Ove malo starije generacije ako se prisjete "invazije" hippija i sve mržnje koja je bila usmjerena upravo među onima koji su željeli mir neka se slobodno zapitaju da li bi u današnje vrijeme jednako gledali na hippije dok mlade terorizira potpuna durgačija subkultura ili ti emo.
Mnogi upravo emače uspoređuju s hippijima s obzirom na količinu osjećaja i apsurda koju obadvije subkulture izražavaju na svakakve načine.
Iskreno ja osobno smatram da su ona vremena bila bolja, hvata me nostalgija kada čitam upravo o onima po kojima su najviše pljuvali. Ako ništa drugo hippiji su svoje osjećaje pokazivali u nekakvoj pozitivi, euforiji i sreći. Današnje generacije sami sebi nanose bol i pokazuju svoje emocije koje apsolutno nikada nisu pozitivne.
Nije mi jasna jedna stvar i želim da mi se objasni ako je netko emotivan što samo ime i znači emo zašto onda iznosi samo negativne osjećaje i misli?
Zar nije svima cilj biti sretan i u živat u životu koliko se može?
Ne shvaćam kakva je to moda da se bude oprostite na izrazu sjeban, mračan i suicidan?
Zaista ne shvaćam iako sam i sama mlada.
Ne bi se dotaknula ove teme i izbjegavala sam ju veoma dugo da mi stvarno nije pun kufer gledati mlad eljude cijele mračne pogrbljene gledajući u pod puni pirsinga i ne znam čega.
Također me iritira što svaka subkultura ima neke svoje značajke a emo kultura je sve svoje preuzela od drugih. Najbolji primjer za to su kockice koje su bile jedan od zaštitnih znakova famoznog ska i cijele rude boy/girl kulture.
Ona sada gubi na svojoj vrijednosti iako postoji već više od pedeset godina og nekakvog neukusa i besmislenosti.
Žao mi je ako sam ovime ikoga uvrijedila ali morala sma iznijeti svoje
