Kojim redom krenuti zadnji puta sam se igrao sa sinom prije 7 dana. Prošli srijedu, četvrtak mi je bilo loše dolazio sam sebi cijeli dan. Petak njoj nije odgovarao, od subote do ponedeljka sam bio na moru, jer u ponedeljak je išla na nečiju vikendicu kao neki rođendan, kasnije priča promjenjena u druženje djece snobova... kao da ja nemam pojma di su PILE i tko tamo ima vikendice. Baš me žarko zanimalo gdje mi je sin bio za popodnevnog odmora jer su navodno išli cijeli dan. Odgovor nisam dobio, a vjerujem ni neću, iako je pitanje pristojno postavljeno.
Uskrs sam proveo kao i zadnje dvije godine daleko od kuće i obitelji, na neki način svi ti blagdani su mi odbojni jer "moja obitelj" je iluzija, samo pro forma.
Za sada nema prepirki, jer i ne komuniciramo, no vidjevši majicu koju nije prije vidjela na meni samo je komentirala kako je stigao račun i za ovaj mjesec za jaslice i da ga se treba platit, te kako nam sina žuljaju cipele i trebaju mu se kupit nove za ljeto predložila je pola pola da platimo što sam odbio. Ona hoće da idemo skupa i zajedno izaberemo mu cipelice, što mi se isto nimalo ne sviđa, budemo se on i ja prošetali i našli nešto zanimljivo što nam se bude svidjelo.
Iako sam joj na vrijeme javio kako sam tek od iza 16h slobodan da se idemo igrati, već je u 15:30 javljala kako je krenula i kako ima PUNO obaveza, predložio sam neka ostanemo u gradu i igramo se u igraonici no njoj nije pasalo, po svemu sudeći htjela je da budem daleko od centra i mogućnosti slučajnog susreta. Jer kad sam sa sinom u centru nikad se nezna di smo i što radimo ;) sad smo tu sad smo na drugom kraju grada.
Vikend je bio ugodan, večera na rivi, bijelo vino, crno vino... šetnja obalom, more, valovi...
Drugi i treći dan kavica na rivi.
Iskreno Rijeka mi se svidjala jako, Crikva mi je ok ali prespora za moj ukus, Selce isto tako. To je zgodno doći malo predahnuti sa obitelji ili dragom osobom.
Frend kod koga sam bio gost također me provozao malo na svome novom motoru Suzukiju BRRRRRRRRRRRRrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrmmmmmmmm
iako nije divljao koliko se moglo, imali smo i malu prometnu nezgodu.
Prvo mi je bljesnula slika moga sina!
Lagano smo se vozili, i na cesti majka je sina silila na nešto u djeliću sekunde dijete se otelo majci, ona trči za njim a on trči pravac na MOTOR !!!!!
U maloj brzini smo bili i kočenjem se nismo čak ni trgnuli naprijed, ali mali je zveknuo u motor pa na pod pao. Krvava usna i poderan nosić.
Takve situacije mi stalno prolaze glavom kad šetam sina i uvijek UVIJEK držim njega sa strane rizolal a ja bliže cesti i autima. Čak i kada bi se nekako stigao otrgnuti da ga stignem za tih metar uhvatit.
U povratku je frend pržio motorom za Zagreb, dok sam ja vozio njegov auto nazad. Motor mu ide kao zmaj, no bile su ogromne kolone.
Jedno vrijeme sam vozio između 60 i 80km/h u ljevoj traci !!??
Kretenizam mi je totalno kada se svi useru u ljevu traku a onda me počnu auti prolazit u desnoj traci!
Jutro mi je prošlo danas radno punom parom, popodne sa sinom. Sređujem laganini po kući, bacam suvišne stvari.
Imam dva skenera, printer i tako neke sitnice, koje planiram poklonit nekoj ustanovi za djecu, možda nezbrinutu ili slično, šteta je bacit jer je sve ispravno no meni je sve to nepotrebno. Planiram to već zadnja 3 mjeseca i nikako. HM...
