borut
14.11.2025., petak
PISMO UNUKU
|
1. dio Hej, Leo, jesi li ikada čuo za Šumski sud? I to baš prvostepeni! Postoji i prizivni, ali o njemu neki drugi put. Sud u šumi mora postojati, jer i životinje imaju pravo braniti svoje male slobode — ne po zakonu jačega, nego po pravici. A prigovora, vjeruj mi, ima na pretek. Netko pojede hranu koju je lisica brižno sakrila u grm, pa se ona odmah žali. Mladi zeko juri poljem, nagazi na jarebicu koja u gnijezdu grije četiri jaja, i eto nove tužbe. Ovca bi rado prespavala noć da ujutro nahrani svoje tek rođeno janje, ali vuk na brežuljku zavija prema mjesecu i ne da joj oka sklopiti. Sve se to iznosi pred Šumski sud, koji zasjeda samo jednom godišnje — 21. lipnja, na najduži dan u godini — jer žalbi, molbi i tužbi ima više nego što bi itko pomislio. A sada zamisli: u onoj šumi koju svakog jutra vidiš kroz prozor postoji jedan velik proplanak. Trava je tamo zelenija nego igdje oko tvoje kuće. Srne i košute je pasu pažljivo, tako da sve travke ostanu iste visine, poput mekanog tepiha.  U sredini toga proplanka stoji veliki panj. Na njemu sjedi voditelj sudske sjednice — uvijek sova. Samo sove mogu okrenuti glavu sasvim iza leđa i pratiti red među svima koji su došli iznijeti svoje brige. A sove su mudre i pamćenje im je odlično, pa znanje prenose jedna drugoj. Ona koja već više od stotinu godina sjedi na tom panju nosi posebno znanje. Još ga je stekla od doktora Dolittlea, od kojega je naučila i ljudski jezik. 2. dio (19.11.2025.) Sova dolazi na proplanak prva, uvijek dan ranije. Preko noći bdije i pazi da netko nepozvan ne bi zalutao, ili da tko ne bi zauzeo tuđe mjesto. U tome joj pomažu dva redara: žirafa — jer je najviša i može nadgledati najviše grane na kojima sjede ptice, i slon — jer je najjači pa, ako zatreba, može izgurati neposlušne i nemirne izvan proplanka.  S prvim svjetlom životinje dolaze i zauzimaju svoja mjesta. Svaka životinjska vrsta ima svog predstavnika na zasjedanju. U prvi red sjedaju mrav, miš, zmija i žaba. Iza njih se u drugi krug smještaju malo veće životinje, pa sve tako do posljednjeg, u kojem sjede najveći: medvjed, jelen, nosorog i drugi. Sova okreće glavu lijevo i desno i pazi da se krugovi uredno zatvaraju. Na grane, koje su dan ranije lijepo očišćene, sjedaju ptice. Na niže grane male ptice, a na više grane velike. Kad se svi smjeste, sova objavljuje da sjednica može početi. Zapravo, ne baš svi — jer mačka, kao i uvijek, kasni. Negdje putem zadrijema i nikako joj se ne prekida lijepi san o dobrom zalogaju. Već godinama je poznato da je prvi predmet rasprave prigovor slavuja, koji sjedi na donjoj grani i redovito se žali da je pelikanu, koji sjedi iznad njega, opet „pobjeglo“.   A da ne zaboravim: od svih majmunskih vrsta samo gorila smije prisustvovati sjednici, jer je jedino ona dovoljno ozbiljna. Sve ostale vrste — čimpanze, kapucini, urlikavci i drugi — samo traže priliku da naprave kakvu vragoliju, pa je još prije mnogo godina odlučeno da ne dolaze. Proplanak je, zna se, neutralna zona. Tu nema neprijateljstava i svi su zaštićeni zakonom šume... |
