Utjerivanje dugova vrlo je zahtjevan i temeljit posao koji zahtijeva brižno planiranje. Što je dug manji postotak koji ide utjerivaču je veći. Dužnici uglavnom imaju novca negdje do tridesetak tisuća eura. Dug veći od spomenutog iznosa vrlo je teško utjerati - kaže zagrebački utjerivač.
- Utjerivanje dugova vrlo je zahtjevan i odgovoran posao, koji zahtijeva vrlo temeljito planiranje - tvrdi 23- godišnji korpulentni mladić, inače student jednog od zagrebačkih fakulteta. Razlog zašto je uopće sa svim ovim započeo vrlo je lako objašnjiv.
- Jednostavno tako je situacija uvjetovala. Kad sam došao na studij, nisam imao dovoljno love. A iskreno novac je svakome potreban. Naime, novac pokreće svijet. Želim uživati u ranim tridesetima, a ne preživljavati od kredita ili tek početi uživati u umirovljeničkim danima.
Naš je sugovornik već na prvoj godini studija počeo "redariti" u raznoraznim zagrebačkim noćnim klubovima, a tu je upoznao različite vrste ljudi. Bili su to tzv. "susreti s vrata". Netko od njih bi mu ponudio "dodatni" posao koji bi naravno bio dosta dobro plaćen.
- Priliku da zaradim "extra money" naravno nisam htio propustiti. I tako sam se započeo povremeno baviti utjerivanjem dugova. Kao utjerivač duga prvo tražim da mi potražitelj duga donese ovjereni papir na kojem je jasno vidljivo tko i koliko duguje, dakle tražim dokaz da je dug zaista realan, da on postoji. E, onda slijedi druga faza. Dobijem sve podatke o dužniku, njegovu sliku, detaljan opis, mjesto stanovanja itd.
Ako prijetnje nisu dovoljne dužnike se urazumi vožnjom u prrtljažnikuAko prijetnje nisu dovoljne dužnike se urazumi vožnjom u prrtljažniku
Koliko zaradiš po jednom "poslu"?
- Ovisi o veličini duga, tj. novcu koji se potražuje. Ako je u igri manji novac uzimam veći postotak, čak 50 - 60 %. Ako je veći novac u igri onda uzimam manje, 30 - 50 %. Pod "manjim" novcem smatram iznos do pet tisuća eura. Najmanji novac koji sam dobio za jedan posao iznosi oko dvije, a najveći oko deset tisuća eura - kaže glavni lik ove priče.
U samom poslu utjerivanja koriste se razne metode.
- Prvo se krene telefonskim pozivima dužnicima. No, u principu to ne prolazi. Onda slijedi lagani posjet, priča s dužnikom i verbalna prijetnja. Onda dužnici uglavnom zovu policiju, no ona nema opipljivih dokaza. Potom dužnika malo išamaraš, provozaš ga u prtljažniku automobila. Dakle riječ je uglavnom o psihičkoj torturi. Ako ništa od ovoga ne upali, onda se rade psihički pritisci na obitelj. Ljudi tada uglavnom popuste, kupe auto na leasing pa ga daju umjesto duga. Prebijanje duga preko automobila je vrlo česta, no često potražitelj duga želi samo novac.
Koje su krajnje metode koje se koriste spram dužnika?
- Lomljenje ruku, nosa, razbijanje njegova automobila. Moram napomenuti da su svi ti dužnici tvrdi ljudi koji su itekako svjesni cjelokupnog stanja tj. situacije. Najgore je kad od tebe žele napraviti budalu. Ako počnu zavlačiti onda im kamate rastu.Najtvrđe orahe naposlijwetku čeka lom ruke ili nogeNajtvrđe orahe naposlijetku čeka lom ruke ili noge
U Zagrebu postoji agencija za otkup dugova. Naš sugovornik tvrdi da i kod njega ta mogućnost postoji, no samo ako je u igri manji novac. Što se tiče samih potražitelja duga riječ je uglavnom o poslovnim ljudima koji imaju manje tvrtke, kaže "naš" utjerivač. Dužnici su pak uglavnom obrtnici i sličan sloj ljudi. Svi oni se međusobno vrlo dobro poznaju preko poslovnih veza.
- Ljudi koji duguju uglavnom imaju maksimalno do 30 tisuća eura i taj novac mogu isplatiti potražitelju. Dugovi do te visine uglavnom se "izrealiziraju". Veći dug je gotovo pa nemoguće utjerati. Utjerivanje dugova iznad spomenutog iznosa pitanje je sreće i umiješanosti. Od svih dugova njih se tek pola naplati. Moram istaknuti da utjerivanje dugova nije svakodnevni posao. Eventualno se tek realizira jedan takav posao mjesečno. Većina tih poslova je vrlo škakljiva, a rizik je vrlo velik. Stoga nema uletavanja kao muha bez glave. Sve se temeljito planira. Najvažnije je imati osigurano zaleđe, a ja ga imam - završava naš sugovornik.
Što se tiče "reketarenja" tvrdi da se nije s time dobro upoznat, jer se nikada tim poslom nije niti namjerava baviti. Svjestan je rizika koji posao utjerivača dugova nosi, no spreman ga je prihvatiti. Tvrdi da ni sam nije siguran koliko će se dugo još s njime baviti, najvjerojatnije dok ne zaradi dovoljno novca.
Piše: Žarko Kodžoman
24 SATA
