I have need , need 4 speed
27.01.2006., petak
Moji naj likovi!
|
Eto počet ću od vokala (frontmena) mojih najdražih grupa a završit ću sa gitaristima mojih dviju najdražih grupa!! Prvo lik koji ima prejeben glas a to je Rob Halford (dere se ko zračna sirena). Uvik je pun killera i sličnih shema a jedino mi smeta šta je gey, točnije: Halford je jedini gey metalac koji je to priznao!!  Poslilje Halforda je legenda Bon Scott, lik je umra od trovanja alkoholon pa ide njegova slika s bocon viskija!!  Sad idu gitaristi K.K. Downing i Glen Tipton (Judas Priest) i Angus Young (AC/DC) Angus Young je poznat po svome sviranju i skakanju dok svira tj. on solira i skače a to niko osim njega ne može!  Glen Tipton!!! Sola su jebena.  K.K. Downing isto sick ka i Tipton!  |
24.01.2006., utorak
 |
Motorhead
 Nakon što je otpušten iz grupe Hawkind, Lemmy Kilmister odlučuje da napravi bend koji se zove Bastard. Kada mu njegov menadžer kaže da s takvim imenom nikad neće nastupiti u Top of the Pops, on ga mijenja u Motorhead. Lemmy je u bendu svirao bas i pjevao, Larry Wallace je bio na gitari a Lucas Fox na bubnjevima. Pred kraj 1975. godine, bend ulazi u studio i snima svoj prvi album, tokom njega iz benda izlazi Lucas, a dolazi Phil Philthy Animal Taylor. Međutim, njihova diskografska kuća nije htjela izdati taj snimljeni materijal, pa od albuma nije bilo ništa. Grupa odlučuje da je potreban drugi gitarista pa objavljuje audiciju za novog gitaristu. Tokom audicije Larry izlazi iz benda, a zamjenjuje ga Eddie Clarke. Ipak se ispostavilo da je bendu suđeno da budu trio. 1977. godine izlazi grupin prvi album, koji je jednostavno nazvan Motorhead. Njihova baza fanova se povećava jer se fanovima sviđa što su prljavi, vrlo glasni, grubi. Sve te karakteristike opisuju heavy metal bend (hard rock). Njihov menadžer prekida suradnju sa njihovom diskografskom kućom Chiswick, te ih potpisuje za Bronze Records. Prije nego što su napravili novi album, snimaju demo sa grupom the Damned, te obrađuju pjesmu grupe Sweet, Ballroom Blitz. Pred kraj 1978. godine, bend ulazi u studio sa producentom Jimmy Millerom. Izgleda da život i nije tolko loš kolko se čini: rezultat njihovog rada je album Overkill, koji se dobro probija na vrhove ljestvica. To je jedan od onih klasičnih albuma koje morate imati (a ja ga nemam :). Bend ide na turneju po cijeloj Engleskoj, te na kraju završava u zatvoru. Nakon turneje, bend ne uzima predah nego odmah ide u studio sa Millerom, da snimi novi album Bomber, koji postiže još veću uspjeh od prethodnika. Dolaze još veće i duže turneje. Nakon što su završili evropsku turneju 1980. i nakon što su nastupali u Top of the Pops, bend ulazi u studio sa Vic Maile te snimaju svoj najbolji album Ace of Spades. Album uleće na 4. mjesto top liste. Pred kraj godine Phil je slomio vrat zato što je igrao trule kobile sa velikim irskim fanom. I dok ostali čekaju da se Phil oporavi, Eddie i Lemmy se udružuju sa članovima grupe Girlschool i sa producerom Mileom. Rezultat njihovog rada je the Saint Valentines Day Massacre EP, koji uključuje hit singl Please don't Touch. Nakon što grupe nastupaju u Top of the Pops pod imenom Headgirl, Motorhead kreće na turneju, te prvi put idu na putovanje po SAD-u kao specijalni gosti Ozzy Osbournovoj turneji Blizzard of Oz. U to vrijeme u SAD-u izlazi No Sleep 'Til Hammersmith, jedan od najboljih live albuma i odmah uleće na 1. mjesto.  1982. počinje snimanjem albuma Iron Fist, na kojem su oni sami producenti. Album se dobro prodaje, a oni se vraćaju svoj osnovnoj navici - turnejama. Uvijek postoje nesreće u raju, Eddie izlazi iz benda tijekom njihove druge SAD turneje, odmah nakon što je Lemmy snimio pjesmu Tammy Wynette, Stand by Your Man sa Wendy O. Williams. Da bi ga zamijenili u bend dolazi gitarist grupe Thin Lizzy, Brian Robertson, a kad je sve napravljeno bend kreće na još jednu turneju po Evropi i po Japanu. 1983. bend snima novi album Another Perfect Day. Bio je to jedini album sa Brianom.On je izašao iz benda jer su mu fanovi prigovari što nosi na pozornici kratke hlačice i baletne papučice. 