BW

ponedjeljak, 13.03.2006.

POSLJEDNJE PROLJEĆE

Mlada i lijepa Petra živila je u maloj kučici na kraju grada. Bila je toliko lijepa da je mamila uzdahe prolaznika što su prolazili osvrčući se za njom. Lice joj je krasila duga zlatna njegovana kosa,što je ponekad bila podignuta u malu punđicu na vrh glave.Ruke je imala njegovane i odavale su svilenkastu mekoću. Korak joj je bio čvrst i odlučan što je odavao prizemljenu ženu. Petra je ustajala u kasno dopodne,pošto je noći provodila u zagrljaju muškaraca. Bila je pomalo čudna i znala je voljeti samo mjesec dana. Kad bi prošlo mjesec dana Petra bi se ponovo zaljubljivala u drugog muškarca. Slamala je muška srca i pomalo uživala u toj čudnoj ljubavi.Voljeli su Petru,a i ona je voljela njih,i u tih mjesec dana pružala je ljubav što joj u životu nije bila namjenjena. Svakoga je voljela na svoj način. Nekoć davno dok je još išla u srednju školu,zaljubila se u Ivana. Ivan nije bio naročito lijep muškarac,ali bio je toliko načitan da je bilo ugodno s njim voditi razgovore.Bio je najbolji učenik u svom razredu.Primječivao je Ivan Petru,ali toliko je bio sramežljiv da se nije usudio ni započeti razgovor sa njom. Petra je potajno u mislima često razmišljala o Ivanu i jednog dana sama sebi je priznala da se zaljubila. Nije znala kako da se približi Ivanu, i jednog dana pozove Ivana na otvorenje nove knjižnice što se otvarala u njenoj ulici,znala je ona da ju Ivan neće odbiti pošto je obožavao knjige i volio je čitati.Ivan je prihvatio Petrin poziv ali malo je bio potišten što je sebe smatrao ne dovoljno lijepim za Petru.Petra nije ni slutila kakve misli se roje u Ivanovoj glavi. Dan je bio okupan suncem što se smješilo visoko gore na nebeskom plavetnilu,punom zlatnih zraka što su se širile i pružale svoje zrake kao da žele zagrliti čitav svijet. Petra i Ivan koračali su laganim hodom prema knjižnici,a sunce ih je lagano milovalo po leđima i kao da ih je lagano stapalo u jedno. Hodajući tako naiđe prodavačica sa visibabama i Ivan zastade i kupi kiticu visibaba. Ruka mu je drhtala dok je pružao visibabe Petri. Ne razmišljajući Petra je zagrlila Ivana i poljubila ga nježno u obraz.Ivanov se obraz zacrvenio i nastavio je dalje koračati uz Petru što je sva lepršala kao proljetni povjetarac. Došavši u knjižnicu Ivan je bio očaran tim mirisom knjiga, uredno posloženim po policama i one tihe mirnoće i šuškanja stranica.Petra je bila zadovoljna pošto je znala kako će očarati Ivana,koji je obožavao knjige.Razgledavali su po policama knjige i usput ugodno čavrljali o raznim temama i piscima.S Ivanom je bilo kao u nekom posebnom snu. Vrijeme je proletilo tako brzo da nisu ni primjetili da se spustila zlatna mjesečina što je mamila zaljubljenike.Koračajući prema vratima uvidjeli su da su baš oni bili posljedni posjetioci.Knjižničarka se blago naklonila i pozdravila Petru i Ivana,te im zaželila ugodnu i laku noć. Vjetrić je lagano plesao na mjesečini što se razlila u zlatnu boju proljetnog neba. Odjednom su se našli na toj mjesečini obasjana lica punom svjetlosti što sja istim žarom,dvoje zaljubljenih. Ivan je nježno uzeo ruku Petre i nježno spustio poljubac,pun proljetne večeri. Petra je zablistala kao zvjezdano nebo što prosulo je zlatnu svjetlost,nad gradom što već odavno sniva.Dvoje zaljubljenih plesali su noćni ples leptira,izmjenjujući poljupce pune usijane vatre što je gorila u njima. Ljubeći najslađe usne,Ivan je mislio da sanja ,a Petra je razmišljala o ljubavi što se nikad neće ugasiti. Svatko je morao krenuti svojoj kući. Rastanak je bio ko iznenadno priviđenje i ljepota mirisne noći. Ivan je zapanjeno stajao i gledao u Petru što je nestajala u modroj noći punoj zvjezdanog sjaja. Voljeli su se tako dvoje zaljubljenih ,kao što leptir voli cvijet,ali ljubav je jednog dana nenaslučeno otkrila tajnu miješanu prošlosti,sna i jave. Petra je bila mlađa od Ivana i ne sluteći da bi joj Ivan mogao biti stariji polubrat. Ivan je živio sa majkom što je bila ponosna na svog sina jedinca kojeg je školovala od svoje male zarade. Živili su u malom stanu što je bio obasjan sa svih strana suncem. Jednoga dana Ivanova majka odlučila je sinu ispričati priču o njegovom ocu,koji je otišao kad su Ivanu bile dvije godine.Ljubav je njihova bila isto tako snažna kao što je Ivanova i Petrina. Jedne proljetne večeri naslonim glavu na krilo samoći i poćnem tiho jecati,ne znajući da li je to san ili java,ali ustanovih da je ipak bila java.Napustio nas je voljeni moj muškarac i Ivanov otac.Dani više nisu bili isti i noći su bile prazne,mjesec nije više sjao istim žarom i sve je obuzela tama. Skrasio se Ivanov otac i zasnovao ubrzo novu obitelj,gdje se rodila mala Petra. Petra je imala svu ljubav i pažnju oba roditelja. Sve te godine Ivanova majka znala je za Petru,ali kad se sudbina poigrala sa dvoje mladih zaljubljenika odlučila je sve ispričati Ivanu. Ivan je samo šutio i prisječao se posljednjeg prolječa provedenog u punom zanosu iskrene ljubavi i vrelih poljubca Petrinih usana. Petra nikada nije saznala pravu istinu raskida Ivanove ljubavi. I dalje vene za izgubljenom ljubavi,što nestala je bez traga i onih vrelih poljubaca na mjesečini punoj sjaja.Petra ljubi od mjeseca do mjeseca i nikad više njeno srce neće pripasti drugom. Text.BW.

- 23:57 - Komentari (22) - Isprintaj - #