Božićna suza...
danas
iako sada plačem
Božić mi je bio radostan
zagrlio sam je
i čestitao Božić..
sve obilje obiteljskog doma
sve čestitke
pokloni
nisu vrijedni..
njezin zagrljaj i nježan poljubac u obraz
donijeli su mi radost
sreću
volim je
a nisam to znao pokazati kada je trebalo
tada sam je povrijedio
a život bih dao za njezinu sreću
čini mi se kao da je volim oduvijek
a znam da ću je voljeti zauvijek..
sretan sam..a plačem...
toliko pitanja mi prolaze glavom
toliko „zašto“
a malo je onih „zato“
ali jedno uvijek ostaje...
fali mi kada nije pokraj mene
volim je gdje god da je
volio bih da je u mom zagrljaju
volim je
volio bih s njom provesti i ostatak ove Božićne večeri
i Novu Godinu
i cijeli život
a imam samo nadu
kao najbolju prijateljicu
a volim je
oduvijek
zauvijek
...pa da vidiš
koliko je ovo srce jadno
kad na veče Badnju
nismo zajedno...
Emocionalni paradoks no.2
Dragi djede Mraze, za ovaj Božić imam dvije želje...bio bih ti jako zahvalan kad bi mi mogao ispuniti obadvije jer se stvarno ne mogu odlučiti koju bih više želio...
1.) želja mi je da moja voljena Matea bude sretna u životu, sa dečkom kojeg voli...iskreno, od srca to želim...zaslužila je sreću u životu
2.) želja mi je da je uspijem osvojiti...da zajedno dočekamo Božić i Novu 2008.godinu, u zagrljaju jedine ljubavi..
hmm...dvije želje...totalno suprotne...a obe od srca i najiskrenije...dragi Djede...ispuni mi barem jednu od te dvije...
Hvala
I muškarci plaču, zar ne...
Kada je rekla da ide na put znao sam da će mi faliti
Već tada
Ali nisam niti slutio da će mi toliko nedostajati
Smijem se
Već dva dana
A srce plače
I urotilo se sa očima
Puštaju suze
A one bole
I teku
Same
Zašto joj nisam pokazao koliko mi znači
Zašto je srce bilo ponosno
A znalo je da mu je ona sve
I da svaki trenutak kada nije s njom
Tuguje
Kada bih joj sada mogao dokazati koliko je volim
Koliko srce tuguje za njom
Koliko mi nedostaje
Koliko sam se promjenio
Jer
Više nisu bitne ostale cure
One više srcu ništa ne znače
Srce voli samo nju
I voljet će samo nju
Jedinu
Voljenu
Slatkicu
Teić
Pitaju me, a znaju...
Pitaju me stalno
Iz dana u dan
A znaju već odgovor
Svi
Zašto pitaju onda
A meni je drago kada pitaju
Kada pričam o njoj
Jer samo njezino ime mi je na usnama
I samo bih o njoj pričao
Danima
Tjednima
Mjesecima
...
I pitaju me što mi je
Zašto se smijem
A iz oka mi suza pada
A znaju zašto
Pitaju me
Pitaju me što me boli
a znaju da srce moje
Ludo voli