1984. bend nalazi ne jednog, nego dva gitarista: Phil Cambella i Wurzela. Nažalost iz benda izlazi Phil, a njega zamjenjuje bubnjar grupe Saxon, Pete Gill. Te godine prvi put odlaze u Australiju, a snimaju i posljednji album za kuću Bronze. Izdaju kompilaciju No Remorse na kojoj se nalaze i 4 nove pjesme. Zbog neke fore sa prošlom diskografskom kućom, nisu mogli izdati CD za deset godina postojanja pa onda nastupaju po raznim emisijama u Europi, Japanu i SAD-u. 1986. problem je riješen, bend odlazi u studio sa Bill Laswellom, te potpisuju za GWR, i izdaju moćan album Orgasmatron. Bend se vraća na turneje, te priređuju super show na Monsters of Rock u Donningtonu. 1987. nastupaju u komediji Eat the Rich koja je napravljena od tvoraca engleskog showa the Young Ones. Lemmy je čak i glumio u filmu, a izdan je i album za film. Malo prije početka snimanja filma, Pete Gill izlazi, a u bend se vraća Phil. Snimaju album sa nazivom koji govori sve - Rock 'N' Roll. 1988. kreću na turneju po SAD-u kao specijalni gosti Alice Cooperu. Izdan je još jedan live album - No Sleep At All, Lemmy nalazi vremena da napiše pjesmu Can't Catch Me, koja se nalazi na albumu Lite Ford, Lita. Takođe je i napisao pjesmu Head over Heals, za svoje stare prijatelje, grupu Girlschool. Pojavljuje se i u The Decline of the Western Civilization Part 2: The Metal Years. Bend završava još jednu turneju - predgrupa im je Slayer. 1989. odlaze na nove turneje po Brazilu i Jugoslaviji. Lemmy pjeva i svira bas na albumu Nine Hagen. Te godine nije izašao novi album zbog parnice sa GWR. 1990. parnica je riješena, a bend potpisuje za Sony/WTG. Lemmy se seli u zapadni Hollywood. Bend ulazi u studio da bi snimio novi album. 1991. izlazi novi album koji je nazvan 1916. Bend mijenja još nekoliko menadžera te odlazi na turneju Operation Rock 'n' Roll sa bendovima Judas Priest i Alice Cooper. Lemmy je napisao četiri pjesme za novi album Ozzy Ousbournea, No More Tears. 1992. album 1916 nominiran je za Grammy. Malo prije nego što bend se vraća u studio Phil izlazi, a zamjenjuje ga Mikkey Dee. Bend nastupa sa nekoliko grupa na koje je utjecao - Metallica i Guns 'N' Roses. 1993. propada im suradnja sa WTG, pa odlučuju sami napraviti album Bastards. Distribuciju sređuju sa ZYK. Ovaj album se nije baš najbolje prodao, ali se više vrtio na radio stanicama od albuma 1916. 1994. kreću na turneju sa Black Sabbathom, te nastupaju sa grupom Ramones u Argentini pred 45.000 fanova. Snimaju verziju pjesme Born to Raise Hell sa Ice T i Ugly Kid Joe. Nakon što bend nema albuma za američko tržište ulaze u studio da snime album Sacrifice. 1995. je velika proslava zbog 20 godina postojanja. Ali ta godina i donosi promjene u sastavu. Wurzel izlazi iz benda nakon što je završen album. Bend je ponovno trio, a njhovi koncerti su bolji nego ikad. CMS potpisuje dečke, a oni izdaju album Sacrifice State Side. Na kraju godine proslavljen je 50-ti rođendan Lemmya. 1996. bend opet ulazi u studio kako bi snimio još jedan album za CMS. Prošla je 21 godina ali još uvijek ništa nemože zaustaviti Motorhead. 1997. bend izdaje album Overnight Sensation te prvi put odlazi u Rusiju. Na kraju godine bend odlazi u studio. 1998. izlazi album Snake Bite Love kojem je producent Howard Benson. Ovaj album se najviše vrtio na radio stanicama, a ima i jednu akustičnu baladu Dead and Gone. 1999. izlazi treći live album Everything Louder that Enything Else. Album je snimljen u Hamburgu, a sadržava sve najbolje pjesme. 2000. izlaze dva albuma: We are Motorhead i Best of Motorhead. Na ovom drugom nalazi se 40 pjesama iz njihove dvadesetpetogodišnje karijere. VH1 je napravio tablicu 100 najvećih rock hitova, Motorhead se nalazi na 26. mjestu. 2001. izlazi DVD Ultimate Motorhead koji prikazuje koncert povodom 25 godina postojanja. 2002. izlazi novi album nazvan Hammered, a iste godine i Lemmy snima svoj prvi solo album i posjećuje Beograd, sa ostatkom benda, naravno. Koncert je održan 26. jula na stadionu Tašmajdan. |
Isto jedna od najdražih grupa!
