"Purim je za razliku od vecine zidovskih blagdana, prepun veselja i radosti. O Purimu pise u Tanahu na kraju, izmedju "Pet svitaka". Prica ide u vrijeme perzijskog vladara Ahasverosa kojega je napustila supruga Vasti. Vladar odluci da mu dovedu najljepse djevojke iz carevine medju kojima ce odabrati caricu. Medju djevojkama koje trebaju doci na dvor bila je i zidovka Ester, usvojena necakinja Mordehaja, koji je zaduzio cara jer mu je svojevremeno otkrio i prijavio zavjeru protiv njega. Medjutim, prvi carev doglavnik Haman je ishodio dozvolu od cara da pogubi Mordehaja iz osobnih razloga. Haman je to odobrenje pretvorio u naredbu da se ubiju svi Zidovi u carstvu. Trebalo je zdrijebom (pur, na ondasnjem jeziku Perzije; purim u mnozini) odluciti dan izvrsenja kazne. Mordehaj moli Esteru da od cara moli milost za zidovski narod, ali ova ne moze nepozvana pred cara. Zato ona posti pred dvorom tri dana i na kraju priredju gozbu na koju car dolazi. Tu mu otkriva i svoje porijeklo i rodbinske veze s Mordehajom i Hamanove nakane. Haman biva ubijen sa njegovim sljedbenicima, a Mordehaj postaje carski namjesnika. Ester postaje carica i nalaze zidovskom narodu da taj dan slave kao oslobodjenje u radosti i veselju. Do danasnjih dana maskiranje i pravljenje galame simboliziraju nastojanje da Hamanovi spijuni ne otkriju Esterinu nakanu." (Objavljeno na ovom mjestu 23.05.2005.)
Kao i svake godine organiziraju se povorke ulicama gradova, a maskirane osobe mogu se zateci na najneobicnijim mjestima. Jucer sam na njih naletio u bolnickom hodniku,
a danas su me na bazenu iznenadila djeca koja su svoj kruzok odradili pod maskama kao i njihova voditeljica!
U istom stilu bilo je i sa mojom grupom, iako tek na travnjaku uz okrepljujuci obrok!
... i vjerovali ili ne, jedan od ove dvojice sam ja - Borut!
Jaki je prebolio upalu pluca i zazelio se drustva i dobra jela. Pohitali smo nabaviti "pristojne" kolicine mesa i ubrzo se je susjedstvom sirio ugodan miris.
Ukusni komadi se nisu stizali ohladiti, a pogled je usmjeren ka stolicu na kojemu svjeze meso ceka da ga se stavi na gradele. Amiram ka da se pita: "Hoce li biti dovoljno?
"
Sebastijan je Englez. Za njega je uporaba noza i viljuske obavezna.
...........
Jakiju je jos uvjek potrebna kucna njega, pa je tu Saron koja brine o svemu.
Nakon napornog cetrvrtka, petak nas je zatekao u Akri. S prozora su se vidjela svjetla Haife,
a nakon duuuuuuuuuuuuugackog spavanja uz sum valova, ocekivao nas je pogled na zidine Akre,
kojima smo se uskoro priblizili s morske strane
i pronasli ulaz,
koji, kao i vecina u ovim krajevima, ne vodi direktno u unutrasnjost, nego treba skrenuti lijevo ili desno kako bi se smanjila slilina upada neprijatelja u slucaju da provali drvena vrata. No, ovaj ulaz ima jos jedan dodatak: nišu u kojoj je drvena greda o koju je nemilosrdni vladar vjesao sve svoje protumisljenike!
S unutrasnje strane smo se popeli na bedeme
kako bi osjetili njihovu snagu i shvatili da Napoleon nije slucajno ovdje zaustavljen na kraju 18. stoljeca (iako se tvrdi da je Bonaparte neuspjesno pokusavao osvojiti zidine koje su tek kasnije pojacane i sacuvane do danas).
Danas je to ugodno izletiste, a jedini vitezovi su mladi konjanici kojima ne trebaju sedla da bi uvjezbavali svoje konjice!
Unutar zida je i mali muzej svega i svacega,
..............
ali kako su se "heroji brzo umorili"
krenuli smo natrag kroz stari, natkriveni gradski šuk u kojem imena ulica pisu samo na arapskom jeziku, a kroz guzvu turista, njihovih vodica
i kupaca jedva da se moglo probiti,
sve pod nezainteresiranim lastavicama, koje ove zime, cini se, niti ne namjeravaju dalje ka jugu!
