Prošli petak smo se igrali cijelo popodne u parku, zakonita mu dala novce neka si kupi balon sa helijem. Izabrao si je ribu kada već nije bilo letećeg lava! Sreći nigdje kraja.
Sreli smo neke poznate face sa placa usput, čudom se čude mojim redovitim očinskim igranjima.
Petak na subotu sam do kasno zaglavio gledajući filmove.
Konačno sam uspio pogledati francuski film koji želim već dulje pogledati ANGELA.
Film je stvarno originalan, moja intuicija točnom se pokazala oko nekih stvari, čim su se desile bilo mi sve jasno.
Priča ide ovako:
Lik jadni mali, nikakav, Marokanac, muljator, lažov dužan je svima u Parizu i to cifre sve skupa nekih 50.000 eura i više..
Praktički drugi dan ako ne vrati lovu ubit će ga!
Odluči se baciti sa mosta u rijeku. Kad se kreće baciti ugleda visoku plavušu koja se isto ide baciti kao i on.
I ona se baci bez puno dvoumljenja a on ju "spasi", ona ide spasiti njega iz problema!
Dalje je tajna, jer ništa nije onako kako izgleda ;)
Vrlo vrijedno pogledati.
Sviđaju mi se francuski filmovi a i prave francuskinje, ženstvene su.
Subota ujutro potrgah se da stignem na vrijeme po sina, jer smo imali dogovoreni raspored cijeli dan. Spavao sam svega 4 sata, no što je tu je sam sam si kriv mogao sam ići ranije spavati ;(
Na Ambijenti smo išli vidjeti što se ima pametnoga za ponuditi, jer jedna moja frendica kupuje si lokal i otvara onako hi clas caffe bar. A mi smo ostali bili pratnja dok mi je plan bio obići i rodbinu na štandu ORIOLIK, dio smo zatekli tamo, dio mi je rodbine otišao doma. Na velesajmu je bilo ludo, sin mi je trčao po štandovima, isprobavao krevete, jastuke...
Zaleti se na krevet izuje tenisice i valja po njemu, ljudi nisu mogli vjerovati, bili smo atrakcija.
Poslali su auto po nas da dođemo doma.
Dobio je od moje ujne i ujaka vreću slatkiša i igrčaka te dobio je i fotelju tapeciranu sa bijelim medvjedićima.
Pretvorio se u kotač ili fotelju sa naslonom, ma ludo. Skakao je po kući pjevao, pokazivao im svoju sobu, igračke kao da su svaki dan sa njime a ne da ih prvi puta vidi.
Na brzinu sam odvezao ujaka do Jankomira i natrag jer je došao kupiti sinu motor. Uvijet je bio da nema popravnoga i tako je uspio i zaslužio motor ;)
Poslije popodnevnog spavanja moga nasljednika išli smo u goste, na kasni ručak. Očekivali su nas no moralo se čekati da se sin naspava.
No za čudo nije dugo spavao. MLJAC uf što smo se fino najeli. Purica sa mlincima, desert košarice od breskve te pita od višanja, pita od sira, mješana.
mmmmmmmm
Nakon toga smo išli do još jedne osobe u Dubravu i povratak mami na dogovoreno mjesto preuzimanja.
Sinu mi je doživljaj voziti se tramvajem ili autobusom, na auto se već navikao to mu je ono dobar dan otvorit oči i uskočit u auto.
Da ima mjerač kilometara već bi bio svjetski rekorder.
Jedva sam se dokotrljao doma i srušio se prvo u krevet odspavat, nakon toga sam išao dalje slagati ugovor i web stranice što su mi naručene.
Nedelja skupni obiteljski ručak.
Poziv na večeru sam morao odbiti jer imam dosta posla i malo vremena, do sutra mora biti probna verzija za Moskvu gotova i neki dokumenti.
Moji programeri čupaju kosu od zadatka koji sam im dao, cijela aplikacija radi super no kada se aktivira jedna stavka o prihvatljivosti cookiea onda popizdi :(
To se mora hitno rješit jer web stranice će biti reklamirane u nekih 130 zemalja i moraju raditi savršeno.
UH
RADOSTAN KRAJ TJEDNA
16 listopad 2006komentiraj (4) * ispiši * #