 1971. godine školski prijatelji K.K. Downing i Ian Hill odlučili su da naprave grupu. Našavši vokala Alana Atkinsa i bubnjara John Ellisa, osnivaju grupu koja se zove Judas Priest. K.K. Downing i Ian Hill svirali su prvi koncert Judas Priesta s originalnim pjevačem Alanom Atkinsom 16. marta 1971. u Esssingtonu, Engleskoj. Sljedeći koncerti bili su u krugu Midlandsa. Nije im išlo najbolje s fanovima. Priestov prvi bubnjar Joh Elis, odlazi iz benda u oktobru 1971. Zamjenjuje ga Alan Moore, koji je u bendu do kraja godine, a onda ga zamjenjuje Chris Campbell. Bend je počeo prve ozbiljne koncerte a 1972. ima i prvi koncert u Londonu. Kasnije se ti koncerti šire, pa Priest dolazi u Manchester, Liverpool… Nakon nekoliko financijskih problema Atkins i Campbell odlaze iz benda. Nakon što je Ian uvidio da će se bend raspasti, Ianova cura - buduća žena, Sue Halford, predlaže za pjevača svog brata Roba, koji doveo sa sobom bubnjara John Hincha. Te 1973. bend ima više koncerata, a i dobija zvuk koji više liči na metal. Nakon nekoliko mjeseci odmora, 1974. bend odlazi na koncerte po Njemačkoj, Norveškoj i Holandiji. Na jednom koncertu je bio prisutan menadžer Gull Recordsa, koji odvodi bend u studio na snimanje svog prvog albuma Rocka Rolla. Ugovor je potpisan 16. aprila 1974. Da bi poboljšajo svoj zvuk, bend je doveo drugog gitaristu Glenn Tiptona. Diskografska kuća je rekla da je četveročlani bend konvencionalan, a da bi peteročlani bend privukao više pozornosti. Bend je odsvirao nekoliko koncerata prije nego što je ušao u studio, a onda je proveo tri mjeseca u studiju. Prvi album Rocka Rolla izdan je u Velikoj Britaniji 06. septembra 1974. Bend nije bio baš sretan sa produkcijom, ali utvrdili su da je materijal jak. Nakon što je album izašao grupa nastavlja vježbati na osnovama. 1975. bend je otišao na evropsku turneju kako bi promovisao svoj prvi album, iako je bend totalno nezadovoljan albumom. Rob Halford je rekao za album: "zvuk na albumu je kao da smo svirali u kanti za smeće". Bend nastupa na Reading festival gdje sve zapanjaju svojom briljantnoąću i energijom. Nakon tog koncerta bubnjar John Hinch odlazi iz benda, a zamjenjuje ga stari bubnjar Alan Moore. Bend počinje pripreme za snimanje drugog albuma. 1976. godine album Sad Wings of Destiny je izdan. Snimljen je za neku jadnu diskografsku kuću koja nije mogla priuštiti bendu da ide na turneju. Članovi su morali raditi poslove, da bi skupili za koncerte. Album je sniman u Londonovom Morgan studiu u decembru 1975, a izdan je u martu 1976. Išli su na turneju samo po Britaniji, jer nisu dobili nikakvu potporu od diskografske kuće. Jedina nagrada koju su dobili zbog uloženog truda je bio ugovor sa svjetskom diskografskom kućom Columbia Records. Kako su potpisani za novu kuću, bend odlazi u studio snimiti svoj treći album Sin After Sin, sa Deep Purpleovim basistom Roger Gloverom kao producentom. Nakon što je izdan Sin After Sin u proljeće 1977. bend odlazi na američku turneju. Najpopularniji bend u Britaniji u to vrijeme je su bili Sex Pistolsi, pa uopšte nije bilo publike za heavy metal. Bend je bio bolje prihvaćen u Americi nego u Britaniji, što je bilo vrlo čudno. Priestov prvi koncert je bio u Amarillo, Texasu, 17. juna 1977. Bend nastupa pred 8000 gledatelja kao predgrupa REO Speedwagonu. "Jednio sranje koje bilo na turneji je hrana" - rekao je K.K. Priestova turneja završava sa Led Zeppelinom u Oakland Coloseumu, Oakland, Kalifornija. Komercijalni trenuci za bend se nastavljaju izlaskom albuma Stained Class, koji izlazi u februaru 1978. Bend svira nekoliko koncerata u Britaniji, a onda odlazi u martu na turneju po Americi, gdje sviraju sa grupom Foghat. Na