borut
30.09.2016., petak
Nobelova nagrada za mir???
|
Danas je u Jeruzalemu sahranjen jedan od dobitnika Nobelove nagrade za mir 1994. godine (za trud da se stvori mir na Bliskom Istoku). Na ispraćaju, svi su osim žaljenja za pokojnikom, govorili o miru. Među inim i dobitnik Nobelove nagrade za mir 2009. godine (za poziv na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rad za mir u svijetu). Nazaočni su bili državnici iz sedamdesetak zemalja. Izrael, doslovce, u izvanrednom stanju. Ali nijedna raketa nije pala, nijedan metak nije ispaljen, niti jedan nož nije zabijen prolazniku u leđa, nijedno dijete nije palo žrtvom bliskoistocnog sukoba. Barem ne do ovog sata u koji pišem post. I barem ne na ovom komadiću Bliskog Istoka. ...a stotinjak kilometara sjevoroistočno? U Daraai, Damasku, Homsu, Aleppu? Jesu li se Sirijska djeca danas mirno igrala u dvorištima? Jesu li bezbrižno otišla u školu, ako se nastava uopće održava? Koliko poginulih je danas dodano onima koji su pali u proteklih pet i po godina? ...a da su sedamdeset, što kraljeva, što predsjednika, što premjera, odlučili "skoknuti" do Damaska? Bi li zaraćene strane uzele predah? Bi li dali šansu miru i smisao već dodijeljenim Nobelovim nagradama? I bi li Šimon Perez bio zadovoljniji na onom svijetu? I tko će biti slijedeći laureati nagrade za mir kojeg nema? |
- 16:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #
23.09.2016., petak
Starica i rabin
|
Svaki dan je dva puta prolazila kroz Mea Saarim*1. Stanovala je u prizemlju zgrade u ulici Habakuk, a dva sata dnevno je volontirala u Gradskoj upravi. Toga dana, na povratku kuci, iznenadio ju je pljusak. Oprezno je hodala uz same zidove kuca misleci da tamo kisa pada manjom zestinom. Bila je potpuno mokra i promrzla. Po koji prolaznik bi protrcao u potrazi za sklonistem. Drhtala je od hladnoce kada je osjetila da je netko iza nje. Nepoznati muskarac je, ne govoreci nista, skinuo ogrtac i prebacio ga preko starice. Muskarac je bio visok i njegov kaftan se je vukao po mokrom plocniku prekrivajuci staricinu glavu i citavo tijelo. Nije mu vidjela lice i samo je pitala kako se zove. "Akiva"!, odgovorio je jednostavno ne spominjuci ni prezime ni titulu. Pratio ju je sa strane i korak iza nje. Prema izgledu ogrtaca kojim ju je zastitio, starica je pretpostavljala da se radi o nekom od kvartovskih rabina. Bilo joj je neugodno sto zbog nje gubi vrijeme*2 . Ispricavala se je i molila ga da uzme svoj ogrtac i ode uciti. Tek kada su stigli pred vrata njenog doma, on prokisao do koze, a ona ipak malo ogrijanja teskim ogrtacem, stao je pred nju i progovorio: "Ne treba ti biti neugodno, jer ucenje svetih knjiga nije samo sebi svrhom. Tek kada zahvaljujuci svim godinama koje sam proveo uceci uspijem nekome i pomoci, kao tebi sada, mogu reci da sam dobar ucenik". Pruzajuci mu ogrtac bojazljivo je podigla pogled prema njegovu licu i prepoznala direktora obliznje jesive*3. *1 Ulica u Jeruzalumu u kojoj zive ortodoksni Zidovi *2 Glavna zadaca ortodoksnih Zidova je izucavanje Petoknjizja *3 Zidovsko vjersko uciliste |
