četvrtak, 07.04.2005.

štaglju i boru i pižtolju

e dok se samo setim rajši nebi nikaj niti natipkaval jerbo so to bila čudeza al prava kaj bi se čovek iznenadil. a kakove so mi ruke ot smole one jedne obične kaj mi jih prašek niti jeden nebo mogel zribati niti za tjeden dana. jerbo je došel mam vjutro k meni davorica i veli on meni. brankec jel imaž čaz a velim ja njemu pa kak nebi imal. a veli davorica eto buž mi onda nekaj pomogel. a velim ja a kaj. a veli davorica ma buž videl. i tak sem ja lepo krenul za njim. i došli smo k njemu i pravac vu štagelj. i davorica veli meni viž kaj imam brankec. a to jena motorka i to prava. a velim ja njemu a jel to štilovka. a veli davorica neje al je prava kvaliteta. i onda ju je vužgal. i morem vam reči da tak lepo prede kaj maček kre peči dok se naje mleka z kukuruznim kruvom. a veli davorica tata ju je fčera kupil idemo ju sprobati. a velim ja njemu a kaj bumo rušili. a veli davorica idemo k babi žemlji onoga bora zrušiti. a baba žemlja ima hižu do davorice z leve strane a z desne ak od vrta glediš a mama ot davorice žemlju doranjiva al stara baba ima več stošezdezet let i neče vmrti ni za boga nek bi samo rakiju pila i čizte krmenadle jela. davorica je na nju jako srdit jerbo ima jenoga tak lepoga biciklina kaj bi si ga čovek samo zaželil a neče mu ga dati. a velim ja davorici u jebate davorica pak je to veliki bor to mi nemremo sami. a veli davorica ma kaj nebi mogli čaz pozla jerbo mi trebaju deske. a velim ja njemu pa kak ti baba žemlja da kaj joj zružiš bora. a veli davorica pak joj bum rekel da to bodu dezke kaj njezinoga štaglja obijemo kat smo več krovižte spremenili i novoga čerepa deli kaj bu celi štagelj kak novi. i tak je davorica nalejal benzina i ulje i motorka je kreznola ot prve. i davorica je zarezal. i tak je pomalko pilil i vidim ja da tu nekaj ne štima. i velim ja njemu davorica el čujež. a on nikaj. jerbo je motorka ružila kak avijon z predrtim auspuvom. a velim ja njemu davorica el čujež malko glasneše kaj je mam počul. a veli davorica kaj je brankec kaj me sat dangubiš. a velim ja njemu zgazi davorica motorku. i on zgasil. a veli on no kaj očež. esi ti videl davorica kak taj bor stoji. a veli on a kak. pak je saj nagnut ne jenu stranu levu. a veli davorica pak je malo al nema veze nebu se on tam zrušil nek točno kam ja oču jerbo ga ja bum tak zarezal kaj opane na čiztinu jero sem ja stari motoraž drvoseča. a velim ja njemu a kaj ak malko veter zapuže. a veli on meni ma naj biti brankec smežni. i onda je malko obliznol przta i digel ga v zrak i veli on meni eto vidiž da veter opče ne puše. i davorica zakurblal motorku i zarezal onak malko pod koso i jož z druge strane i pak jož malko z ove i zbil malko dreva vun kaj bu na tu stranu bor opal i veli on meni sat pazi branko. i zapilil on jož malko i vidim ja da nebu dobro jerbo se bor taman počel na levu stranu naginjati. i ja vuprl da ga bum porinol i rival sem i rival kaj sem pomizlil da mi joči budu scurele ot muke al to dok je krenolo na levu više ga niti suset od mojega kuma kaj me je na krstu držal z dajcom nebi uzpel povleči pa da baž i se kompresore na njemu vužge i pogon na četiri kotađa il jož dva pomočna da ima. davorici je motorku zbilo z ruke i davorica se je samo prijel za glavu a ja sem skočil kake zajec prek jame ot lisice i meknol se na stranu kaj me ne poklopi. i pravac direkt se je bor samo vružil na pol štagljla. da ste to vidli. a čerepi so si novi v zrak odletili kaj da bi jih nešče skadapulteral. davorica je zdimil kak da ga vragi teraju a baba žemlja je dohmrljala z hiže vun i diregt pravac na mene z onim svojim sfrkanim štapom navaljila. šekret jeden pa kaj si to napravil da bog da ti ruke fsele. a velim ja njoj ma kaj si luda baba pak nesem to ja nek davorica. a veli baba se vas sat zatučem kak male cucke. a ja bris prek plota i na vulicu jerbo mi je davorica jemput rekel da baba žemlja ima pižtolja i da je ž njim v ratu švabe tamanila pa kak onda nebi i mene. a z pižtoljima se neje za igrati jerbo oni i prazni pucaju. samo ga zvleče spod one svoje potsuknjenke kak đon vej i pozpremi mi metak ravno pozred čelenke kak lovec prasici dok je ono pomahnitala. i ja bris doma i zakljuđal putna vrata. i tak ni prežlo ni dve vure a ja malko tetriza igral i eto ti davorice k meni. i veli on meni čujež branko moramo iti čiztit ono kaj smo napravili glupozt. a velim ja njemu ajt idemo. jotec ot davorice je bil lut al lut i to načizto. vikal je kake nori. onda smo to se zčiztili i bora smo zrezali i granje odvlekli na vrt kaj ga vužgemo a štaglja imamo kaj tjeden dana popravljati jerbo su se letve spucale i čerep se je razbil. al to krečemo od zutra pa nadalje. a za denez je dozta pozla jerbo viže nikam nemremo. pozdrav ot mene i bok.
- 17:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>