|
|
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Stoga braćo,čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju,bilo pismom.(2 Sol 2:15).
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Pošto smo u prvom dijelu temeljito razmotrili Isusovo obećanje da će Petru dati vrhovnu pastirsku vlast u Crkvi (Mt 16,18) i osvrnuli se na najčešće prigovore opozicije, ovdje želimo pružiti više dokaza o ovoj posebnoj službi apostola Petra u Crkvi i tako dovršiti jedan sustavan osvrt na postavljenu temu. Iako čitajući evanđelja, Djela apostolska i poslanice na to možda obraćamo malo pažnje, o Petrovoj se ulozi – ponajviše u simbolima, mnogo govori i daju vrlo snažne potvrde o njegovom primatu unutar apostolskog zbora, a koju mu je – kao što smo vidjeli, sam Gospodin povjerio. Ukoliko se prethodno niste posebno bavili ovim pitanjem, zasigurno će vas iznenaditi skrovita snaga biblijskog govora, i nadamo se – dodatno uvjeriti u ovu vjersku istinu.
Najprije razmotrimo situaciju u kojoj Isus ispunja svoje obećanje i Petru potvrđuje apostolsku vlast nad Crkvom, naznačenu u odlomku iz Matejevog evanđelja.
“Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" (Iv 21, 15-17)
Pošto ga je triput zatajio kad je predan u ruke grešnika, Petar nakon trostrukog Isusovog pitanja tri puta ispovijeda svoju odanost Njegovom imenu, a zauzvrat, Isus mu potvrđuje vrhovnu pastirsku vlast, koja se proteže ne samo na vjernike, nego i na ostale apostole. Izdvaja ga između prisutne jedanaestorice, ispituje o vjernosti, te mu predaje vlast da vodi i upravlja njegovo stado. U ovom slučaju jedanaestoricu, koji su simbol apostolskog kolektiva, a isto tako i svih vjernika, odnosno Crkve. Kasnije ćemo iz zapisa o životu prve Crkve saznati i na koji način Petar izvršava tu vlast - tako da autoritarno predvodi zajednicu u početku njezina djelovanja, provodi disciplinske mjere i donosi odluke oko doktrinarnih pitanja. Petar će se tako već na samom početku pokazati kao čvrsti kamen temeljac na kojem se razvija Božji hram na zemlji – Kristova Crkva, i po autoritetu rimskog biskupa kojemu je predana ista služba i vlast, biti očuvano jedinstvo i postojanost vjere, ostvarujući tako Isusovo obećanje da Crkvu – utemeljenu na Petru, vrata paklena neće nadvladati.
Drugi podjednako važno obećanje koje vrijedi razmotriti prije nego izložimo čitavu dinamiku biblijskih činjenica o Petrovom primatu, jest ono o postojanosti Petrove vjere, koje će Isusovom djelotvornom molitvom dobiti svoje sigurno ispunjenje:
"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." (Lk 22, 31-32)
Kao što ćemo vidjeti u svakoj drugoj situaciji, Petru kao prvome među apostolima povjereno je obećanje ili poseban nauk. Riječ je o čvrstoći vjere, koja će biti siguran temelj istine za ostale apostole, a time i čitavu Crkvu. Ovdje nalazimo temelj papinske nezabludivosti, koja će biti obrađena drugom prigodom.
A sada navedimo sve biblijske činjenice koje nedvojbeno potvrđuju Petrov apostolski primat, povjeren osobno od Gospodina Isusa Krista kako bi se Crkva, poput kuće sagrađene na stijeni (Lk 6, 47-48), sačuvala jedinstvenom u vjeri, kao jedno stado pod jednim pastirom (Iv 10,16). Na neke ćemo se potom zasebno osvrnuti i vidjeti kako se na impresivan način mnoge biblijske slike dan danas primjenjive na Crkvu.
