...ljetna kiša na obrazima cvijeća...
uz proljetnu buru, i slatki med,
treba samo još jednu jesenju suzu
da osmijehom otopi zimski led...
...izaberi...
brealiss je sjela na stolicu, privukla se drvenom stolu i spustila ruke na tipkovnicu. i čim je počela nabadati tipku po tipku skužila ja da je totalno zaboravila što je htjela napisati. ali naravno nastavila je pisati. takva je bila i kad je pričala. nastavila bi pričati i kad nije imala što reći, jer nije voljela tišinu. od tišine joj se spavalo. doduše, voljela je spavati, ali uvijek kad bi spavala, netko bi ju probudio. i onda joj se nije sviđao miris vrele šalice s kavom, i osjećaj zgužvanosti. a kad bi izašla iz kreveta, uvijek joj je, i usred ljeta, bilo hladnije nego u krevetu. a voljela je da joj je toplo. dakle sistemom asosijacije, brealiss puno pričala jer je voljela kad joj je bilo toplo. |
obožava plesati.pije veliki macchiato, a kad su joj roditelji dobre volje čak ima koju dodatnu kunu za veliku porciju šlaga. ima plave oči, koje svako malo promijene boju, ovisno o vremenu i danu u tjednu. nije veliki fan povrće, niti ičeg što je ikad bilo zeleno i raslo iz zemlje. žrtva njezine ovisnosti je sladoled u bilo koje doba dana, noći ili godine. plače kad pada kiša ili kad puše vjetar, a u vrijeme pms-a zna biti prilično agresivna. voli sjediti na prozoru s nogama prema van, i voli kad joj suze krenu od vjetra dok ju netko vozi na motoru. mrzi miris ponedjeljka i školskih stolica, te kada je neodlučna, a neodlučna je često. želi biti primjećena jer tada ljudi vide što radi dobro, ali ne u centru pažnje jer tada ljudi vide što radi krivo. ne smatra se ni posebnom ni jednakom, već sasvim zadovoljavajućom.
ovdje zasad nema ništa...