala dragom bogu.
-Popela se baba na banderu,
jebe mater elektromonteru.
-Popela se baba na banderu
češe picu o trofaznu žicu,
Boga psuje zašto nema struje.
-Imam kurac od zida do zida,
ostavština pokojnoga dida.
-Imam kurac ko teleću nogu,
zato curu naći ja ne mogu.
-Mala moja frižideru stari,
u tebi se moje meso kvari.
-Idem šorom jaja mi se klate,
dajte pičke ako Boga znate.
-Mojoj maloj narastao stomak,
pijem, plaćem, nisam više momak.
-Bradu brijem a brkove sućem,
teško onoj kojoj ga zavučem.
-U pušnici potuklo se meso,
kulin šunku o gredu otreso.
-Na tavanu potukli se lonci,
lonac kanti utero da pamti.
-Šorom ide sedam-osam žena,
ja poznajem koja muža nema.
-Jebeš miša koji rupu bira,
isvirača koji đabe svira.
-U mog baće švindlovane gaće,
a u mene šilom izbodene.
-Da si mala FAP-ova mašina,
šalt'o bi te u sedam brzina.
-U mog strica osam kobasica,
sedam peče osmu strini meće.
-Kakva je to na tavanu zbrka,
štakor miša natjero da drka.
-E moj Jura bećarino lička,
alaj te je zadesila pička.
-Idem šorom mirišu kolaći,
marš budalo to su palačinke.
-Mene čača radio na krovu,
mjesto mame raspalio sovu.
-Mene čača radio na krovu,
kapelaja pritisla mu jaja.
-Da je pizde ko na nebu zvizde,
svi bi momci bili zrakoplovci.
-Idem šorom kuja laje na me,
marš kujo što te briga zame.
-U mog strica osam kobasica,
sedam prži osmu srtina drži.
-Popela se krmača na jablan,
jablan pade, krmača ostade.
-Mom se djedu u gaćama njiše,
futrolica od pokojnog piše.
-Mala moja visoki jablane,
jel ti mjesec vidio tabane.
-Zlatica mi u krumpire stigla,
ja je prašim ona noge digla.
-Pičke tisne i slanine prisne,
te mi dvije nikad dosta nije.
-Mala moja ti mi dobra budi,
kad ne pitam a ti me ponudi.
-Sinoć su je doveli iz Srema,
na ularu k'o kobilu staru.
-I sinoć sam u birtiji dvije,
na stoječki popio rakije.
-A noćas sam jednu uz tarabu,
livom nogom nagazio žabu.
-Kućo moja, 'rastovu ti gredu,
sve sam prod'o sad si ti na redu.
-Mene čača ući klepat kosu,
a ja njega čekićem po nosu.
-Rodi majko još jednog bećara,
da mi plaća kad ja nemam para.
-Sjela Mara na kamen-studencu,
zaklela se ne da pičke Njemcu.
-Nema meda koji se ne vrca,
ni curice koja nema srca.
(se ne prca!)
-Alaj sam se natrpio stida,
gledeć curu kako gaće skida.
-Oj keceljo ti šareni vraže,
što bećari ispod tebe traže?
-Mala lezi, tuku mitraljezi,
ja ću na te, ne boj se granate.
-Imam curu, ime joj je Kata,
pička joj je k'o crkvena vrata.
-Podero sam opanak na peti,
pa mi stalno rupa na pameti!
-Prdne Mara usred Daruvara,
ubi rodu u Slavonskom Brodu!
-Ruko moja, dulja od rukava,
bil' znala što si milovala.
-Mala moja, metni dasku na nju,
noćas sam je probiti u stanju.
-Oj Jelena, raširi koljena,
nema smisla što si tol'ko stisla.
-U mog kurca lipota je prava,
crna griva, a crvena glava.
-Mala moja dobro mi ga muze
ona tvoja škatulja kraj guze.
-Curica je muške gaće prala
i ljubila gdje su jaja bila.
-Mene prija zvala na papriku
fala prijo ja sam papričio.
-Ej da mi je jedanput u viku
policajca povuči za jajca.
