|
jucer sam se upoznao sa mojim malim jagićem :) vjerojatno znate i vi taj osjecaj kad vam srce lupa kad nemate snage pogledat nekog u oci jer se bojite da vas njezin ljep osmjeh nebi oborio sa nogu, ja ovako mal grez i nikakav svidio sam se jednoj osobi...sa solinske stanice malo smo isli na marjan sjeli smo na oni kameni stolic gledali more, pokazao sam joj kastelansku rivijeru hehehehe mazili smo se hehehehe sami nas dvoje sidimo grlimo se kad odjednom nam dodu neke časne heheh koji debilizam valjda su isle brat sparoge ili vatat leptire java ih zna. Tako malo poslje kad je zapuvalo otisli smo pjeske put bena pa sa bena skroz okolo do luke...a koliko ludog svita ima to nisam moga virovat, mi se setamo sa juzne strane marjana cestom glavnom kad kraj ceste stoji auto i iz daljine se vidi da se trese ...dalje sami zakljucite....heheh staje najtragicnije nije uopce bila noc a oni lipo obisili majice na prozor i udri unutra ka nece ih se vidit hehehe, steta sta niko poznat nije bio u auto da ga mogu zezat sljedeci dan heheh, tako jagicak i ja setamo do rive i luke, eh kako je lipo gledat nemiće osmjeh sa usta jos one male zeleno-smede okice ono nemozete ne volit...a sada subota, lipo vrime moga bi moju majicu nazvat pa malo vani dolazi oni haker iz opuzena pa ce mo vidit...eto svitu kissss
|
