...when you really love someone...
24.12.2005., subota
....I'm happy....
|
hey....iza mene je jedan prekrasan,ludi i nezaboravan dan....kojeg cu svakako pamtiti...a nadam se da i danasnji....u najboljem smislu...jucer sam shvatila nake stvari...shvatila sam da zapravo zivim u svijetu koji ne postoji...i danas sam se vratila u realnost...i konacno shvatila da mi je sve cijelo vrijeme bilo pred nosom....osoba koja mi je zapravo bila samo poznanik,prijatelj sad je nesto vise...konacno sam shvatila da su stvari upravo onakve kako su drugi govorili...ja sam ta koja to nije htijela priznati...al ne danas...danas sam se suocila sa stvarnoscu i mogu reci...osjetila veliko olaksanje...i sretna sam...konacno i iskreno sretna.....S R E T A N B O Ž I Ć svima:).... |
19.12.2005., ponedjeljak
....don't ask....
|
....strah....moj najgori neprijatelj....upravo sam danas to shvatila.... panika....nista bolje....ruke su mi se tresle,tijelo mi drhtalo.....glas razuma vristao je u meni....ne....dosta....stani....olaksanje....ovo mi se nije dogodilo prvi put,vjerojatno ni zadnji....bojala sam se.... gdje ce to zavrsiti...trazila granicu....nasla sam je na vrijeme.... ovaj put...ko zna kako ce biti slijedeci...pravit cu se da je sve u redu....smijem se i placem...al ne naglas....ovaj put samo u sebi.... al kome reci...gubim povjerenje u,meni bliskim osobama....igram igru izmedu dvije vatre..i nemogu prestati...bojim se da cu ih povrijediti....jer sebe vec jesam...opet,opet i opet....danas sam razbila staklo....pogled mi se previse dugo zadrzao na tim komadima ostrih rubova....ne nebih mogla...nikad...ili bih....neznam...i nadam se da necu saznati....opet sam se sijetila....suze mi klize niz obraze bojim se....neznam gdje potraziti pomoc....a trebam je...ocajno je trebam....jedan se plamen gasi u meni....al nevidim mu ime.... nesto se dogada...ali neznam sto....gledam svoje suzne oci u ogledalu....zar sam to doista ja....u sobi je gotovo mrak...tisina.... svida mi se...al nemogu se opustiti...svaki put kad zatvorim oci..... vidim ga....sad mi se vec sve pocelo gaditi....necu ga vise....gledati, cuti,znati za njega...ne vise...ali sam svijesna da je to nemoguce.... treba mi cvrsti zagrljaj nekog stranca....nezelim ga od osobe koju poznajem....nezelim vise znati nista....cuti i saznati jos manje....a zadnje sto nezelim je ponovno osjetiti taj strah.... |
08.12.2005., četvrtak
....like to be a baby....
 |
....let me be....
|
....evo i mene..konacno sam nasla malo vremena....pa ovak...ovu subotu se sprema veliki party povodom mog i frendicinog rodendana...puno ljudi...i puno alkohola :)....nadam se samo da bude sve dobro proslo i da budu se svi dobro zabavili...i mogu reci da jedva cekam...vec brojim sate...i minute...hehe...danas sam nekak dobre volje pa vas nebudem zamarala tuznim,depresivnim tekstovima i mislima....makar bi mogla...ah svi znamo da zivot nije savrsen i moramo se nauciti nositi time...pa idem sad....imam jos par sitnica da obavim...bIg kIsS tO eVeRyOnE.... |
01.12.2005., četvrtak
....love and pain....
 |
....Let it burn....
|
...tesko je za povijerovati da su...od naseg prvog susreta,naseg prvog upoznavanja,razgovora vec prosli mjeseci...cini mi se ko da je bilo jucer...onaj tvoj pogled,tvoj osmijeh nikako da izblijedi...imam te pred ocima...danonocno mislim na tebe...a tebe nema....i nema te...svaki kutak u ovome gradu,svaka pjesma,svaka rijec...i sjetim se tebe...onih tvojih toplih zagrljaja,tvojih saputanja,obecanja...tesko zaboravljam lijepe stvari,jos teze ruzne...no vise neznam kojih je vise....u mome su zivotu samo lijepe uspomene...i nista vise...samu sebe uvijeravam da ce proci,nestati iz mog zivota...al onda shvatim da te stvari,da ti osjecaji ne nestaju...ne zaboravljaju se...ti nemozes zaboraviti nju...ja nemogu tebe...kad bi samo shvatili da jedan drugome mozemo pomoci...ne...ja sam to shvatila,ali ti...ti ne... ljubav i mrznja...je li lakse voljeti ili mrziti....zelim znati odgovor na to pitanje...kad volis,patis...kad mrzis patis...zar smo rodeni da patimo,da se mucimo i na kraju umremo??jer ako je tako,ja nezelim zivjeti...zivot nije ruzicast...al malo srece,veselja i radosti trebao bi imati svatko....a ja...opet sam na pocetku...jedna je bolna ljubav prosla....druga jos bolnija dosla....tako si mi blizu,a tako daleko...gledam te,smijem se s tobom...pricamo...o svemu...ali ne o nama...pravis se da nije nista,da nista neznas,ali svijestan si...da predstavljas vaznu osobu u mom zivotu...svi to vide...vidis i ti...zar da pustim da izgorim...ne nemogu jer previse te volim... |