je naslov pjesme koju pjeva Peer Tasi (13.000.000 gledanja na Youtube)
a evo i slobodnog prijevoda:
Tel Aviv pred ponoc. Ni daska vjetra
i vlaga u zraku me gusi.
U zabacenom baru jos nisu ugasili svjetla,
a ona sjedi sama na staroj stolici.
Nisam siguran sto reci i da li uopce prici ili se povuci.
I vjetar puhne s mora, a ona me pogledom pozove da sjednem.
Naruci za oboje kafu i samo prigovara na vrucinu, koje li vrucine?!
Da odemo? – pita. Stanuje u iznamljenu stanu bas tu
pored Ulice mira. Zatrazit cemo racun i nocas ne idemo spavati.
U Tel Avivu poslije ponoci penjemo se stepenicama.
Otkljucava vrata. Mali stol, dvije fotelje.
Pita me sto zelim piti i osjecam se kao u filmu.
Dvije case na stolu, a ona dolijeva i dolijeva, vec sam gotov.
Otvara jos bocu vina, smijesi mi se i polako mi osvaja srce.
Dok se sve to dogadja medju nama, pali klima uredjaj zbog vrucine, koje li vrucine?!
Da odemo u sobu. kaze, ako zelim, a mogu ostati ovdje i spavati,
ma kakvo spavanje, nocas ne podnosimo nikome racune.