-Mala moja ko stara čuprija
kad ja na nju ona se uvija.
-Koja ima međ` nogama dlake
alaj ćemo navalit na ta`ke.
-Bil` se htio okladati brico
picu brijat al` se ne nasmijat.
-Alaj mi je kita napumpala
da je ruža odavno bi cvala.
-Mene dado za tarabu svezo
što sam cure za sise potezo.
-Curi turi a snaši zapraši
neka vide što su tamburaši.
-Zašto sam se bećario moj Bože
za `no malo međ` nogama kože
za dva kraka i za šaku dlaka.
-Curino me opurilo meso
tri sam dana nogama otreso.
-Meni moji govorili strici
il` se ženi ili ga odsici.
-Mala moja kada bi mi dala
i ti bi se donatorom zvala.
-Koja pođe za mene udovca
mora biti čupava ko ovca.
-Ja bi htio a kuma se gizda
njoj se spava baš je boli glava.
(umjesto glava može i pizda).
-U curice sramota me reći
malo veća od visoke peći.
-Pazi kumo jer ako nazebeš
nećeš više samnom da se šećeš.
(umjesto šećeš može i jebeš).
-A kad kuma šljivovicu mrdne
samo štuca ponekad i muca.
(umjesto muca može i prca,prdne).
-Ženit ću se i ja ove zime
da se imam zajebavat skime.
-Daj mi Maro ako misliš davat
ako nedaš nemoj zajebavat.
-Idu svati već su blizu
a mladenka češlja pizdu.
-Kuvarice idu svirci kući
ej mogle bi ih za kitu povući.
-Mala moja odlaze pajdaši
skini gaće pa za njima maši.
-Mala moja slatki paradajizu
sjećaš li se ljubavi u špajizu.
-U šumi ispod jele papiri se bijele
tu je moja mala s kurca jela karamele.
-Sjedi cura pere noge na kamičku
potok dere oprao joj pičku.
Standardni završetak:
-Što smo znali to smo otpivali,
što ostalo neb' u kola stalo.
Početak
In principio era t verbu
et verbum erat apud deum
et deus erat verbum
Na početku stvorio je svjetlo,
i čovjeka da mu bude slika:
«Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.»
Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
bješe slika i prilika Boga,
sve dok nije htio puno više.
Na svog brata digao je ruku,
otimao zemlju, latio se mača,
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
I od tada čovjek vara Boga,
na sve strane ratovi i droga,
kao da je zemlja izgubljeni svijet.
Svađaju se narodi i rase,
i proroci lažni zaluđuju mase.
Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve.
Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac.
Napada i krade i svijetom sije strah.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
k'o da s vragom žive ispod kože.
Ne znaju za milost, ni za kajanje.
A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
E, da može moja pjesma popraviti svijet!
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom!
Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.
Dolazak Hrvata
U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj,
u godini gospodnjoj šest stotina i nekoj,
spustila se na tu zemlju sila,
plava je krv narod predvodila.
Drhti zemlja, kamen puca,
kroz nebeska vrata,
dojahao bijeli vitez
sa mačem od zlata.
“Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”
Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.
”Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”
Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata,
ostavio Lijepu našu bez gladi i rata.
Pred nebeskog Oca klekne s’riječima od zlata:
“Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata.”
A junačka, zemlja moja mila,
do danas je riječi zapamtila.
Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.
”Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”
Duh ratnika
Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je»
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!
«Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»
Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!
»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»
Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!
«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!»
Diva Grabovčeva
Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovčeva lijepa kći,
gdje iz kamena voda teče
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju.
Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Pogledaj u oči našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovčeva,
još je ona živa znaj.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opći nespokoj,
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, čistoj, hrabroj,
Divi Grabovčevoj.
Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja,
teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Moj dida i ja
Preko polja kroz sjećanje ide,
kršan čovik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.
Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su priče učile me svemu:
«Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići
gdje je vječni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.
Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.
»Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići,
gdje je vječni sjaj.»
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje,
da me dida još jedan put čuje.
Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira
Istok, Zapad, svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono što je moje
oduvijek.
