Bottom seeking Top

Brak se polako ali sigurno liberalizira iz jedne krute religijske tvorevine u liberalnu civilnu zajednicu koja bolje pristaje modernom čovjeku. Već danas postoje velike razlike između braka kako ga definiraju konzervativne religije i svjetovnog braka u zemljama zapadne civilizacije. Jedan primjer je mogućnost raskida civilnog braka. Sjeća li se netko uopće kad je to pravo postalo normala u društvu i kad je crkva prestala protestirati?

Trenutno smo svjedoci procesa promjene zakonske definicije braka iz "Brak je zajednica muškarca i žene" u "Brak je zajednica dvoje ljudi" čime se prekida diskriminacija istospolnih partnera i dozvoljava im se uživanje svih zakonskih pogodnosti i obveza koje su dosad imali samo heteroseksualni partneri. Premda se diže ogromna galama zbog ove male promjene u zakonu, teško da će se osjetiti neka bitna promjena u društvu. Na kraju krajeva, u postotku nas je jako malo, a sigurno se nećemo svi odjednom poženiti. Tresla se brda, rodio se miš.

I što dalje? Brak će se svakako i dalje liberalizirati, ali u kojem smjeru? Evo par ideja. Zašto ograničavati brak na brojku dva? Pojednostavnimo definiciju još više u "Brak je zajednica ljudi" da ne bismo diskriminirali pripadnike poliamornih veza. Ako partneri žive u zajednicama od više od dvoje ljudi, i k tome žele zajednički dijeliti prava i dužnosti definirane civilnim brakom, zašto ne? Matematika ove liberalizacije je vrlo jednostavna. Npr. umjesto na dva dijela, imovina se dijeli na tri ili četiri. Ništa lakše!

Zakoni definiraju stotine prava i dužnosti koje partneri automatski dobivaju stupanjem u brak. Međutim, neka od ovih prava i dužnosti nisu baš poželjna, pa zato ljudi sklapaju predbračne ugovore. Zašto ne bi ljudima olakšali život pa im pri stupanju u brak dali listu prava i dužnosti da označe što žele, a što ne. To je pristup braku sličan pristupu religiji modernih kršćana: uzmi što ti se sviđa, ignoriraj što ti se ne sviđa.

Nakon svih ovih promjena, ima li smisla uopće govoriti o braku? Naravno, sve ove promjene nemaju nikakva utjecaja na religijski brak koji se može definirati i ograničavati kako god to pojedine religije žele. Naravno, pritom treba spriječiti kršenja osnovnih ljudskih prava.