|
|
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Stoga braćo,čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju,bilo pismom.(2 Sol 2:15).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Riječ je o protestantskoj fundamentalističkoj stranici koja po modelu pitanja i odgovora obrađuje sva područja kršćanske vjere i života te brojnih teoloških tema. Kao što je već spomenuto, između ostalog se, zbog svog bitnog antikatoličkog obilježja, dotiče i katoličkih vjerovanja. Argumentacije su često, a napose u ovoj kategoriji, preplavljene sofizmima, iskrivljivanjem tuđih vjerovanja i krivim interpretacijama sv. Pisma i relevantnih činjenica. A sve to prožeto vrlo živim, jezgrovitim, psihološki uvjerljivim stilom, koji ostavlja upečatljiv dojam na čitatelja. No ipak, sadržaj kao ključna komponenta jest ono što zavodi na krivovjerje i krivo bogoštovlje, te smo ga kao takvog dužni razotkriti i ukazati na pravu istinu kršćanske vjere. U tu svrhu poslužit će ovaj, kao i naredni članci o toj tematici.
- Pitanje: Što kaže Biblija o krštavanju male djece?
Ponajprije, ukažimo na moguću konfuziju usred pogrešnih konotacija koje se ponekad izvlače iz ovakve formulacije. Ponajprije, Biblija nipošto nije zakonik kršćanstva koji bi taksativno popisivao sve stavke nauka, nego naprotiv. Riječ je o svjedočanstvu zapisane apostolske predaje, u čijem razumijevanju veliku ulogu igra čitateljevo tumačenje poruke, uz uvažavanje autorove nakane. I nadalje, Biblija nije jedini i isključivi izvor kršćanske objave, već uz nju stoji kao jednako vrijedan autoritet usmene predaje apostola. Ove napomene u daljnjem razmatranju svakako trebamo imati na umu.
- U Bibliji, krste se jedino oni koji su povjerovali u Krista – kao javno svjedočanstvo svoje vjere i poistovjećenje s Kristom (Djela 2,38; Rimljanima 6,3-4).
Točno, ali tek u slučaju izostanka apsolutne obvezatnosti ovog uvjeta, i isključivosti karakteristike. Naime, za one koji nisu pri punom stanju svijesti (npr. djeca) vjera nije obvezatna, niti element koji bi im priječio primanje krštenja. Isto tako, čin krštenja, kao što ćemo kasnije vidjeti - ne sadrži samo simboličan, nego i stvaran sakramentalni značaj.
- Imajući to na umu, krštenje male djece nije u skladu s Biblijom. Malo dijete (beba) ne može se pouzdati u Krista. Malo dijete ne može donijeti svjesnu odluku da će biti poslušno Kristu. Malo dijete ne može razumjeti što vodeno krštenje simbolizira.
Sve je to, osim prve rečenice – točno, no ipak ne predstavlja stvarnu zapreku za primanje krštenja. Da bi nam postalo jasnije zašto, moramo ponajprije uzeti u obzir učinke koje krštenje donosi. To su oproštenje svih grijeha (Dj 2,38; 16,22) i novo rođenje iz vode iz Duha Svetoga (Iv 3,5) – čime postajemo djeca Božja i ulazimo u stanju milosti, koje donosi vječno spasenje (1 Pt 3, 20-21; Tit 3,5; Mk 16,16). Jasno je da takvu milost djeci – koja su rođena u istočnom grijehu, ne bismo trebali uskraćivati.
A zatim, primijetimo da se kroz čitavo Pismo provlači koncept jamstva zajednice za vjeru onih, koji nisu u stanju potpune svijesti. Vrijedilo je to za starozavjetno obrezanje, takvu vjeru iskazali su donositelji uzetog čovjeka (Lk 5, 18-20), a naposljetku - po vjeri roditelja mogu biti posvećena i djeca kako bi primili milosti krštenja (1 Kor 7,14). Jasni dokazi da nemogućnost osobnog iskazivanja vjere nije stvarna zapreka za primanje milosti.
- Biblija nigdje ne spominje krštavanje male djece.