Jedini moj svijet.
I samo zato, za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju,
zemlju slobodnu.
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela.
Miševi,
iz rupa izišli!
Eh, što im se povampire lica
kad se vije
naša šahovnica.
Sveta zastava.
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.
U eteru lažu, obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato što sam živ!
Domoljublje prozvali fašizam,
tako brane njihov komunizam.
Prozirna
demagogija!
Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.
Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.
Lipa Kaja
Dok se mjesec nebom zlati,
znam da tvoja duša pati.
Ja te molim, ne predaj se!
Jer, kad zora u dan pukne,
bit će kasno da jaukne,
glasa tvoga ni'ko čuti neće.
Da su tvoji prije znali
kome su te obećali…
Ne daj, Bože, da sad ode,
kad smo došli do slobode.
Lipa Kajo roda moga,
ne udaj se za drugoga.
Eeej, lipa Kajo
Kad nad Gackom zora pukne
bit će kasno da jaukne,
glasa tvoga ni'ko čuti neće.
Da su tvoji prije znali
kome su te obećali…
Ne daj, Bože, da sad ode,
kad smo došli do slobode.
Lipa Kajo roda moga,
ne udaj se za drugoga.
Eeej, lipa Kajo
Kletva kralja Zvonimira
Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
i nevinom krvlju plaćeno.
Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
težak sada križ mi nosimo.
Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
Izdajice, ne imali mira,
ubili ste kralja Zvonimira,
izdali ste naše velikane,
i sinove što su majke dale.
Jučer gledam sliku naroda,
baca cvijeće po herojima,
a već sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
Ratnici svjetla
Kada vidiš kamen
na kojemu piše
da je ratnik pao
i nema ga više,
nemoj samo proći
k'o da ne postoji
tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
kako more pjeni,
pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju.
Branili su zemlju,
i rame uz rame
k'o ratnici svjetla
stali protiv tame.
Zato zora sviće,
zato dan se budi,
hvala im na svemu,
slobodni smo ljudi.
Dan dolazi
Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
sve to jedan život nosi.
Kada s neba anđeo dolijeće,
rađamo se i odemo bosi.
Zbogom, nebo plavo,
i mog doma rosna travo,
dobri moji prijatelji svi,
zbogom, ljubavi.
Dan dolazi,
za heroje i sirotinju.
Dan dolazi,
da se spase koji vjeruju,
zapjevajmo,
dan dolazi.
Kada zora rano zamiriše,
ja je neću vidjet više,
a kad divlje ruže procvjetaju,
raduju se koji znaju.
Zbogom, nebo plavo,
i mog doma rosna travo,
dobri moji prijatelji svi,
zbogom, ljubavi.
Dan dolazi,
za heroje i sirotinju.
Dan dolazi,
da se spase koji vjeruju,
zapjevajmo,
dan dolazi.
Tamo gdje su moji korijeni
Podiglo se sunce i toplinu prosipa,
a jutro mi nosi miris smilja gorskoga,
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena,
bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina.
Kada čujem naše pjesme, krv u meni vri,
to je ljubav što u duši godinama zri.
Kako vrijeme ide, tu sve jače pripadam,
neću svoje lice kriti, samo jedno znam.
Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika'.
Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
svojoj zemlji, svome narodu.
Odvest ću te u dolinu moje radosti,
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti.
Nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari.
Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika'.
Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
svojoj zemlji, svome narodu.
Sine moj
Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
Tuku na me vjetrovi razni,
al' ne dam se zbog tebe,
sine moj.
Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve,
al' i ja tebe gledam k'o nebo
i živim za tebe,
sine moj.
Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.
Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve,
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne.
Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
I tebe će tući vjetrovi razni,
al' ne daj da slome te,
sine moj.
Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.
Bili cvitak
Ptico moja mladih krila, visoko mi letiš ti,
Mene zove domovina, slobodna ?eš ostati.
Ne bojim se ja umrijeti, za slobodu i za dom,
Ve? se bojim kada odem, da ti krila ne slome.
Ptico moja, kad rat pro?e, raspast ?e se okovi,
Tad poleti ?istim zrakom, iznad zemlje slobodne.
Spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kijeva,
I spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kruševa.
Bili cvitak je na spomen, jednoj vje?noj ljubavi,
Za svoj narod i za tebe, morao sam umrijeti.
Ptico moja mladih krila, visoko mi letiš ti,
Mene uze domovina, slobodna ?eš ostati.
LIJEPO LI JE HRVAT BITI
Lijepo li je Hrvat biti, majko hvala ti,
ljubit Boga bližeg svoga, tu i umrijeti,
ljubit Boga bližeg svoga, tu i umrijeti.
Sad pogledaj sa visine, Oče Domovine,
Pravaška te krila nose, s tim se ponose,
Pravaška te krila nose, s tim se ponose.
Živi vječno zemljo moja nemoj se kriti,
Pravac će te uvijek znati časno braniti,
Pravac će te uvijek znati časno braniti
Daleko je Amerika
Amerika, Amerika, zemlja preko mora,
nek ne ide, nek ne ide, k'o ići ne mora.
Ja sam bio, ja sam bio, pa sam se opek'o,
nikad više, nikad više, to sam se zarek'o.
Ref.
Šta će meni Eminem i Kalabrezi i mafija,
šta mi treba u životu da me svuda prati CIA,
kad je Lijepa naša puna i pjesme i sreće,
i mafije kakvu oni nikad imat' neće.
Daleko je Amerika, iza sedam gora,
tamo grizu, tamo grizu, kruh sa sedam kora.
Teroristi i rasisti, čudna zemlja neka,
ma nije ti Amerika za našeg čovjeka.
Kad sam nekad bio gazda
Kad sam nekad bio gazda,
imao sam konje vazda,
konje bijelce, konje vrance,
nebrojene zemlje lance.
Kad sam nekad bio gazda,
uživ'o sam vina vazda,
sada pijem samo vode,
jer imanje k vragu ode.
Ref.
Noću lutam, danju drijemam,
od života ništa nemam,
imanje sam proćerdao,
što sam im'o, sve sam dao.
Kad sam nekad bio gazda,
prijatelja im'o vazda,
dok sam s njima vino pio,
prijatelj sam pravi bio.
Kad sam nekad bio gazda,
prijatelja im'o vazda,
dok sam s njima vino pio,
i njima sam dobar bio.
Od dvora do dvora
Čizme moje na visoke sare,
i po noći vi nađete pute.
Znade vranac gdje vežem ulare,
i psi znaju pa na mene šute.
Ref.
Od dvora do dvora,
nigdje takvog lopova,
ukrast' ću ti srce ja,
curo malena.
Ne ljuti se na me stari dido,
već se ljute babe iz tri sela.
Što curama marame sam skid'o,
i ljubio srca uzavrela.
Već je rosa po ledini pala,
a ja ne znam na koju ću stranu.
Kud' god krenem svaka bi mi dala,
da dočekam kod nje zoru ranu.
Pjevat će Slavonija
I kad umrem pjevat će Slavonija,
stara mati žita i šuma,
široka ravan, pradavna Panonija,
kad zapjeva i sunce silazi s uma.
Ref.
Pjevaj majko ratara i bekrija,
pjesmu onu što nam život vara,
konje vrane kad osedla Šokadija,
vrisne pjesma od plamena i žara.
Sve nek pjeva gdje mi je Slavonija,
crnica klasa i oluja ravni,
pustaro stara, to je pjesma tvoja,
što pjevaju kosci i ratari davni.
Živila Hrvatska (Glasna jasna)
Glasna jasna, od pameti,
preko dola, preko gora,
Hrvatska nam pjesma leti,
sve do našeg sinjeg mora.
Ref.
Čas je meka,
čas k'o grom,
vječna jeka za naš dom,
hajde poj, brate moj.
Nek se slože grla bratska,
živila Hrvatska,
nek se slože grla bratska,
živila, živila, živila Hrvatska.
Hrvatskom se opet ori,
pjesma naših velikana,
u njoj vječnom vatrom gori,
slava Zrinskih, Frankopana.