Branitelj

Ovaj tekst posvećen je uspomeni na dan
06. prosinca, 1991. godine, dan bombardiranja Dubrovnika
od tzv. JNA, ako tko nezna, komunističku vojsku,
u službi velikosrpskih interesa.

Predsjednička kampanja koja je u tijeku sama po sebi nije nešto zanimljiva, ali nam svima mora biti zanimljiv njen konačni ishod. Moramo sebi postaviti pitanje, jeli nas čeka kontinuitet dosadašnjeg urušavanja svega vrijednog, što smo mislili da imamo, ili je možda vrijeme da ovu moralnu krivulju okrenemo prema gore. Zanimljiv je taj broj od dvanaest kandidata koji nam pokušavaju prodati nešto, što već misle da mogu, a kao i svaka roba i njihova će naći kupca. Ta ponuda nebi trebala biti odveć složena, jer se postavlja osnovno pitanje, koliko je to što nude na korist ili na štetu Hrvatskoj. A od tih dičnih muževa i žena nitko se ne usuđuje postaviti prava pitanja, odnosno izaći sa jasno artikuliranim stavovima o Europi, Hagu, Domovinskom ratu, Komunizmu, Crvenoj petokratki i sl., jer ovako brojni žele od biračkog kolača uštipnuti od svakoga po malo, a to znači da zapravo ne prepoznaju istinski duh ovog naroda.

Vrijeme je da gore postavljena pitanja izbiju na površinu pa da konačno saznamo jeli nam rodoljublje i nacionalni ponos potpuno eutanaziran i jeli se u proteklim godinama Domovinski rat uspio potpuno potisnuti iz memorije naroda, a kamo li da mu se je dalo povijesni značaj koji bi on za sve buduće naraštaje trebao imati. Da Vi branitelji i „branitelji“, voditelji brojnih braniteljskih udruga, jeli vas vaš novostečeni društveni i materijalni status cijepio od postavljanja pravih pitanja i ugasio onaj žar sa kojim ste krenuli u prve redove obrane domovine. Jedino ako ste na tim pozicijama potpuno nevezano za vaše pozicije i status u vrijeme Domovinskog rata, onda je vaša šutnja razumljiva. Istinski branitelji među vama nemojte izdavati ideale koje ste nekada imali, kao i svoje pale prijatelje.

Možda slično promišljanje, moglo bi se uputiti i Katoličkoj Crkvi. Prisutniji su u medijima, izdaju prikladne proglase po svojim komisijama, kojima se ničim ne može negirati svrhovitost i sadržajnost rečenih dokumenata. Ali dobija se neki gorak okus, nažalost i od njenih iskrenih poklonika, a da o oponentima ne govorimo, da ovako uljuljani u državne jasle ne ispunjavaju svoje osnovno poslanje i da su se udaljili od najugroženijih slojeva stanovništva, bez obzira na njihove praktične aktivnosti kroz Caritas i druge načine pomaganja najugroženijima. Moguće da je vrijeme i da Crkva malo 'pocrveni' poput nekada njihove južnoameričke braće po Kristu, bez obzira kakvi ih epiteti poslije toga pratili, te da se oni koji ih kao napadaju kroz, recimo tako nenaklonjene medije, počmu istinski bojati, a kada se to desi to će se prepoznati sigurno.