ONE KOJE RADO ČITAM

myspace




RAJNA
UNIKAT
MATEJKA
UMORAN
DARKWOLF
GOLDENEYE
FIUMANKA
VERA
@PPLE
ZMAJČICA
JADE
FURUNA
VERONA
BUILDERICA
FORZA FIUME
GOGOO
TIMEA
MIRISDUNJE
AURORAISA
HARDY
SSA
MIKI
KRZNARIĆ
LADY DI
LADY DI II
HRVOJE
ANNA sveta
ZRNO GORUŠICE
MEMORIES OF TENDER
KOCKA
VRTLAR
PEGICA
FELIPO72
EPRUVETA
ERUDITNA
TRILL
TUP
SPUKY
MAURA
ANNA lavica
THE CLAIRVOYANT
JACA
ATEA
PRELUDOOO
TANJA
COCO
MISKO
ZAGI
INDIGO DJ.
LUCY
PAGO-PAGIĆ
CVIJETOVI ZLA
PORTRET SNOVA
BLENTINBLOG
ENIE
HIMALAYA




MOJ BANNER

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

PROSTOR DUHA


Image Hosted by ImageShack.us

GOOGLE
BLOG.hr
FORUM.hr
B.O.R.G.
HTMLcolors2
HTMLcolors
CLOCK
MYGLITTERSPACE

NOVI LIST
GLAS ISTRE
MONITOR.hr
24SATA
JUTARNJI
VEČERNJAK

KARTE GRADOVA
MOJ KVART
RIJEKA


BRENKY.PU@GMAIL.COM


MOJA ARHIVA PJESAMA I PRIČA



KAPLJICA
DA SAM PTICA
TIHA NOĆ
ZLATNO MORE
BUMBAROV PLES
MOJA VELEBITSKA BAKA
BOR
STARA VREMENA
JESEN U MENI
MOJA MAJKA
ZLATNA MJESEČINA
KOKO
DRAGI GAZDA
ZLATNO NEBO
GROTA
ZVJEZDANA LJUBAV
DODIR
GOLUBOVI
LOKVA
ODLAZAK ZIME
MAČAK
LEPTIR
PROLJETNA KIŠA
VISIBABA I LEPTIR
PROLJEĆE
SAT
ZVIJEZDA
JUTRO
MIRIS LJUBAVI
POLJUBAC
VELEBITSKA BAKA
LJUBAV SE GASI
HTJELA SAM BITI
TI I JA
JA I MOJ SVIJET
RIJEČICA MIRNA
DVIJE PTICE
LJUBAVI MOJA
NOĆNI SLAP
NOĆNI MIR
ŽENA
SLAVONIJA
MORE U TIŠINI
ZALJUBLJENA
SPAVA GRAD
TEBI
SLUTNJA
ŠUMA
NOĆNI KONCERT
STARO VINO
ODLAZAK
VOLIM TE
LIVADA I MAKOVI
DANAS
OPLAKANA LJUBAV
LJUBAV U NOĆI
PISMO MAJCI
LJUBAVNO JUTRO
DA NIJE
NASTANAK SLOVA
TUŽNA NOĆ
ZLATNO MORE
SRETNA SAM
DOLAZAK
TEBI
TIŠINA


MOJE PRIČE

Ljubav pod vrbom
Zov mora
Priča o maznoj maci
Tajna
Sirena
Ruža
Bosonoga seljančica
Posljednje proljeće
Izgubljeno vrijeme
Pronađena ljubav


Creative Commons License













BW

subota, 29.04.2006.