Preciznije: u Bibliji se nigdje izričito ne spominje krštenje male djece. No to ne znači da se ono implicitno ne spominje. Naprotiv, takvih je više slučajeva u Pismu, koje svjedoči o krštenju cijelih obitelji (Dj 16, 15; 16,33; 18,8; 1 Kor 1,16). Budući da su prvi obraćenici na kršćanstvo bili odrasle osobe, to je jasno da nisu mogli donositi na krštenje samo djecu, kao što je to danas slučaj. Naprotiv, roditelji bi se krstili zajedno sa svojom djecom, o čemu nam svjedoče i prvi kršćanski spisi. A razlog tome je jasan: prvi kršćani imali su ispravno razumijevanje sakramenta krštenja, kao sredstva očišćenja od (istočnog i svih osobnih) grijeha i primanja milosti potrebne za spasenje. Za razliku od osoba iz GotQuestionsa, koji (pogrešno) drže da se spasenje prima kroz čin vjere, te bi krštenje bio zapravo samo formalni dodatak, koji tada u biti postaje i suvišan. Nasuprot Isusovim riječima, da se nova narav prima rođenjem iz vode i Duha Svetoga (Iv 3,5).
- Pa čak ni sama metoda krštavanja male djece nije u skladu s Biblijom. Na koji način polijevanje ili škropljenje može simbolizirati smrt, ukop i uskrsnuće Isusa Krista?
Naprotiv, mi posjedujemo uvjerljive indicije i svjedočanstva da su krštenje polijevanjem ili škropljenjem prakticirali prvi kršćani, te je ono jednako valjano kao i krštenje uranjanjem. I kad smo već kod simbolike, polijevanje i škropljenje također na prikladan način upućuju na otajstvo krštenja. Sv. Pismo govori o izlijevanju Duha Svetoga (Dj 2, 17-18; 10,45; Rim 5,5) i škropljenju radi očišćenja od grijeha (Ez 36,25) - učincima koji su sastavni dio krštenja. Time se izražavaju pojedini aspekti ovog sakramenta, jednako kao i činom uranjanja.
- Novi zavjet nigdje ne spaja krštenje s obrezanjem.
Naprotiv, ova je usporedba vrlo jasno istaknuta i gospoda iz GotQuestionsa trebali bi se s njome svakako upoznati:
"U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih." (Kol 2, 11-12)
Obrezanje i krštenje povezani su kao čini ulaska u savez s Bogom, i stoga zadržavaju sve sastavne značajke, s time da krštenje uvodi u savršeniju zbilju. U Starom zavjetu bio je to samo nominalni savez i odabranje, u Novome pak postajemo na stvaran način djeca Božja i dionici božanske naravi. Jedna od tih značajki je i pristup djece. Kao što se kod obrezanja tražila vjera u Božja obećanja samo od odraslih, dok su je u ime djece izricali roditelji, isto vrijedi i za krštenje, jer vjera roditelja uistinu može posvetiti djecu (1 Kor 7,14).
- Krštenje čovjeka ne spašava. Nije važno jeste li se krstili uronjenjem, polijevanjem ili škropljenjem – ukoliko se niste najprije pouzdali u Krista za spasenje, krštenje (bez obzira na metodu) je beznačajno i beskorisno.
Naprotiv, izgleda da im je i ovo promaklo:
“U vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista.” (1 Pt 3, 20-21)
“Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv 3, 5)
“Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga,on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu.” (Tit 3, 5)
“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.” (Mk 16, 16)
Možemo vrlo jasno iščitati da krštenje ima spasonosni karakter, i da je ono potrebno za spasenje. Vjera je svakako nužan preduvjet, ali sama po sebi, bez krštenja (osim u izuzetnim okolnostima u tzv. krštenju željom ili krvlju) ne donosi opravdanje – ponajmanje kriva vjera koja odvraća ljude od prave, povezana s buntom protiv autoriteta Crkve koji je ustanovio sam Krist, kakvu nam servira GotQuestions.
- Vodeno krštenje uronjenjem korak je poslušnosti koji se čini nakon spasenja kao čin javnog ispovijedanja vjere u Krista i poistovjećenja s njime. Krštenje male djece ne uklapa se u biblijsku definiciju niti u biblijsku metodu krštenja.
''Korak poslušnosti'' i ''čin javnog ispovijedanju'' jesu samo ljudske manifestacije vjernosti Bogu, jednake molitvi i svjedočenju vjere uopće, no takva djela sama po sebi ne donose opravdanje pred Bogom. To nam se jedino slobodno daruje po Božjoj milosti koja djeluje u sakramentu krštenja. Sve u svemu, kroz ovaj prikaz uspjeli smo se uvjeriti da gospoda iz GotQuestionsa nemaju ispravno razumijevanje ni biblijske definicije ni biblijske metode krštenja, te su stoga i njihovi zaključci krivi. A takvim se učiteljima nemamo potrebe utjecati jer istinu posjedujemo u Crkvi koju Duh Sveti uvodi u istinu. Štoviše, na njihovu smo opasnost pravodobno upozoreni (Dj 20, 29-31; 2 Tim 4, 3-4).
