Bako moja pogrbljena,
Po liticama što se vereš,
Iz pregače zemlju stereš-
Izmeđ drača i kamena
Koji krumpir da ubereš
Božjom voljom za vremena!
Bako moja,za vrelina
Koja prtiš uzdišući,
Klecajući,posrćući,
Bure vode iz daljina
Svojoj kozi,svojoj kući
I-grančici ružmarina!
Bako moja,na vrleti
Kojoj cijeli vijek proteče
Ko bez jutra trudno veče...
Mirno li ćeš umrijeti,
A preda te na daleče
Nikola će izić sveti.
... ...
Velebitskoj tu na hridi
Nestat će nam opet krova;
Tek će bura tad da bridi
Vrh kamena pravjekova
Po grdnoj joj piramidi.
Silvije Strahimir Kranjčević
|