... i jos su se sredjivali dojmovi od pokusaja pljacke u mojoj banci, kad se je odjednom pojavila Vesna. "Sta ce ona ovdje i kako je usla?" - pitao sam se, znajuci da je zgrada zatvorena dok se ne zavrsi prva istraga. Odgovore nisam dobio, jer me je jednostavno skupila, nesto sapnula policajcima na vratima, izvela iz banke, ubacila u auto i putem rekla: Davor i Joško su u hotelu "David Intercontinental" u Tel Avivu!
Cekali su nas na recepciji i odmah smo krenuli u potragu za dobrim restoranom, sredjujuci usput dojmove i sjecanja na dvadesetak godina koje nas dijele od posljednjeg susreta. Najkraci put je vodio kroz trznicu na kojoj su se zatvarali posljednji standovi
do ugodnog restorancica u kojemu se jede nekoser hrana!
Tu smo saznali da su Davor i Joško bili na Sajmu turizma, kako bi prezentirali hrvatski turizam i privukli sto vise Izraelaca u Hrvatsku, te da se je Dusan sa svojim bogatim znanjem prihvatio odgovorne duznosti pokazati im znamenitosti Jeruzalema.
Razgovor nas je vratio daleko u proslost, a od smijeha su i suze potekle!
Danas oko 17,30 sati, iako sam bio zadubljen u svoj posao, osjetio sam neko neuobicajeno komesanje oko sebe. Ustao sam i krenuo na donji kat poslovnice. Na prvi pogled mi je sve bilo jasno. Ulazna vrata su bila zatvorena - nitko nije smio niti unutra niti vani. Prvi salter je bio prazan, jer su radnicu koja je tamo radila odveli da se oporavi od soka, a na podu pred salterom je lezala crna najlonska vrecica! Na vrata je upravo stigao prvi policajac!
Pokusaj pljacke: Nepoznati, nemaskirani muskarac je prisao prvom salteru i zatrazio od radnice 20.000 sekela, prijeteci da njezin zivot vrijedi vise. Ona mu je pruzila 5.000 govoreci vrlo glasno da nema vise od toga u kasi i da mu ne moze dati. Ostali klijenti su to mogli cuti i jedan od njih je odmah reagirao bacivsi se na pljackasa. Oborio ga je na pod i lakse ozlijedio. Pridruzio se je cuvar banke te su pljackasa sa lisicama na rukama sproveli do straznjeg stepenista, gdje su ga preuzeli policajci!
..............
I dok se je situacija polagano smirivala, cuvar banke Mose je, ne osvrcuci se na krvave mrlje po bijeloj kosulji, objasnjavao da je sve pod kontrolom.
Vremenske prognoze vec danima najvaljuju zahladjenje s kisom, snijegom u visim predjelima, jakim vjetrovima i visokim valovima, pa sam krenuo ranije na redovna zanimanja petkom, prosao kroz kamena vrata starog grada Cezareje,
pa pored naizgled razbacanih, ali pomno zabiljezenih, ostataka mramornih stupova koji su ponosno nosili trijemove rimskih gradjevina
do drevnog lukobrana o kojeg su se trebala razbijati visoki valovi Sredozmenog mora, ali sam dozivio razocaranje,
jer sam ocekivao barem ovo, snimljeno pred neki dan s udaljenosti od 5-6 kilometara!
Nije mi preostalo drugo, nego nastaviti voznju prema svome cilju, ali kako sam imao dovoljno vremena na raspolaganju zaustavio sam se pored "Parka ekoloskih klupa"
i poceo fotografirati.
Topot kopita je prekinuo moje odusevljenje ovim klupicama napravljenim od odbacenih predmeta i vec sam se usredotocio na pridoslice
koji su brzo otkasali uz brdo i na proplanku se zaustavili pored "Pticjeg mozaika".
.............
Tamo su mi i malo pozirali,
a onda otisli kao u svakom pravom kaubojskom filmu
pustivsi me samog da uzivam u kisom ispranom mozaiku ptica iz bizantskog vremena
a danas smo bili na obilasku zavrsenog projekta koji, kao najveci pogon te vrste na svijetu, vec opskrbljuje izraelsko trziste sa 130.000.000 metara kubnih vode godisnje. Vesna je obavila potrebne radnje oko nasih ulaznih dozvola
podijelila zastitnu opremu,
pa smo mogli krenuti. Da bi dobili cjelokupnu sliku popeli smo se do jednog od dvadesetak bazena u kojima se prociscava morska voda prije ulaska u membranu.
