Stari sat,na zidu spava,
i nježno svoje kazaljke miće,
vrijeme leti,u krug se vrti,
i tu se miješa san i java.
Umoran tako,
hodajući polako
jednoga dana,
rđave kazaljke
staroga sata
naglo su škripati stale,
i odjednom… naglo,
zauvijek zaspale….
Text:BW.
|