![]() |
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Stoga braćo,čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju,bilo pismom.(2 Sol 2:15).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Prigovor:
Mariji ne možemo pripisivati naziv ''majka Božja'' zbog toga jer je Isusu dala samo ljudsku narav! Njegova božanska narav rođena je od Oca prije svih vjekova (Iv 1, 1-2), a osim toga Marija nije starija od Boga te po logici stvari ne može biti nazivana njegovom majkom!
Odgovor:
Pred sobom imamo ne toliko čest napad koji se u ozbiljnim teološkim raspravama između katolika i protestanata gotovo uopće ne javlja. Razlog je vrlo jednostavan – temeljitija analiza pokazuje da uvodi veliku diskrepanciju u teološki sustav cijenjene opozicije te ozbiljno narušava njihov temeljni nauk o osobi Isusa Krista, koji opet, u suprotnom smjeru - pokazuje da nema ništa spornog u spornom nazivu. No promotrimo najprije ovo pitanje s povijesnog stanovišta.
Iako se danas ne govori mnogo o teološkoj osnovi Marijinog naslova Bogorodice i Majke Božje, ovo je pitanje svojedobno izazivalo velike sporove u prvim stoljećima kršćanstva. Nedugo pošto su završeni trinitarni sporovi i definirano nicejsko-carigradsko vjerovanje koje se danas uzima kao temelj ekumenskog dijaloga, sljedeće stoljeće bit će obilježeno raspravama koje se tiču odnosa Kristove božanske i ljudske naravi. Opći crkveni sabori u Efezu (431.) i Kalcedonu (451.) tako će dodatno utvrditi temelje kršćanskog pravovjerja, a mi ćemo se detaljnije pozabaviti prvim slučajem. Glavni protagonist spora jest carigradski patrijarh Nestorije, koji uči da su Isusova božanska i ljudska narav odijeljene te da se božanska nastanila u tijelu kao u hramu, Krist je nositelj božanstva, ali ne i bogočovjek. Ovo implicira na zaključak da je Marija rodila samo Isusovu ljudsku narav, dok božanska stoji neovisno te joj ne možemo pripisivati naziv Bogo-, već samo Kristorodice. Nauku se suprotstavlja Ćiril Aleksandrijski, s koncepcijom uzajamne povezanosti dviju naravi u jednoj osobi ili hipostazi Isusa Krista. Tako Mariji opravdano pripada naslov ''theotokos'' (= Bogorodica) jer je rodila osobu Isusa Krista u kojoj se nalaze povezanima obje naravi - Marija je majka osobe Isusa Krista koja u sebi sadrži božansku narav i kao takva se naziva Bogorodicom. Održavanje sabora poprima veoma buran tijek, Nestorije i Ćiril zajedno sa svojim pristalicama održavaju zasebne sjednice na kojima utvrđuju svoj nauk te proglašavaju osudu suparnika. Naposljetku, u cijelu priču se uključuje car i njegovom intervencijom spor biva razriješen u prilog Ćirilovog, pravovjernog nauka.
Za naše razmatranje je bitna činjenica da fundamentalističke skupine imaju vjerovanje u skladu s efeškom, i kasnije kalcedonskom definicijom odnosa Kristovih naravi, što automatski implicira na opravdanost naziva ''theotokos'', međutim spor je ipak prisutan. Zašto? Jedan od glavnih razloga je karakteristična bojazan od neopravdanog uzvisivanja Marije, što se kao po nepisanom pravilu pripisuje katolicima. Marijanska vjerovanja i pobožnosti prepoznaju se kao nešto specifično katoličko, čemu nema mjesta u pravom kršćanstvu jer umanjuje Kristovu ulogu kao spasitelja, otkupitelja i posrednika Novog saveza. Mišljenje koja proizlazi uglavnom iz nepoznavanja katoličkog odnosa prema Mariji i poimanju njezine uloge u otajstvu spasenja. Da ne prelazimo okvir ove teme, bit će dovoljno reći da je kod ovog pitanja svaka bojazan neutemeljena jer, osim logičke implikacije Isusa Krista kao pravog Boga i pravog čovjeka u jednoj osobi, i samo Pismo Mariji pripisuje naziv Majke Božje:
"Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?'' (Lk 1,43)
Budući da je Gospodin jedan od Božjih naziva u sv. Pismu, ovo daje i biblijsku verifikaciju našem vjerovanju te još jednom potvrđuje da Marijina uloga u Božjem naumu proizlazi upravo iz Kristovih zasluga.