toj turneji bend će dobiti neprocijenjivu slavu. U avgustu 1978. bend prvi put odlazi u Japan. Nakon Japana, grupa dovršava novi album sa producentom James Guthrieom. Album je nazvan Killing Machine u Engleskoj, a izdan je u oktobru 1978. Odmah nakon izlaska počinje i britanska turneja. Killing Machine dobiva drugačije ime u Americi. Tamo je nazvan Hell Bent for Leather i uključuje extra pjesmu the Green Manalishi. Turneja počinje u Americi 27. februara 1979. a traje do 06. maja iste godine. Također u Britaniji je izdan prvi bendov hit singl Take on the World, te time idu na prvu svjetsku turneju. Bend počinje snimati i dovršavati neke pjesme za buduću live album. Taj album snimaju u studiju Ringo Starra. Bubnjar Les Binks napušta grupu, a kao zamijena dolazi Dave Holland. Album Unleashed in the East izlazi u septembru 1979. dok je bend na turneji sa grupom Kiss. Nekoliko koncerata je odsvirano u Sjevernoj Americi. Turneja je završila u Evropi sa grupom AC/DC. 1980. bend je počeo snimati svoj novi album British Steel, a izdan je u zadnjoj sedmici marta 1980, te ulazi na ljestvicu u Britaniji na mjesto 3. Album je u Americi dobio gold status. Kasnije bend svira u Donningtonu na Monsters of Rock festivalu. Na kraju 1980. bend odlazi na otok Ibiza da snimi svoj sljedeći album. Album Point of Entry izlazi u proljeće 1981. i ima različite omotnice u Britaniji i Americi. Ovaj album najviše ide prema progresive rocku, pa je to mnoge razočaralo. Ali još uvijek to je jedan od njihovih najuspješnijih albuma. Svjetska turneja počinje u februaru, a traje sve do novembra. Tokom kratkog ljetnog prekida bend nastavlja snimati pjesme za novi album. Kako je skoro cijela 1981. provedena na cesti, bend je ugrabio nekoliko mjeseci, te ponovno kreće na Ibizu da snimi novi album. Snimanje je završeno u Miamiju, a album Screaming for Vegance napokon izlazi u ljeto 1982. Bend kreće na devetomjesečnu turneju, od koje je 6 mjeseci provedeno u Americi. Turneja je počela 26. avgusta 1982. u Betlehemu, Pennsylvania. Težak posao se nagrađuje. Tako je ovaj album dobio platinasti tiraž i bend dobija mjesto koje je i zaslužio. Turneja je završila u proljeće 1983. Bend uzima nekoliko mjeseci slobodno kako bi mogao napisti nove pjesme za sljedeći album. Na Memorial Day festivalu bend nastupa pred 300 000 ljudi. Za ugovore benda se sada brine Bill Curbishley, a prodecent je Tom Allom. Sljedeći album izlazi 1984. a nazvan je Defenders of Faith. Bend nije dobio mnogo potpore od kritika i fanova ovim albumom, pa kreće na turneju sa Motley Cruom i Rattom, koji su imali uzore Prieste. Nakon što je zavrąio snimanje novog albuma u decembru, bend nastupa na heavy metal festivalu u Dortmundu, Njemačka. Nakon toga snimljen je spot za pjesmu Freewheel Burning u Londonu. Bend je u Evropi jar je izašao album. Nova turneja počinje na Nijagarinim vodopadima 16. marta. Turneja završava u Japanu u oktobru, a onda bend odlazi u Španiju na pisanje pjesama za novi album. 1985. je bila tiha godina za bend jer nije bilo novog albuma niti turneje. Bend je bio u studiu od februara do kraja proljeća, te je na albumu dodao neke nove efekte koji se na prošlim nisu pojavljivali. 