borut

26.06.2013., srijeda

Hrvatski Dan drzavnosti u Izraelu

U telavivskom Muzeju umjetnosti veleposlanik Pjer Simunovic je sa uzvanicima obiljezio Dan drzavnosti. Stigli smo istovremeno kada i rabin Meir Lau. Govori su bili posebno nadahnuti skorim stupanje Hrvatske u evropsku zajednicu. Lijepo je bilo cuti obje himne, hrvatsku i izraelsku!

- 22:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.06.2013., utorak

Sve je u najboljem redu

Sunce odlazi na pocinak po tocno utvrdjenom planu ne stedeci purpur. More se lagano ziba i poprima sve tamnije nijanse. Sve se odvija u najboljem redu. Samo je jedan nestasni val prejako udario u lukobran. ... i nitko me veceras ne moze ozlojediti!

- 22:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.06.2013., nedjelja

Sve naopako

I kad sam vec bio siguran da ce mi tjedan zavrsiti mirno i ugodno, pocele su neugodne situacije. Po jedna za svaki dan. Barem za pocetak. U petak u jutro me je zaustavila susjeda i napala zasto smo gradskoj upravi poslali fotografiju motora njezinoga sina koji parkirataj motor na travnjaku.Trebalo mi je malo vremena da shvatim zasto me kudi, jer je motor vec nekoliko dana bio uredno parkiran na plocniku pored travnjaka koji se mozda i oporavi od dvomjesecnog unistavanja. Odogovorio sam joj da joj sin nije shvatio kad mu je receno da to nije mjesto za njegov motor, pa je valjalo aktiviradi gradske vlasti, koje sigurno znaju sta je dopusteno, a sta nije. Nastavila je vikati na mene da mi necemo odlucivati sta ce tko raditi . Otisla je i ostavila me ljutitoga na sebe samoga sto sam se uopce upustao u razgovor s njom! U subotu na vecer isli smo na stend-up pretstavu u Gan Smuel. Dvorana se je polagano punila. Vesna je usla ranije, a ja sam se zadrzao u predvorju. Kada sam dosao cekalo me je mjesto izmedju Vesne i jednog oooooooooooogromnog tipa. Ispricao sam mu se i zamolio da pomakne lijevu nogu k sebi kako bih mogao spustiti sjedalo. On je drzao ruku na naslonu izmedju sjedala i kada sam sjeo citavom rukom od lakta do ramena sam se dodirivao njegove ruke. On je nesto trazio na mobilnom telefonu stalno razgovarajuci i pokazujuci supruzi koja mu je sjedila s desna. Nakon desetak minuta mi se je obratio i zatrazio da se ispravim. Rekao sam mu da ne razumijem sta zeli. "Da se ispravis!" - kaze. Uspravio sam se u sjedistu, podigao ponosno bradu i upitao: "Ovako?" "Ne, nego u lijevo, da ne visis na meni!!!" Nisam mogao vjerovati i samo sam slegnu ramenima gledajuci ga sa smjeskom. Na to je vec reagirala i Vesna rekavsi mu da bismo on i ja mogli mozda podijeliti i onaj naslon izmedju nasih sjedala. Valjda je tek tada shvatio da se on nalazi dobrim dijelom na "mome teritriju" pa je rekao "svakako - pola, pola" i usiljeno se nasmijao. I odista povukao je ruku k sebu, vise ga nisam dodirivao i do kraja pretstave nije bilo nikakvih problema s njime. A ja opet ljut na sebe i ne znam zasto uopce pamtim takav incident?! I konacno danas, u nedjelju, izlazim iz kuce na