utorak, 15.08.2006.
balada o mom medi
|
vrijeme je učinilo svoje. . .
zapuhnuo je vjetar i sve se počelo vračati sve ono što sam nedavno pomela pod tepih. . . vratilo se,nebi li mi upropastilo i ovaj mjesec. . . . . . nije vrijedna ta prljavština da joj sada poklonim priču i da govorim kako ču preči preko toga. . . ma gotovo je stim. . . maltretiraj me,ubij me,gazi me.. .. ali nikada me neces dokraja unistiti. . . jedan dio mene jos nije otkriven cuvam ga za one dane nestašice i vlage . . . danas ću izvaditi svoj plišanog medvjeda iz škrinje zaborava porazgovarat ću malo s njime kad nemam osobe kojoj bi se obratila. . . porazgovarat ču kao u dobra stara vremena kada sam bila klinka i kada sam mu se obračala zbog svakakvih sitnica. . . čuj medjvjediču mama mi danas nije htjela kupiti onu lutku koju ima moja prijateljica. . . nekada je to tako glasilo ali danas je ovako. . . ej ti teddy bear koji je pravi put??? lijevo ili desno??? reci kako da izbacim sav taj gnijev iz sebe . . . reci kako da opet postanem u potpunosti ono što jesam. . . a medvjed če mi odgovoriti. . . nešto nečujno. . . morat ču nagađati što mi je jadnik htio reči. . . . . .koji je zaključak. . . gdje je poanta svega toga. . . ? ? ? nemojte zaboraviti na svog medvjeda onda kada postanete sretni, zato što če se vratiti oni teški trenutci kada nečete imati nekoga kraj sebe pa če vam i taj prašnjavi medo dobro doći. . . |