PRONAĐENA LJUBAV

U mirnu četvrt doselio se jedan čovjek, čudnog izgleda. Predstavljao se kao Djed božičnjak. Nitko mu nije vjerovao, pa čak ni djeca što su živjela tu u njegovoj blizini.
Bio je mjesec srpanj i taj novi djedica, nosio je odijelo žarko crvene boje, a na glavi je imao crvenu kapu na kojoj je visio mali zvončić.
Brada mu je bila bijelo žute boje, a na nogama je imao crne visoke čizme, koje su izgledale kao da su proputovale čitav svijet.
Taj novi susjed stvarno je ličio na Djeda božičnjaka.
Kuća u kojoj je živio bila je sva okićena božićnim ukrasima i novogodišnjim lampicama, te je stvarno ličila na kučicu iz bajke.
Ispred kuće je bio vezani sob, kojem su se divila sva djeca misleći da je igračka, dok im jednog dana kad ih je upoznao veselo zatresao glavom, koju su krasila dva prekrasna roga.
Kad bi pala večer, čitav gradić bi zablistao od raznobojnih lampica što su krasile kučicu u malom gradiću prepunom dobrih ljudi.
Jedne večeri dok je lagani povjetarac milovao šetače u obližnjem parku,
Ivica zastade i upita Jelicu što ga je držala za nježnu malu ručicu:»Jelice! vjeruješ li da u našoj blizini živi Djed božičnjak ?»
Jelica se ovlaš nasmijala, pomilovala Ivicu po gustoj plavoj kosi, na trenutak zastala i rekla:»Ivice oni žive samo u pričama.»
Ivica ju pogleda svojim plavim tužnim očima, i počne tapkati u mjestu, govoreći Jelici:»dođi, idemo! ja ću te odvesti k njemu, vidjet ćeš da on živi među nama, a ne samo u pričama.
Laganim korakom, držeći se za ruke u ljetno sparno predvečerje krenuli su prema kučici.
Ugledavši svu tu raskoš, Jelica na trenutak pomisli kako sanja.
Sve te lampice i božični ukrasi bili su i stvarnost.
Uzdahnula Jelica i na trenutak odlutala u mislima, prisjećajući se svog djetinjstva.
Stajala je tako i sanjala, a na licu joj lagani osmijeh prepun sjete miješao se sa veseljem i ponekom malom tugom.
Odjednom osjeti Jelica poznat glas iz davnine, i toplu ruku na svom ramenu.
Okrenuvši se prema toploj ruci na svom ramenu, nije ni slutila tko ju je tako tiho i jedva čujnim glasom pozdravio.
«Dobar večer, Jelice, znao sam da ćemo se sresti jednog dana, pa makar i na kratko».
Poznati glas trgnu Jelicu i osjetivši da drži ruku malog Ivice, uvjeri se i sama da ne sanja.
Gledajući u Ivicu, zatim u djeda božičnjaka nije mogla prozboriti ni riječi.
«Lijepog sina imaš Jelice! progovori djedica «
Nešto je Jelica promrmljala, na trenutak zastala da sabere svoje misli i od počela razgovor.
Ne, to nije moj sin, Ivica je ostao sam bez roditelja. Majku nije nikada ni poznavao, a otac mu je nedavno zaklopio svoje umorne oči.
Ivici je sada dvanaest godina i potrebna mu je sva ljubav i toplina, te sam odlučila da ću se brinuti o Ivici kao o svom sinu kojeg nikad nisam imala.
Slušajući Jeličine riječi, obgrli Ivica Jelicu i izgovori sa ponosom:»od danas ću te zvati mama, ako mi dozvoliš Jelice».
Pogladi ga Jelica po kosi i kaže:»naravno od danas si mi sin».
Slušajući sve to djedica se blago nasmiješi i u oku mu zablista jedna suza.
Odlutao na trenutak u prošlost i prisjetio se kako su on i Jelica kovali planove za njihov zajednički život. Jelica je često znala govoriti da će u kući njihovoj uvijek biti živo i veselo, te da će im dom biti ispunjen s puno dječice. Želje su bile jedno, a stvarnost je bila nešto drugačija.
Prekide ga Jelica u razmišljanju i tiho mu izgovori ime:»Luka»,da to je moj Luka što ga nisam mogla nikad preboljeti.»
Pssst! Ne govori ništa, sada smo se napokon našli, obilazio sam domove, gradove i sela, u svaku kuću kročio i darove nosio, ne bi li te pronašao.
Ovako umoran od traženja, tuga je bivala sve veća, a nada se počela lagano gasiti, i odlučio sam skrasiti se na jednom mjestu i tu ostati i sanjati o izgubljenoj ljubavi.
Zagrlila Jelica Luku i tihim šapatom kroz suze ispričala je da ga nikad više neće napustiti, i da će Ivica biti njihov sin kojeg su žarko željeli.
Stajali su jedno vrijeme u čvrstom zagrljaju, kad Ivica stane zapovjednički ispred njih i kaže:»možete li mi objasniti što to sve znači?»
«Dođi Ivice, primi ga Jelica za ručicu i sjednu na obližnju klupu, da mu Jelica sve objasni.
Znaš….,Ivice..moji roditelji su imali putujuće kazalište i mi smo se često selili iz grada u grad, te nikad nismo znali vrijeme naše selidbe».
Jednoga dana ja i Luka smo se zaljubili i maštali smo o budućem životu sa puno djece i dječjeg smijeha.
Jedno kišovito popodne otac je došao kući i rekao da se moramo spremiti na dugi put u nepoznati grad, jer valjalo je prehraniti obitelj.
Onako tužna iznenadnom odlukom nisam imala vremena oprostiti se od Luke i kazat mu da odlazimo iz tog gradića gdje sam se po prvi put zaljubila. Otputovala sam bez pozdrava i bila sam toliko tužna da sam mislila da ću umrijeti bez voljenog Luke.
Od onda moje srce zna samo za tugu, a moji roditelji nikad nisu saznali za moju tugu i bol što mi je izjedalo moje srce.
Vidiš, Ivice sudbina se poigrala i prije, a evo poigrala se i sada.
Sada neću nikada izgubiti svoju prvu ljubav, mog voljenog Luku.
Od sada Ivice imaš: mamu, tatu i sretno djetinjstvo.
Svi troje su se zagrlili i dugo se nisu puštali da ih ne bi opet nešto razdvojilo. Kučica je još više zablistala u ovoj posebnoj noći, a zvijezde su im osvjetljavale put ka sreći.

Text:BW.


Image Hosted by ImageShack.us

- 20:55 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Statistiche sito,contatore visite, counter web invisibile

ZOVEM SE????
myspace