1. Petrovo ime spominje se najviše puta u Bibliji (195 puta, slijedeći je Ivan čije ime se spominje samo 29 puta)
2. Petar se pri nabrajanju apostola uvijek spominje prvi (Mt 10,1-4; Mk 3,16-19; Lk, 6, 14-16; Dj 1,13) i apostoli se u nekoliko navrata navode kao ''Petar i njegovi drugovi'', učenici, odnosno apostoli (Lk 9,32; Mk 16,7; Dj 2,37; 5,29)
3. Petar prvi među apostolima ispovijeda vjeru u Krista (Mt 16,16; Mk 8,29; Iv 6,69)
4. Petar više puta govori u ime apostola (Mt 18,21; 19,27; Mk 11,21; Lk 7, 40-50; 8,45; 12,41; Iv, 6,68), prvi istupa u dramatičnim situacijama (Mt 14, 28-32; 17, 24-27; Mk 10, 23-28) i predvodi apostole u izboru Judinog nasljednika (Dj 1,15)
5. Petar izgovara prvu propovijed (Dj 2, 14-40), prima prve obraćenike u Crkvu (Dj 2, 37-41), čini prvo čudo (Dj 3, 6-7), nameće prvu kaznu (Dj 5, 1-11) i provodi prvo izopćenje (Dj 8, 18-23)
6. Petar dobiva izravnu Božju objavu o primanju pogana u Crkvu (Dj 10, 9-16; 46-48), predvodi prvi opći sabor u Jeruzalemu (Dj 15), te izriče prvu dogmatsku definiciju (Dj 15, 7-11)
7. Isus prije muke moli za ustrajnost Petrove vjere (Lk 22,31-32)
8. Isus se Petru prvome ukazuje (Lk 24,34; 1 Kor 15,5)
9. Isus daje Petru ključeve Kraljevstva nebeskog (Mt 16,18) - simbol autoriteta nad domom Davidovim (Iz 22,22; Otk 3,7). U skladu s time daje Šimunu novo ime, analogno Abrahamu, Sari i Jakovu (Post 17, 15-15.29; 35, 10)
10. Isus potvrđuje Petru vrhovnu pastirsku vlast (Iv 21,15-17)
Deset točaka - kratki rezime i moćan podsjetnik za svaku diskusiju o Petrovom primatu! I kao u tipičnoj prezentaciji koja nas na dojmljiv način uvodi u ekskluzivne sadržaje, moramo reći – ni to nije sve! Neke činjenice bilo da su ispuštene zbog forme, bilo zbog nakane da ih se kasnije obradi, jednako dojmljivo progovaraju o Petrovom apostolskom primatu. Neke su iz gornjeg popisa već detaljno obrađene, neke nisu potrebne objašnjenja već same po sebi daju jasan signal, a neke će nam pripomoći za potpunije razumijevanje sljedećih.
Najprije, uzmimo svima poznatu zgodu bezuspješnog ribolova na Genezaretskom jezeru (Lk 5, 1-11). Ne slučajno, radnja se odvija na Petrovoj lađi, a ista slika kasnije će se koristiti kao metafora za Crkvu, s Petrom kao prvim zemaljskom ribarom, zamjenikom Onoga istog na čiji se poziv mreže bacaju neprekidno sve do dana današnjeg i donose obilat ulov u Petrovu lađu. Sličnu situaciju nalazimo u 21. poglavlju Ivanovog evanđelja. I ovaj puta Petar je prvi u akciji. Izvlači prepune mreže iz Tiberijadskog mora i dovodi ih u lađu. Iako prepune riba, one se ne razdiru, već sigurnim Petrovim vodstvom prispijevaju u lađu. Ovime se naznačuje odlika Petrove službe kao temelja jedinstva čitave Crkve – Crkve koja će se proteći na sve dijelove kugle zemaljske i biti sastavljena od svih naroda, mnogostruko brojnija od obećanog naroda Starog saveza.
Nadalje, promotrimo još jednu sceni čija se radnja odvija na lađi. Učenici su prestrašeni vidjevši čovjeka koji hodu po moru, misle da se radi o utvari (Mt 14, 24-33). Petar ponovno istupa prvi među učenicima i na Gospodinov poziv odvaži se na smjeli pothvat da hoda po vodi! Iako se u jednom trenutku preplaši i počne tonuti, Petar je jedini koji posjeduje vjeru da hoda po vodi – vjeru koja će kasnije po Isusovoj molitvi biti usavršena i nikad neće iznevjeriti.
