nedjelja, 26.06.2011.
pozdrav
pOZDRAV GENERACIJI....
Za svu djecu koja su rodjena
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te!!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke
kad ih je
boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i
radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od
dohvata
djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 0-1 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo
u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i
nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica
kupljenih u
velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa
nasim
prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole
koje su i
tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne
upale
svijetla na ulici,
skrivaća planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca,
1-2-3, kauboja i
indijanaca,lopova i pandura, kolice, gumigumija, fantoma i svega
ostalog sto
je samo djecja masta bila u stanju smisliti,
Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
spustali
se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom
u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
skolskog
psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od
popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele,
kompjutere, Internet,
chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub,
nogu ili ruku
, ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali
petarde za
Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na
vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo
zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali
kauciju da nas
izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
covjecanstva
Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
- 23:04 -
subota, 25.06.2011.
Što bi stara ja rekla....
Kad se nadješ u situaciji da nemaš s kime normalno razgovarati, da nemaš prijateljicu kojoj možeš sve apsolutno sve reći bez bojazni da će to sutra svi znat e onda lijepo počneš čakulat sam sa sobom. Pa tako kad se nadješ za stolom za peglanje i doslovce se svadjaš s nekime u glavi ne trebaš se brinut da ludiš ma jok samo je to znak da su ti prijateljice daleko, u mom slučaju 300km daleko...Nek kaže ko šta hoće ali nije isto pričat sa njima u živo i preko vražjeg mobitela i onda pola stvari ostane nedorečeno i vi ostanete sami sa sobom.
I tako ja sebi našla zamjenu :)) Uglavnom postavila si tako da kad jednostavno sama više ne znam što bi ili što ne bi napravila ili odlučila pitam se što bi stara ja napravil, što bi stara ja rekla? Jer nije isto bit slobodna sa 23 godine ili madam u braku od 26 godina, tako da to nekad stvarno pomogne, probaj pali....Ako ne upali odma nogom u guzicu....
- 22:33 -
nedjelja, 12.06.2011.
ma daj kakva špica....
Ne zanima me grad, špica, bmw, blekberi ni skupe šuze....Ne padam na otkopčane košulje i lance oko vrata, ne skačem na narodnjake nit nosim minjake. Živim na selu sa kravama, ovcama , konjima i babama i uživam. Oko mene samo šuma, jutrom me ptice bude ponekad i svraka koja mi mira ne da pa ju gađam što mi prvo pod ruku dođe. Uživam u prirodi i miru. Za čudo prije par godina bila sam sve ovo prvo i eto dogodi se klik i život se promjeni, u ovom slučaju na bolje: hazbend, kćerkica i ja.. Zgražaj use moje frendice iz grada, pitaju što mi se dogodilo zašto se nakon tri dana vraćam kući iz grada? Pokušavam objasnit ali ne ide, ne razumiju one to, ne razumijem ni ja ali dobro mi je tako kako je pa se ni ne trudi razumjeti..Hmm tko zna možda vi skužite prije mene....Moj blog kreće sad jer sam do sada bila preumorna za tipkanje ovako kasno...
- 22:52 -