putu u sluzbu (ovdje se nedjeljom radi, blagdan je u subotu, a kod muslimana u petak) i cujem da me netko zove: "Gospodine, gospodine!!!" Okrenem se i vidim gospodju u invalidskim kolicima koja stanuje u prizemlju susjedne zgrade. (Prije desetak godina prezivjela je mozdani udar i od tada samo povremeno izlazi na dvoriste u kolicima, gurajuci se jednom nogom sa obaveznom cigaretom, stalno zaustavljajuci prolaznike moleci za jos jednu cigaretu), Pridjem i pitam treba li joj pomoc, a ona mi pokazuje otekline na nogama i da treba primiti injekciju, ali nema novca, pa ako imam 20 sekela da joj dam. Nisam bio spreman na takvu traznju, misleci da je stvarno u stanju da joj je nuzna pomoc ili da ce opet, kao sto puta do sada, zahtjevati cigaretu, pa sam izvadio novcanik i dao joj tj novac. Dok sam se udaljavao zaustavio sam se pored grupe susjeda koji su cekali svoj grupni prijevoz, tek da mi kazu da su vidjeli kako sam joj dao novac i da ce me od sada cekati svaki dan s novim izmisljotinama, a novac odlazi na cigarete. I otisao sam ljut, ni sam ne znam na koga. A onda sam uskocio u gotovo prazan autobus i sjeo na prvo sjediste veseleci se kako cu izvaditi iz torbe "Pisma iz Dalmacije" i uzivati dvadesetak minuta u "domacoj rici". Kad, jos nisam niti otvorio torbu. u taj isti prazni autobus ulazi nepoznata gospodja i zamoli sjesti pored mena; dakako u prvi red. Jos se malo pomaknem prema prozoru i ona sjedne. Razmisljam casak i zamolim gospodju da me propusti pored nje. Ona se nevoljko malo izokrene u stranu i ja se nekako izvucem. Udaljim se tri reda prema natrag i biram mjesto na koje cu sjesti. Vadim knjigu. Citam. Pise Smoje o konobama u Pisku (ribarsko naselje izmedju Omisa i Makarske) i pecnju rakije. Smjeskam se, nisam vise ljut na nikoga. Autobus ulazi u Hederu. Na prvoj stanici (Comet Alonim - ako nekoga zanima) ulazi Ziva. Sredovjecna Etiopljanka koju sam upoznao tako vozeci se autobusom. Kao i uvjek zazelim joj dobro jutro, a i ona meni. Priupitamo se svakog puta o zdravlju i to je to. Ona uvijek izlazi prije mene i zazelimo si ugodan radni dan. Danas je sjela na sjedalo odmah iza mene i pocela diskusiju. Morao sam prestati sa citanjem. Pricala je kako joj je kcerka zavrsila racunovodstveni tecaj i da trazi posao. Kako su vremena teska i da nije lako pronaci posao, govorila je. Nije rekla, ali je ocekivala da bih mozda mogao pomoci, barem savjetom. Nesto sam i predlozio, iako nisam siguran da ce to biti od neke koristi, a autobus je napredovao uobicajenom trasom. Ziva je ustala i uputila se prema izlazu, ali autobus nije stao. Trazila je od vozoca da joj stane, a on: "Nisi pozvonilaI" - i nastavi voznju. Izasla je na slijedecoj stanici i mozda zakasnila na posao. Tko zna? U svakom slucaju sta se to tice vozaca autobusa; kao sto ga nije briga niti hoce li se motor parkirati na travnjaku ili za sto ce moja susjeda potrositi novac kojeg sam si dao. ... ali ni mene nije briga je li on vidio kako je veceras izlazio puni mjesec!