Samo nekoliko poglavlja kasnije čitamo o poznatom susretu s ubiračima poreza (Mt 17, 24-27). I ovdje Petar progovara kao zastupnik dvanaestorice, a posebnu nam pažnju privlači rasplet situacije. Petar plaća porez za Isusa i za sebe – jedan stater za glavu Crkve, a jedan za Njegovog zamjenika. Još jedna vrlo znakovita metafora koja očituje ulogu apostola Petra u Crkvi.
U Isusovoj smrtnoj borbi u Getsemanskom vrtu (Mk 14, 32-42) ponovno dolazi do izražaja Petrova vodeća uloga među apostolima. Samo Petra, i nikog drugog, Isus opominje zašto je zaspao. Petar je odgovoran pred Gospodinom za ponašanje apostola, upravo zato jer ima vodstvenu ulogu.
Pređimo na događaje nakon Isusovog uskrsnuća. Kao što je istaknuto u našem ''šalabahteru'', Isus se upravo Petru prvome ukazuje (Lk 24,34; 1 Kor 1,15). Dvojica učenika iz zgode o putu za Emaus, po povratku u Jeruzalem svoje svjedočanstvo o uskrsnuću započinju činjenicom da se Gospodin najprije ukazao Petru, a isto ističe i apostol Pavao. Još je dojmljiviji izvještaj o dolasku na Isusov grob (Iv 20, 4-6). Iako stiže prvi, apostol Ivan ne želi ući, nego čeka dolazak Petrov kako bi ga pripustio da on uđe prvi. Ovdje s nedvojbenom jasnoćom opažamo da svi apostoli priznaju Petrov autoritet, i da je Petar ponovno prvi svjedok jednog velikog događaja.
A sada razdoblje nakon Duha Svetoga. I ovdje jednako dojmljivo, ako ne i uvjerljivije, izlazi na vidjelo snaga Petrovog primata među apostolima. Silom svog autoriteta Petar predvodi i organizira zajednicu prvih kršćana, te zajedno s apostolima razriješava prve sporove. Redom smo nabrojali da predvodi apostole u izboru Judinog nasljednika (Dj 1,15), izgovara prvu propovijed (Dj 2, 14-40), prima prve obraćenike u Crkvu (Dj 2, 37-41), čini prvo čudo (Dj 3, 6-7), nameće prvu kaznu (Dj 5, 1-11) i provodi prvo izopćenje (Dj 8, 18-23), a ovdje dodajemo još jednu izvanrednu karizmu koja se ne pripisuje nijednom drugom apostolu – Petrova sjena ima moć izlječenja, tako da vjerni puk iznosi bolesnike ne bi li se samo dotakli sjene pa ozdravili (Dj 5, 15). Isto tako, za njegovog zatočeništva Crkva upućuje svesrdne molitve ne bi li po Božjoj milosti bio oslobođen iz tamnice (Dj 12,5). Možemo ovu situaciju usporediti s posljednjim životnim trenucima prošlog pape, i vidjeti još jednu sjajnu paralelu. Iako se danas Crkva prostire po svim kontinentima i broji neizmjerno više vjernih duša, kao u počecima jednodušno se okuplja da bi molila za oporavak svog vrhovnog zemaljskog pastira.