1986. u martu izlazi novi album nazvan Turbo. Iako nije album popularan kao Screaming for Vengance, dobjva promjenjive kritike kao i album Point of Entry. Stariji fanovi su se rastužili kad su čuli da sviraju s nekim elektronskim efektima i sintisajzerima. Bend je dobio nove fanove, kako je ovaj album imao zvuk baš za metal osamdesetih. Album je dosegao 33 mjesto u Engleskoj i ostao samo 4 sedmice na ljestvici. U maju bend kreće na svjetsku turneju Turbo - Fuel for Life, posjećujući skoro sve države osim Britanije. Halford je postao ekscentričan pa je cijelu Njemačku proputovao vlakom. Turneja Fuel For Life zabilježena je na dvostrukom live albumu Priest...Live te na videu s istim nazivom. Album je došao na 47 mjesto u Britaniji, valjda zbog toga je bend nije tamo došao još od 1984, pa je publika zaboravila na njih, a okretala se sve više speed i thrash metalu. Kako su obradili klasiku Johny B Good za istoimeni film, britanska publika ih počinje ponovno slušati. Novi album je izašao 1988. Ram it Down je zasjeo na 24 mjesto u Britaniji i uključivao je Britaniju na turnejama. Nakon što je završena još jedna američka i britanska turneja, bubnjar Dave Holland, odlazi iz benda zbog problema u porodici. U međuvremenu u Los Angelesu se raspada grupa Racer X a iz nje dolazi u Prieste Scott Travis. Sljedeća decenija je počela, a Priest je počeo uvježbavanja novih pjesama sa novim bubnjarem za novi album. Cijeli album su pripremili u Španiji, a onda kad su sve uvježbali krenuli su u Holandiju da ga snime. Painkiller je trebao biti izdan još u ranoj 1990. ali je zbog nekih problema ostavljen za kasnije. Roditelji dva Priestova fana, James Vancea i Raymond Belknapa optužili su bend zbog samoubistava njihove djece. Oni su govorili da je poruka pjesme Better by You Better Than Me sa albuma Stained Class, da djeca trebaju počiniti suicid. Zbog toga su se Priesti morali suočiti na sudu s njima i otkazati svoju planiranu evropsku turneju. Roditelji su tužili bend za odštetu od 6.2 miliona dolara. Na kraju pobijedili su Priesti jer se ispostavilo da su dva mladića bila u depresivnom društvu, te da su obojica uzimali droge. Album Painkiller je izdan u septembru 1990. a bend je otišao na američku turneju iste godine u oktobru. Painkiller turneja premješta se na Evropu, a 1991. bend nastupa na festivalu Rock in Rio 2 gdje su pokazali da još uvijek mogu zapaliti publiku. 1992. je bila jedna od najgorih godina za bend. Vođa i pjevač benda Rob Halford objavljuje da više ne želi raditi sa bendom, te time šokira svoje fanove i svoj bend. Sa sobom vodi i bubnjara Scott Travisa. Halford osniva bend Fight. Grupa Fight 1993. izdaje album War of Worlds, a Priest izdaje kompilaciju Metal Works. Počinju kružiti glasine da će se bend raspasti. 1995. bend počinje objavljivati članke u magazinima za novog pjevača. Odgovor je ogroman: na hiljade pisama iz cijelog svijeta zanima se za zamijenu Halforda. Nakon ąto je bend sve preslušao, odabrano je 30 kandidata. Glenn i K.K počinju pisati pjesme za novi album. Scott Travis se vraća u Priest kada se grupa Fight raspala. Jednog dana u martu 1996. Scott Travis donosi kasetu u studio. Puste je, a onda su svi zapanjeni. Čovjek kojeg slušaju je Tim Owens, 28. godina star čovjek iz Ohia, dobiva posao kao pjevač u grupi Judas Priest. Bend počinje snimati novi album Jugulator. Glenn počinje snimati svoj samostalni album. 1997. izlazi Baptism of Fire, solo projekt Glenna te dobiva dobre kritike. Album Jugulator je planiran za maj, ali zbog usavršavanja ostavljen je za oktobar. Sedam godina ćutnje benda je razbijeno. Nakon njega 1998. izlazi nova kompilacija nazvana Meltdown. Album sadrži dva diska te sve hitove iz prijašnjih godina. 1999. bend kreće na sljedeću svjetsku turneju, a onda ide u studijo snimati novi album Demolition. Album izlazi 2001 godine. Zadnji album sa starom postavom je izašao 2003. a zove se Live in London. Album sadrži dva diska i uključuje sve hitove. Prije sedam dana došla je nova vijest koja je razveselila sve fanova Judas Priesta. Rob Halford vraća se u bend. 2004. godine bend kreće na novu svjetsku turneju, a iste godine trebao i izaći novi album... |
Moja naj grupa!
 Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove. AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom. Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor. Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište. Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright. Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" koji je pratio hit "Thunderstruck". Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip". |
Lake Bodom
|
Na 4. lipnja 1960. četvero teenagera-dvije cure od 15 i dva mladića od 18 godina krenuli su na kampiranje pokraj prekrasnog finskog jezera Bodominjarvi. Bio je lijep i sunčan dan kada su stigli na mjesto kampiranja. U to vrijeme regija je bila mirna i slabo nastanjena. Nakon što su namjestili kamp, krenuli su na plivanje pa poslije do obližnjeg kioska po žvakaće gume i limunadu. Vratili su se u šator oko 19.30. To je vrijeme kada su zadnji ribari i djeca odlazili s jezera. Zadnji koji su ih vidjeli žive. Uskoro je noć pala i djeca su pošla na svoj posljednji počinak. Između 3.00 i 6.00 nešto je presjeklo konopce šatora i on je pao po njima dok je ubojica brutalno ubadao ispod platna šatora, većinom u glavu i vrat. Jedna je djevojka ubodena 11 puta u vrat, a jedan od dječaka je uspio da se iskopa ispod šatora, ali je udaren stijenom. Ubojica je pobjegao s raznim stvarima koja su pripadala djeci, ali s ničim vrijednim toga rizika i nevolje. Ujutro se neki čovijek došao kupati na jezero zajedno s dvoje dijece i primjetio srušen šator i krvavog dječaka pored njega. Prestravljen, nazvao je policiju. Nakon dolaska doktora već je troje djece proglašeno mrtvim, ali jedan dječak je još bio živ iako je imao slovljenu čeljust od udarca kamenom i još 10 rana. Cijela Finska je bila prestravljena besmislenim činom nasilja, a naslovnice novina i mediji iz cijelog svijeta prikazivali su te grozne vijesti. Uskoro je počela najveća policijska potraga u povijesti Finske. Motiv ubojice bio je totalno nepoznat, a gotovo da i nije bilo dokaza. Dječak koji je živio bio je prenesen u bolnicu, ali kad se probudio prvo pitanje mi je bilo: ''Kako sam završio u automobilskoj nesreći?''  Dječak se nije mogao sjetiti ničega, ali poslije je bio hipnotiziran i rekao je da se sjeća da su ubojici oči sjajile crvenom bojom. Također su hipnotizirani neki svjedoci koji su vidjeli nekog koj je oko 6.00 ujutro išao s jezera. Nacrtane su slike, ali nisu mnogo pomogle, a javnost je bila sve nezadovoljnija rezultatima. Bilo je svega. Tehnika iz 60 i njie bila tako dobra kao danas. Neki su ljudi pokušali uvjeriti policiju da su oni to učinili. Također je uhvaćen jedan njemac koji je toga dana primljen u bolnicu sav zakrvavljen tuđom krvi. Čak su i sumnjali na onog dječaka koji je preživio. Ipak slučaj je ostao misterija sve do 2003. kada je policija nakon godina i godina opet bacila slučaj u javnost. Ponovno je uhićen preživjeli dječak imenom Nils Gustafsson. No morali su ga puštiti zbog nedovoljno dokaza. I dok se policija još trudi naći dokaze protiv Nilsa, mnogi se pitaju kako je uspio nastaviti sasvim normalan život nakon toga događaja, osobito ako je on bio ubojica. |
Black Sabbath
 Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona kod Birminghama u Engleskoj, no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog Johna Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno. 1967.godine osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata. "Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave". Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo. "Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Technical Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu. |
Evo...
|
Obnovija san stari blog i na njemu če bit samo o muzici o rocku i metalu i to je to!! Stavljat ću slike poznatih gitarista, grupa i njihove biografije. Evo slika jednog od mojih najdražih gitarista! |