- 21:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.06.2013., petak

Drevni vodosistem

Nebrojeno puta, pa i jucer dok se je igrao, kupao u moru i glumatao, vidio je Jotam ostatke rimskog akvaduka. Ali sinoc je postavio i pitanje: odakle je dolazila voda kojom se je napajala Cezareja prije 2000 godina? Odgovor smo potrazili vec jutros u 23 kilometra udaljenom Parku Alona. Stigli smo prvi i cekali da se blagajna otvori. Tako smo prvi i jedini odgledali film o drevnom vodosistemu da bi nas zatim vodicka Gal povela u podzemlje. Dolje nam je objasnila da su ovaj 250 metara dugacki tunel kopali tako da su izdubli 7 rupa od koji su kopali lijevo i desno, te tako spajali pojedine djelove sa minimalnim promasajima. Gazeci kroz vodu malo smo i snimali ... sve dok kamera (valjda zbog vlage) nije zastopala. Stvar se je pred vecer osusila, pa sam opet skoknio do mora i kroz luk akvadukta uzivao u zalasku sunca!

- 21:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.06.2013., subota

Dida moj

Upravo slusam Arsena i klapu "Intrade". Potsjeti me to da smo pocetkom tjedna bili na bazenu i Jotam je imao sat plivanja. Tu je i filmic: Poslije plivanja, obroka na travnjaku i "predavanja" koje nam je odrzao djecak se je rastrcao po okolici. Pronasao je nekakve daske i poceo se igrati njima. Sve dok nisam zacuo njegov plac. Potrcao sam, uzeo ga u ruke i polegao na lezaljku. Tuzio se je na ozljedu stopala, jer da je onako bosonog stao na nesto ostro. Pregledao sam mu nogu i odista nasao mjesto koje jedva da je krvarilo, ali on je trazio tretman. Dvoumio je izmedju odlaska u bolnicu i prve pomoci na mjestu. Kad je shvatio da bi mu u bolnici mogli dati injekciju protiv tetanusa, odlucio je da treba ici kuci i da mu tamo ja pruzim potrebnu njegu. Kako je ranica ipak krvarila stavio sam na nju nekoliko kapljica dezinfekcijskog spreja (stalno ga nosim za dezinfekcija uha nakon plivanja). Jotam se je vec bio smirio, ali ga je sprej poceo peci i on je opet plakao kukajuci da se njegovo stanje pogorsava, te da moramo odmah kuci kako bih ga tamo sasvim izlijecio. I evo kako je to izgledao nakon sto sam ga donio doma:

- 10:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.06.2013., subota

Makarska

Netko, ne tako davno, "...dirne u intimu i upita; koliko ti nedostaje Makarska?" Pa ..., dobro mi je bilo tamo, dobro mi je sada ovdje - odgovaram. Gdje se nalazim tu je moj dom al' ne zaboravljam one koji su mi bili. A o Makarskoj bolje da progovore S.G. sa FB: ... "Noćas u neku uru smo nas troje (njih dvoje sigurno još spavaju) predikali, naravno priko FB, o lipoti odnosno muci življenja u Makarskoj i odnosu lisice i mede, a spomenut je i zec i to više puta. Ali to nije toliko bitno za ovu priču, ali tek da se zna. . Tio sam sa vama dragi moji podilit izrečene stihove sudionika te male noćne tirade. Pjesnik kaže: Zagrli me nebom i šuštanjem grana, cijukon poskoka i mirisom maka. Zagrli me zoron, stino uspavana, tiradon verduna i znojen težaka. Zagrli mi grad šta pod tobom živi, šta u moru svomu toča se i gušta. Zagrli mi kale, solare i dvore, zagrli i onoga šta brzo ga napušta... Puno bi ih reklo : " ko ovo može platit"." i Jolika sa FLICKR-a

- 18:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

04.06.2013., utorak

Opet uz sunce

- 16:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.06.2013., ponedjeljak

U izraelskoj avio-bazi

I dok razmisljam da li i kako napraviti reportozu o boravku u Sloveniji i Hrvatskoj, dogodilo mi se je da sam se nasao u jedoj od baza izraelske avijacije. Objasnili su nam i pokazali sve sta je dopusteno, od starih aviona koji vise nisu u uporabi i dozvoljeno ih je fotkati, preko upozbavanja sa simulatorima letenja (pa i onima za sinhronizirano vjezbanje eskadrile od osam aviona koji su jos u fazi razvoja), do ulaska u kokpit F-16 koji stoje spremni za uzletanje, opremljeni svakakvim bojevim napravama. Nekoliko vojnikinja je budno pazilo da netko ne bi posegnuo za mobitelom. Aleks G. nas je odveo u sobu s pilotskom opremom i posudio mi svoj komplet da ga isprobam s posebnim naglaskom na dio koji se pri naglom okretanju napuse kako bi pritiskom na slabine sprijecio pretjerani odlazak krvi u donje ekstremitete i time manjak krvi u mozgu koji dovodi do gubitka svijesti. Fotka je napravljena mobitelom, a morao sam i skinuti dio Aleksovog lika kako ga se ne bi moglo prepoznati Hm! Tko zna gdje cu biti sutra??? ..............

- 18:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.06.2013., nedjelja

Nakon putovanja

Eto, samo da ostavim traga i da javim, ako jos netko prati sta je s nama, da smo se vratili doma nakon izletarenja Ljubljanom i njezinom blizom i daljom okolicom. Za dokaz sam se fotkao iznad Bleda, a ostale slike su kod Vesne. Ako uhvatim malo vremena mogao bih kao u stara dobra vremena napraviti malu foto-reportazu!

- 20:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.