Posebnu ćemo pažnju svrnuti na prvi doktrinarni spor u Crkvi i način na koji Petar ovdje izvršava vlast ključeva, predanu od Gospodina Isusa Krista. Velike se nesuglasice javljaju između prvih kršćana, najprije oko pitanja proteže li se Isusova poruka spasenja samo na Židove ili i na pogane, a zatim i potrebi obdržavanja Mojsijevog Zakona za spasenja. Na temelju posebne Božje objave i svojeg autoriteta Petar osobno razrješava oba spora. Poznat nam je Božji govor u Petrovoj viziji (Dj 10, 9-16) i kasnije primanje prvih pogana u Crkvu (Dj 10, 46-48), a ovdje ćemo posebno razmotriti događaje na prvom kršćanskom saboru (Dj 15) i uvjeriti se u još jednu fascinantnu sličnost oko načina na koji nasljednik apostolskog prvaka dan danas izvršava svoju vlast. Nakon inzistiranja pojedinih judeokršćana i burnih raspravi oko pitanja jesu li kršćani i dalje podložni opsluživanju Mojsijevog zakona, apostoli se sastaju kako li razmotrili ovaj spor. Nakon duge rasprave, Petar je taj koji prvi ustaje među apostolima i donosi formalnu doktrinarnu odluku (Dj 15, 7-11). Na njegov govor slijedi muk kao znak podlaganja autoritetu, da bi potom apostol Jakov kao jeruzalemski biskup potvrdio Petrove riječi te iznio disciplinski nauk. Usporedimo li ovo s načinom na koji funkcioniraju kasniji opće sabori, uviđamo veoma upadljive podudarnosti. Pošto je sabor detaljno razmotrio sva sporna pitanja, Petrov nasljednik je onaj koji daje konačnu, odlučujuću potvrdu, dok pojedini biskupi slično apostolu Jakovu objavljuju i tumače papinsku odluku svojim vjernicima. Još jedan dokaz kako Crkva, iako prisutna u različitom vremenu, kulturi i društvenim okolnostima, i dalje zadržava suštinu vjerskog nauka usvojenog od apostola (Jd 3).
Navedimo još nekoliko činjenica o daljnjem razvoju Petrovog apostolskog primata, iako o tom u preostalim knjigama Novog zavjeta ne nalazimo više toliko mnogo podataka. Vrijedi tu prije svega spomenuti Pavlov posjet Petru u Jeruzalem prije preuzimanja svog misijskog poslanja (Gal 1,18). Iako već dobivši od Boga svoj poziv, Pavao ipak osjeća potrebu da podijeli svoja iskustva i usuglasi stavove s apostolskim prvakom, dajući nam tako da znanja da priznaje njegov poseban autoritet, iako će ga, kao što rekosmo u prošlom članku – kasnije ukoriti zbog nedoličnog ponašanja, i to posve opravdano (Gal 2, 11-14). I još ponešto iz riječi samoga Petra. U svojoj Prvoj poslanici primjećujemo još jednu situaciji u kojoj dolazi do izražaja primat među službenicima Crkve. Petar kao sustarješina svim ostalim starješinama izdaje naredbe o upravljanju povjerenim stadom (1 Pt 5, 1-4). Ovaj nas izričaj upućuje na Petrov položaj kao prvog po autoritetu među ostalim apostolima i crkvenim službenicima, obećanom i predanom od samog Gospodina, te potvrđenog u nebrojenim situacijama najprije u društvu s Isusom, a potom i u životu prve Crkve.
Ovime privodimo kraju iscrpni osvrt na ovu uvijek aktualnu temu uz napomenu da svi argumenti nisu iscrpljeni i mnogo bi se još dalo govoriti o pitanju Petrovog primata. Namjera je ove studije bila dokazati biblijsku utemeljenost i dotaknuti je usput nekih logičkih razloga zašto je Isus u osobi Petra odlučio utemeljiti službu apostolskog primata, te posebnih karizmi koje on povlači sa sobom. Također, nemojmo zaboraviti ni svjedočanstva prve Crkve koja je u osobi Petrovih nasljednika – biskupa rimske Crkve, podjednako prepoznavala nasljedstvo službe koja će po Kristovoj odluci biti temelj jedinstva i trajnog očuvanja vjere. I kao zaključak, poslužit ćemo se oštroumnim opažanjem velikog engleskog romanopisca i katoličkog apologeta G. K. Chestertona:
''Kada je Krist u simboličnom trenutku uspostavio Svoje društvo, za kamen temeljac nije izabrao ni briljantnog Pavla ni mističnog Ivana, nego jednog prevrtljivca, snoba, kukavicu – jednom riječju, čovjeka. I na toj stijeni izgradio je Svoju Crkvu, i vrata je paklena nisu nadvladala. Sva su carstva i kraljevstva svijeta propala zbog prirođene i trajne slabosti, jer su izgrađena na snažnom čovjeku i snažnim ljudima. Ali ova jedna stvar, povijesna kršćanska Crkva, izgrađena je na slabom čovjeku, i zbog toga je neuništiva. Jer nijedan lanac nije snažniji od najslabije karike.''
