borut
19.09.2025., petak
Milovan
|
Kada nas napusti vrijedan, plemeniti čovjek, o njemu se piše ovako: "Draga ožalošćena obitelji, poštovana rodbino i prijatelji, dragi Zmajevci. HRNK Zmaj i ovim putem izražava iskrenu sućut zbog prerane smrti Vašeg i našeg dragog Milovana. Sportaš od glave do pete. Volio je košarku. Aktivno je sudjelovao u organiziranju, afirmiranju i promociji malog nogometa u Dalmaciji. Ali, iznad svega bio je veliki ljubitelj nogometa. Zmajevac dušom i tijelom. Baš onakav kakvih je danas jako malo… U više navrata bio je član Skupštine i Izvršnog odbora Zmaja. Obnašao je i funkciju direktora kluba. U razdoblju od 2000. do 2003. godine obavljao je časnu i odgovornu dužnost predsjednika voljenog Kluba! 80-ih godina aktivno je sudjelovao u organizaciji tada jako popularnih Zmajevih plesova. Posebno je bio angažiran u radu škole nogometa Zmaja i njegovih najmlađih kategorija koje su bile i ostale uzor ostalim školama nogometa u našoj županiji sve do današnjih dana. Škola nogometa našeg Kluba zahvaljujući Milovanu ostvarila je i zadržala niz prijateljskih odnosa s klubovima u zemlji i inozemstvu. U svim svojim aktivnostima isticao se marljivim, pedantnim i predanim radom na dobrobit Zmaja kao kluba u svim segmentima. Pozitivan trag ostavio je i u odnosima s Nogometnim savezom Županije Splitsko Dalmatinske. Oko sebe je uvijek širio pozitivnu energiju. Kao takav bio je poželjna i kvalitetna osoba za suradnju kroz dugi niz godina svog djelovanja. Zmaj i Makarska su mu uvijek bili ispred i iznad svega. Po tome ćemo ga zauvijek pamtiti i rado ga se sjećati. Kako i priliči nekome tko stvarno voli, aktivni član voljenog Kluba ostao je do zadnjeg dana. U dobru i zlu. Zmaj do groba. Počivaj u miru Milovane. Tvoja obitelj HRNK Zmaj" Obitelj je objavila dirljivu osmrtnicu: "" Otiša je tiho, al' ostaje tu... U moru šta jubi Makarsku, u svakom kamenu njene rive i u našim srcima dovika... MILOVAN MILINKOVIĆ 1951. - 2025. Ponosni, s ljubavlju ćemo ga ispratiti u petak, 19. rujna u 17 sati na groblju Sv. Križa u Makarskoj, a izraze sućuti primamo od 16.30 sati. Bio si i ostaješ naš oslonac i stina, naše Biokovo. Tvoji: žena Vedrana, dica Marela i Lana, unuci Franko, Issa, Jakov i Rita, zetovi Milenko i Ante, brat Njego s obitelji, obitelj pok. sestre Željke i svi ostali koji su ga volili. U molitvi te Gospodinu povjeravamo do ponovnog susreta, počivaj u miru Božjem. "...dok ti ne dođen budi sritan, resi Njegove dvore jednon ćemo opet zajedno na vično more..." "" A ja se često sjetim kako nas je prije petnaest godina obdario svojim posjetom i zajedničkim obilaskom Crkve "Usnuća bl. Djevice"! LANIN TATA GOVOR: Stropoštala se tuga na tvoj, na naš balkon..čaća.. Nikoga ništa nije pitala, samo je došla i skamenila nas…Razbila se stina naše familije i na tren se pari kako nan ni sto života neće bit dosta da skupimo raspuknute komade samih sebe.. Kad bi mogli izabrat jednu rič koja bo'je od svih drugih stoji uz spomen tvoga imena, ta rič bi bila ponos…Koja si ti preženca bija…u svakon pogledu…mot, 'od, roba..nisan ja dovoljno bogat da kupujen jeftine stvari – govorija si.. Cili takav markantan, ponosan i sposoban, moga si izabrat u životu 'odat ulicama nikih većih, svitlijih gradova…ma za tebe, lokalpatriota od glave do pete, uvik je postojala samo Makarska…svaki kamen na rivi i na đigi nosi trag tebe, do vika.. Da je pjucanje sport, i to bi pratija, znala ti je mater reć…živa istina…sport je bija puno važan u tvojin danima…i ka šta si cili život slavija sveto trojstvo u viri, tako si ima i svoje sportsko sveto trojstvo – na trećen mistu Manchester United, na drugon Hajduk a na prvon uvik i zauvik tvoj Zmaj…kako su ti lipo tvoji Zmajevci napisali – Zmaj do groba… Ko će nan sad, ćaća, vižitavat šta ima za uzest ribe? Ko će izabirat najboje oborite bokune i ko malo dite radovat se do u detalj isplanirat ručak oli večeru pa brontulat Ercezima šta su okasnili na obid punih šest minuta? Ko će nan otvorit vrata od kuće, znajuć samo po zvuku auta da dolazimo? Ko će 'sovat na partijama remija u zimu? Ko će mater pojubit za lipu noć? Ko će, ćaća, u dane šta idu, bez tebe? Naše stine, srži naše familije…. Da je tebe pitat koji ti je, kad sve zbrojiš i oduzmeš, najlipši dil života, znamo da bi ka iz topa ispalija – bit dide..u toj si ulozi bija najsritniji…zna si boje od nas šta in je u školi, kad in je roditeljski, šta ih muči oli ne muči..i nikad nisi da na njih…Issi,, Franku, Jakovu i Riti bija si i ostaješ luka puna jubavi.. Spavaj, ćaća naš dragi…gori na nebu zvizdon sada budi…pa se spusti moru među rebra, da mu čuješ srce kako pini…evala ti! |