Culi smo da se morska voda uzima 3 kilometra daleko od obale i dovodi cijevima (promjera 2 metra) polaganje kojih smo vec vidjeli.
.....
Pokazali su nam pumpe kojima se dovlaci ta voda i filtere postavljene ispred pumpi uz napomenu da se ne smije fotografirati. Voda nastavlja plasticnim cijevima do onih bazena za prociscavanje pored kojih upozorenje za opasnost od utapljanja ukazuje od kuda su bili dovedeni gradjevinski radnici.
Pa opet upozorenje da nema fotografiranja, jer smo usli u prostoriju sa mocnim strojevima koji pod pritiskom ubacuju vodu (jos uvijek morsku) u membranu iz koje izlazi desalinizirana voda.
EVO IPAK JE STIGLA ODOBRENA FOTOGRAFIJA IZ "MEMBRANE" (s nase obje strane se vidio mali dio vodoravno polozenih tuljaka u kojima se nalze filteri kroz koje voda pod velikim pritiskom prolazi postupak obrnute osmoze)
Ona se jos jednom, buduci da nije oslobodjena pritiska koristi za prociscavanje morske vode koja jos nije prosla membranu, pa se zatim obogacuje fluorom i drugim sastojcima kako bi bila podobna za uporabu, a na kraju sistema je uvijek otvorena pipa
.............
i Vesna tvrdi da se voda moze piti!
Nasi domacini su svi od reda elektroinzenjeri, pa su za kraj ekskurzije ostavili trafostanicu s koje smo pogledali dva velika transformatora (161kV - 11.5kV) koji su postavljeni izmedju objekata termoelektrane i "nase desalinizacije". (Da, ono u drugom planu je sljaka od ugljena upotrebljenog za proizvodnju struje.)
Tu bliskost nuznu da da bi se proizveo visoki pritisak kojim se morska voda ubacuje u membranu kako bi se izazvao proces obrnute osmoze, meni nisu dozvolili snimiti, ali ova fotografija je davno objavljena i lijepo se vide lijevo tri dimnjaka termoelektrane, a desno dizalice pod kojima je gradiliste objekta za desalinizaciju!
U trafostanici (11.5 kV - 690 V i 400 V) je bilo vremena i za malo sale,
a kao svako dobro druzenje i ovo je zavrseno uz stol.
Za kraj jos nekoliko podataka:
Godisnja potrosnja vode u Izraelu je oko 2.000.000.000 metara kubnih;
Postrojenje za desalinizaciju u Asdodu proizvodi 120.000.000 metara kubnih;
Ovo postrojenje proizvodi 130.000.000 metara kubnih;
Postrojenje u Soreku ce proizvoditi jos 170.000.000 metara kubnih.
O eukaliptusima, kormoranima, mravima i jednoj ciklami
Kad se u ovim krajevima priblizavate stablima eukaliptusa pruzite im duzno postvovanje i nazovite ih sumom, iako to tako ne izgleda, jer je front pred vama samo stotinjak metara.
Ova se nalazi izmedju dvije najprometnije izraelske ceste (br. 2. - tzv. "Kvis Hahof" ili u prijevodu "Cesta uz obalu" i br. 4. koju jos zovu "Stara") medjusobno udaljene 2-3 kilometra, te upravo na njenom drugom kraju povezane cestom br. 65. uz koju protice potok Hadera. I ako imate srece dok se priblizavate potoku pazeci da ne preplasite crne ljepotane tamo na vrsnim granama ogoljelim djelovanjem njihovog izmeta,
nece vam od objektiva pobjeci niti oni kormorani koji su vrebali nesmotrene ribe sve dok ih nisam zasmetao
i prisilio da se smjeste tamo gdje su se ostali vec suncali i odmarali,
cvrsto odlucivsi da ove zime nece dalje na jug, potvdjujuci cinjenicu da razlog njihovom seljenju nisu temperaturne razlike, nego kolicina hrane koja im stoji na raspolaganju.
Mozda cete imati i vise srece u nastojanju "uloviti" ih u jednom od prelijetanja sa stabla na stablo,
jer je meni poslo za rukom samo s ovom letjelicom!
... no ipak!!!
A onda sam se vratio tlu od kojeg mi je sudjeno da se ne odvajam i promatrao kako oklopnici mravi izbacuju iz mravinjaka vlaznu zemlju koja im je zakrcila neke od brojnih tunela
i kako ciklama jos odolijeva toplini ovogodisnjega sijecnja!